ŠTO JE EMBOLIZACIJA?
Endovaskularna embolizacija je metoda kojom se kroz perkutano uveden
kateter na a. femoralis pristupa oštećenoj krvnoj žili mozga radi izazivanja
devaskularizacije selektiranog područja
Zahvatom se prekida dotok krvi u željeno područje
Zahvat se odvija u sali intervencijske radiologije (DSA) od strane
neuroradiologa
Uvid u stanje krvnih žila se dobiva kontrastom
Alternativna metoda klasične (otvorene) operacije
(pitanje inoperabilnih patologija)
Postupak traje nekoliko sati
Najnaprednija metoda do danas
KANDIDATI EMBOLIZIRACIJE
Cerebralna aneurizma
Svaka osoba sa dijagnosticiranom AVM (arterijsko-venskom
malformacijom)
Fistula sinusa cavernousa
Određeni tumori
Presudan faktor lokalizacije, vaskularizacije i veličine
PRIPREMA ZA ZAHVAT
Prethodno pranje pacijenta (klorheksidin)
Priprema ubodnog mjesta (brijanje obje prepone clipperom)
Psihička priprema (ako je moguće)
Urinarni kateter
Premedikacija
Uredne vitalne funkcije
Adekvatan venski put
Potpisane suglasnosti za zahvat
PRIKAZ POSTUPKA
Postupak se izvodi postavljanjem uvodnice u arteriju femoralis (a. cubiti, a.
radialis), potom ulaskom posebnog katetera sve do oboljelog mjesta u
glavi na kojem neuroradiolog izvodi sam zahvat.
(Coil, stent, ljepilo)
Tip intervencije ovisi o veličini i lokalizaciji.
Nadzor putem DSA.
Aplikacijom kontrasta dobivamo uvid u izgled krvnih žila.
Transplantacija je presađivanje organa ili tkiva s jedne jedinke na drugu.
Organi se mogu transplantirati s mrtva ili živa davaoca. Pod
presađivanjem tkiva podrazumijevamo presađivanje krvi i koštane
moždine, dok pod presađivanjem organa podrazumijevamo presađivanje
bubrega, srca, jetre, rožnice i neke druge rjeđe presađivane organe.
Nasuprot transplantaciji postoji naziv eksplantacija, a ono označava
uzimanje ili vađenje organa nakon što se pojedincu ustanovi moždana
smrt.
Prva eksplantacija organa u KBC Osijek učinjena je 1988 godine.
U KBC Osijek prva transplantacija je transplantacija bubrega koja je
obavljena 20.listopada 2007. godine.
Dijagnoza moždane smrti postavlja se na temelju kliničkog pregleda, a
potvrđuje se jednim od parakliničkih testova.
Zakonski se smatra trenutak smrti kada se dokaže odsutnost moždane
funkcije i funkcije moždanog debla.
Postoje dva tipa donora : živi davatelj i kadaverični.
Živi davatelji odlučuju sami za života želi li donirati jedan od svojih parnih
organa, dio organa ili tkiva.
Kadaverični donor može biti svaka umrla osoba koja se za života nije
izričito protivila donaciji organa.
Postoje razni modeli suprahospitalnih, nacionalnih i međunarodnih
organizacija koje se bave prikupljanjem, distribucijom i razmjenom organa.
Službena hrvatska donorska kartica pod motom "Život na dar" u opticaju je
od 1996. godine.
Osnovni cilj jedne bolničke ustanove je pružiti svo potrebno liječenje za
ozdravljenje bolesnika. Transplantacijski proces počinje i završava uvijek u
javnosti. Zdravstveni sustav mora pomoći u povezivanju davaoca i
primaoca.
intratekalna analgezija, edukacija obitelji, individualan plan
''6. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 25.-28. travnja 2013. godine
Intratekalna analgezija port kateterom je invazivna metoda liječenja
maligne boli u terminalnoj fazi bolesti. Kod ove metode liječenja nakon
implantacije port katetera medicinska sestra priprema i primjenjuje lijek
te educira obitelj da po otpustu pacijenta iz bolnice oni sami nastave
primjenjivati intratekalni analgetik.
Prilikom edukacije obitelji potrebno je pridržavati se određenih načela
te stvoriti individualan plan za pacijenta/obitelj uzimajući pritom u obzir
razinu neurološkog deficita, dob, spol, intelektualne sposobnosti, socio ekonomski status.
Krv nije moguće proizvesti na umjetan način. Jedini izvor tog lijeka je
čovjek – darivatelj krvi. Svi mi, kada nam zatreba krv kao lijek ovisni
smo samo o dobrovoljnim davateljima krvi.
Dobrovoljni davatelj krvi - prema definiciji koja je prihvaćena u svim
zemljama svijeta, osoba koja daruje krv, plazmu ili stanične dijelove
krvi po svojoj slobodnoj volji i ne prima za to nikakvu nadoknadu, ni
novčanu niti na način koji se može smatrati nadomjeskom novca.
Koje postati postati dobrovoljni davatelj krvi?
Krv može darivati svaki čovjek dobrog općeg zdravstvenog stanja:
• Dob: od 18 do 70 godina, do 60 godina ako krv daje prvi put, od 65 -70 godina 1-2 godišnje nakon pregleda i odluke liječnika specijalista
transfuzijske medicine
• Tjelesna težina: iznad 55 kg, proporcionalna visini.
• Tjelesna temperatura: do 37°C.
• Krvni tlak: sistolični 100 do 180mm Hg,
dijastolični 60 do 110mm Hg.
• Puls: 50 do 100 otkucaja u minuti.
• Hemoglobin: muškarci 135 g/L, žene 125 g/L ili veći.
• U Hrvatskoj, muškarci smiju dati krv do 4 puta godišnje, s razmakom
između darivanja od 3 mjeseca. Žene smiju dati krv do 3 puta godišnje,
s razmakom između darivanja od 4 mjeseca
- Liječnički pregled – upitnik DDK i anamneza.
U 2012. godini HZTM je prikupio ukupno 99 482 doze pune krvi što
iznosi 54% svih izvađenih doza u RH. U HZTM-u (Petrova 3)
prikupljeno je 33 343 (33,52%) doza pune krvi i učinjena 2221 afereza
(trombafereza i plazmafereza) što iznosi 6,64 % od svih davatelja koji
daruju krv u HZTM (Petrova 3). HZTM je prikupio 66 139 (66,48%)
doza pune krvi na terenu.
Cilj HZTM-a je osvjestiti što veći broj ljudi na dobrovoljno darivanje krvi
a, u skladu s dnevnim potrebama za određenom krvnom grupom. Na
taj način bi se osigurala dostatnost svih krvnih pripravaka za liječenje
bolesnika tijekom godine.
Bol je neugodno osjetno i emocionalno iskustvo, udruženo s aktualnim ili
potencijalnim oštećenjima tkiva (SZO). Može biti akutna i kronična .
Poslijeoperacijska bol predstavlja veliki medicinski, gospodarski i socijalni
problem, Npr. neliječenu bol smatramo značajnim čimbenikom povećanog
morbiditeta, što ima za posljedicu produljeni boravak u bolnici i automatski
povećane troškove liječenja. Epiduralna analgezija je prihvaćena i vrlo
raširena metoda liječenja postoperacijske boli. Spade u skupinu
regionalne analgezije. Željeli bih naglasiti da se na našoj Klinici već od
2000. godine bavimo kontinuiranom epiduralnom analgezijom. Započeli
smo najprije na Zavodu za urologiju i to kod velikih operacija u maloj
zdjelici, kao što su : radikalne cistektomije i radikalne prostatektomije, a
nakon godinu dana, od 2001. god. pa nadalje na Klinici za kirurgiju kod
operacijskih zahvata kao što su: resekcije debelog crijeva, želuca i jetre.
Danas je to standardni postupak. Primjetili smo da se dobro analgezirani
bolesnik brže oporavlja, brže ustaje iz kreveta i kraće vrijeme ostaje u JIL–
u. Na našoj Klinici koristimo kontinuiranu analgeziju kod operacije ramena,
koljena. Kod pojedinih operativnih zahvata koristimo ranske katetere i
TAP-blokove. Napominjemo da kontinuiranu epiduralnu analgeziju
provodimo isključivo u prostoru JIL a. Medicinske sestre/tehničari su ti koji
su uvijek prvi do bolesnika pa na taj način uočavaju sve promjene i
eventualne nuspojave koje se mogu dogoditi. Oni se brinu o pravilnom
položaju katetera, ispravnosti PCA pumpe ili perfuzora, kao i o bolusima ili
kontinuitetu analgetskih sredstava koja se primjenjuju. Važno je naglasiti
da je za kvalitetnu epiduralnu analgeziju potrebna kvalitetna i trajna
edukacija osoblja koje se koristi medicinskom opremom i u edukaciji
sudjeluje od samog početka.
