Dekubitus je oštećenje kože koje može biti različitog stupnja, a nastaje
zbog smanjenja krvnog protoka u određenom području tkiva nakon jakog i
dugog pritiska. Iznimno je važno prepoznati pacijente s povećanim rizikom
nastanka ove komplikacije kako bi se mogli provesti adekvatni preventivni
postupci. Liječenje dekubitusa može pak biti konzervativno i kirurško.
Jedna od konzervativnih metoda je i terapija negativnim tlakom kojoj je cilj
brže zacjeljivanje rane te oporavak, odnosno kraća hospitalizacija
pacijenta.
Prikaz slučaja: Na odjel hematologije u srpnju 2010. zaprimjen je pacijent
P.Š. zbog aktivnog ne-Hodgkinovog limfoma i dekubitusa 4. stupnja na
trtici, nakon prethodno provedene radioterapije. Budući da rezultati
tretiranja rane klasičnim metodama (njega, oblozi, kirurška obrada,
antibiotska terapija, prehrana) nakon 4 tjedna nisu bili zadovoljavajući,
započeta je i terapija negativnim tlakom pomoću vakuum pumpe. Liječenje
se provodilo 14 dana, do premještaja pacijenta u drugu bolnicu. Terapija je
dovela do smanjenja dubine i širine rane, bolje prokrvljenosti područja te
do formiranja granulacijskog tkiva. Slika 1 prikazuje lokalni nalaz prije,
nakon 6, te nakon 14 dana liječenja. Obzirom na dobar ishod liječenja
dekubitalne rane vakuum drenažom kod ovog pacijenta koje je za
posljedicu imalo i bolju kvalitetu života, može se zaključiti da usporedno s
ostalim terapijskim opcijama kod nekih bolesnika treba razmotriti i ovu
metodu. Uzimajući u obzir troškove, ali i nedovoljnu educiranost osoblja u
bolnicama, vakuum drenažu ne treba primijenjivati kao prvi izbor liječenja
dekubitusa, no u slučaju opravdane indikacije korist koju ova metoda
može donijeti u cijeljenju rane može nadvladati njene moguće nedostatke.
Zdravstvena stanja pojedinih pacijenata zahtjevaju postavljanje trajnih
katetera. Inkontinencija pacijenta, invazivno mjerenje arterijskog tlaka,
kratkotrajna terapija ili nadoknada većih količina otopina ili krvnih
pripravaka za koju se procjenjuje da će trajati duže od 7 dana, potreba za
procesom dijalize ili kateterizacijom plućne arterije, su stanja u kojima se
uz maksimalne uvjete asepse i antisepse uvode kateteri od strane
medicinske sestre ili liječnika. Zdravstveni djelatnici koji rade sa trajnim
kateterima moraju biti educirani o indikacijama za primjenu, pravilnoj
tehnici postavljanja i održavanju katetera, te je njihova odgovornost da
provode aseptične i higijenske postupke u radu. Uvođenje svakog katetera
zahtjeva sterilan pristup ili se izvodi postupkom asepse. Primjena
steriliziranog materijala i instrumenata, aseptična tehnika rada,
dezinfekcija kože ili sluznice bolesnika pri uvođenju i održavanju katetera
su neke od osnova kojih se moraju pridržavati zdravstveni djelatnici radi
sprečavanja nastanka infekcije.
prehrana, vrste pripravaka za enteralnu prehranu, parenteralna prehrana
''6. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 25.-28. travnja 2013. godine
Hranom se osigurava unos tvari nužnih za izgradnju tkiva (bjelančevine,
željezo i kalcij), energija za metabolizam i tjelesnu aktivnost (masti i
ugljikohidrati) te nutrijenti potrebni za fiziološke funkcije organizma
(vitamini i minerali). Pravilnim izborom hrane pridonosimo održavanju
zdravlja te mentalnoj i tjelesnoj sposobnosti pa je zato važan kvalitetan i
raznovrstan odabir namirnica. Cilj prehrane, pa tako i u životno ugroženih
bolesnika je izbjeći manjak bitnih sastojaka prehrane i/ ili gladovanje, ali i
prehanjivanje. Po Maslowljevoj hijerarhi ljudskih potreba, hrana zauzima
fiziološku razinu koja mora biti zadovoljena za nužno održavanje života.
Prehrana je jedna od esencijalnih čovjekovih potreba, čije
nezadovoljavanje neminovno vodi ka propadanju organizma i u krajnjem
slučaju smrti.
“Afereza" je metoda dobivanja jednog ili više krvnih sastojaka
uzimanjem pune krvi pri kojoj se preostali sastojci krvi vraćaju davatelju
/ pacijentu za vrijeme ili na kraju postupka.
U HZTM se postupak aferaza odvija automatizirano na staničnim
separatorima.
Naši dobrovoljni davatelji krvi koji daruju krv na staničnom separatoru
postupkom afereza
daruju krv prema načelima: dobrovoljnosti, anonimnosti, solidarnosti i
besplatnosti.
POVJEST I RAZVOJ: 1951.Edwin J. Cohn, 1955.Latham Bowl, 1960.
A. Soloman i J.L.Fahey prva terapijska plazmafereza, 1964.NCI-IBM
Blood cell separator, 1972. početak afereza pojedinih sastojaka krvi,
1983. početak afereza u HZTM-u
POVIJET I RAZVOJ AFEREZA U HZTM
U HZTM afereze se rade od 1983. godine
12. 01. 1983. Prvu aferezu (trombaferezu) izveli su u timu Dr.sc. Melita
Balija, dr.med. i Štefica Bortiek, zdr.tehničar
Od 1983. – 2012. učinjeno je ukupno 29 404 procedura: 25 337 - 86,2%
Trombafereza DDK, 3 459 - 11,8% Plazmafereza DDK, 200 – 0,7%
Terapijskih afereza (1983. – 2000.), 325 – 1,1% Periferne matične
stanice PBSC (1988. – 2001.), 56 – 0,2% Obrada koštane srži (1992.–
1998.)
HZTM već 30 godina proizvodi krvne pripravke dobivene postupkom
afereza na staničnom separatoru od dobrovoljnih davatelja krvi. Broj
afereza se godinama uzastopno povećava, a ujedno i broj dobrovoljnih
davatelja.
Teška preeklamsija i eklamsija su glavni uzroci majčinog i perinatalnog
morbiditeta i mortaliteta u mnogim dijelovima svijeta.
Jedan od neobičnih učinka teške preeklampsije je nagli gubitak vida.
Ekstravazacija tekućine tkiva u mozak kao posljedica gubitka
autoregulacije stražnjih moždanih arteriola zbog hipertenzije može dovesti
do kortikalne sljepoće.
Reverzibilna kortikalna sljepoća kao posljedica reverzibilne stražnje
encefalopatije u sklopu sindroma eklampsije dovodi do uznemirenosti
pacijentice i otežane postoperativne suradnje u postupcima intenzivne
njege, terapije i monitoringa.
Intenzivnom terapijom, smanjenjem krvnog tlaka, antihipertenzivima,
sedacijom Mg sulfatom te terapijom osmotskim diureticima dolazi do
reverzije encefalopatije i sljepoće.
Samim tim uspostavlja se kooperabilnost pacijentice na svim poljima
intenzivnog liječenja.
Kompletni oporavak vida javlja se u gotovo svim slučajevima.
U ovom predavanju bit će prikazan slučaj trudnice sa teškim oblikom
preeklampsije.
Porod je dovršen carskim rezom.
U postoperativnom razdoblju ima potpuni gubitak vida.
Poboljšanje vida nastupa 9 sati nakon poroda, a potpuni nakon 24 sata.
Pacijentica dobro reagira na terapiju.
Pravilnom postoperativnom skrbi uspostavlja se bolja suradnja sa
pacijenticom, te dolazi do poboljšanja općeg stanja.
