Cecilija Grgas-Bile, Martina Marić, Zrinka Sluganović
KBC ''Sestre milosrdnice''
TRALI, prikaz slučaja, prijelom dijafize bedrene kosti, komplikacije, medicinska sestra/tehničar
''6. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 25.-28. travnja 2013. godine
TRALI (engl. transfusion related acute lung injury) je rijetka , ali vrlo teška
komplikacija transfuzijskog liječenja . Karakterizirana je općim lošim
stanjem bolesnika : respiratorom insuficijencijom, hipoksijom i edemom
pluća uz povišenje tjelesne temperature s hipotenzijom. Kod odraslih
osoba zauzima treće mjesto smrtnosti posljetransfuzijskog liječenja krvi i
krvnih derivata.
U Zavodu za anesteziju, reanimaciju i intenzivno liječenje, Klinike za
traumatologiju, KBC Sestre milosrdenice unazad deset godina i više vodi
se evidencija transfuzije i posljetransfuzijskih reakcija. Zabilježen je tek
jedan slučaj TRALI-ja, kod ozljeđenika s prijlomom dijafize bedrene kosti.
Cilj rada je prikazati slučaja ozljeđenika s TRALI -om kao komplikacijom
transfuziskog liječenja kod prijeloma dijafize bedrene kosti.
Devetnaestogodišnji ozljeđenik s prijelomom bedrene kosti primljen je na
Odjel intenzivnog liječenja kao dogovoreni premještaj iz OB Zabok .
Ozljeđenik je pri svijesti, kontaktibilan,GCS 15, respiratorno suficijentan,
urednih vitalnih funkcija. Nakon preoperativne pripreme pristupa se op.
zahvatu (intramedularna ostosinteza). Za vrijeme op. zahvata gubitak krvi
je 1500ml te se nadoknađuje s 2 doze KE. Postoperativni tijek je uredan
te se bolesnik drugi postoperataivni dan premješta na IV traumatološki
odjel. Tijekom noći dolazi do pogoršanja ozljeđenika: otežano diše,
febrilan je, iskašljava krv. Hitno se premješa u JIL gdje je monitoriran,
sediran, intubiran te stavljen na strojnu ventilaciju.
Laoratorijskim, rengenskim, mikrobiološkim pretragama multidisciplinarni
tim liječnika KBC Sestre milosrdnice, dolazi se do sumnje na TRALI te u
dogovoru s KBC Zagreb, Hrvatskim Zavodom za transfuzijsku medicinu
testiraju krv na antileukocitna antitijela.
Medicinska sestra/tehničar kao član multidisciplnarnog tima sudjeluje u
procesu dijanostike, liječenja i rehabilitacije bolesnika s TRALI-om. Ovo
stanje zahtjeva holistički pristup ozljeđeniku s puno stručnosti, znanja i
vještina. Medicinska sestra/tehničar stalnim promatarnjem i
dokumentiranjem vitanih znakova te samih promjena i komplikacijama
TRALI-ja dobiva kompletan uvid u stanje bolesnika, ali i u učinkovitost
svog rada.
Ozljede glave pripadaju čestim i najtežim ozljedama ljudskoga tijela.
Svi oblici ozljeda mozga mogu biti uzrokovani mehaničkom traumom.
Najčešće su posljedica prometnih ozljeda, napada i padova.
Ozljede lubanje i mozga
*lomovi lubanjskog svoda
*lomovi lubanjske osnovice
*zatvorene ozljede lubanje i mozga
*otvorene kraniocerebralne ozljede
Zatvorene ozljede mozga
*potres mozga(commotio cerebri)
*nagnječenje mozga(contusio cerebri)
*zgnječenje mozga(compressio et conqasstio cerebri)
Otvorene kraniocerebralne ozljede
*nepenetrirajuće ozljede mozga(otvoreni lomovi lubanjskih kostiju uz
očuvanu tvrdu mozgovnicu-dura mater)
*penetrirajuće ozljede mozga(lomovi s oštećenom tvrdom mozgovnicom)
krvarenja u lubanjskoj šupljini
Česta su posljedica kraniocerebralnih ozljeda.
*epiduralni hematomi
*subduralni hematomi
*traumatsko subarahnidalno krvarenje
*intracerebralni hematomi
Uloga sestre u njezi bolesnika
Sestrinske dijagnoze:
- smanjena prohodnost dišnih putova, smanjena mogućnost brige za sebe,
smanjeno podnošenje napora, visok rizik za dekubitus, visok rizik za
infekciju, oštećenje sluznice usne šupljine
Ciljevi skrbi:
- procijeniti respiratorni status, kontrola saturacije i acidobaznog statusa,
primjena kisika(mehanička ventilacija), sukcija
Zaključak:
-zdravstvena skrb i nadzor medicinske sestre kroz 24h
-visoka razina stručnog znanja medicinske sestre
-individualan pristup svakom pacijentu
akutna trovanja, sestrinske intervencije, stalno praćenje bolesnika
''6. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 25.-28. travnja 2013. godine
Otrovanja ili intoksikacije su patološka stanja nastala kao posljedica
djelovanja otrovnih materija na organizam. Otrovanja koja susrećemo u
kliničkoj praksi su mnogobrojna i različita, mogu biti akutna i kronična ,
događaju se slučajno ( herbicidi, ugljični dioksid, alkohol ) i namjerno (
najčešće lijekovima ). Prema podacima SZO najzastupljenija otrovanja
prema svojoj učestalosti i hitnosti su akutna otrovanja koje za posljedice
mogu imati reverzibilna i ireverzibilna oštećenja organa pa i smrtni ishod.
Akutna trovanja predstavljaju značajan uzrok morbiditeta i mortaliteta
širom svijeta. Pravovremenim intervencijama smanjuje se rizik od smrtnog
ishoda i trajnih oštećenja, a sestrinska skrb za ovakve bolesnike treba biti
usmjerena na procjenu, stalno praćenje bolesnika i pravovremene
sestrinske intervencije u svrhu poboljšanja kvalitete zdravstvene njege kod
intoksiciranih bolesnika.
Klinički bolnički centar Rijeka, periferni živčani blokovi, regionalna anestezija, ultrazvuk
''6. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 25.-28. travnja 2013. godine
Regionalna anestezija je oblik anestezije kojim se postiže neosjetljivost
određenog dijela tijela. Razvojem novih tehnologija, kao što je ultrazvuk,
regionalna anestezija postaje metoda izbora za izvođenje brojnih kirurških
zahvata. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi učestalost primjene pojedinih
vrsta regionalne anestezije, osobito perifernih živčanih blokova, prikazati
broj izvedenih perifernih živčanih blokova s i bez uporabe ultrazvuka te
uspješnost njihova izvođenja na Klinici za anesteziologiju i intenzivno
liječenje Kliničkog bolničkog centra Rijeka, lokalitet Sušak tijekom 2008. i
2011. godine.
Ispitanici i metode: Retrospektivnom analizom obuhvaćeno je 4 412
bolesnika koji su za izvođenje zahvata primili regionalnu anesteziju na
Klinici za anesteziologiju i intenzivno liječenje, KBC Rijeka, lokalitet Sušak
tijekom 2008. i 2011. godine. Svakom bolesniku uključenom u studiju je
utvrđena vrsta regionalne anestezije koja je bila primijenjena tijekom
operacije. Također se je svakom bolesniku određivala vrsta perifernog
živčanog bloka, pratilo se da li je periferni živčani blok bio izveden uz
pomoć ultrazvuka ili elektrostimulatora, te se je utvrdila uspješnost
izvođenja bloka
Zaključak: Uspješnost izvođenja perifernih živčanih blokova znatno je veća
uporabom ultrazvučnog aparata u odnosu na klasičnu metodu primjene
elektrostimulatora, stoga se preporuča primjena ultrazvučno vođenih
tehnika regionalne anestezije u svakodnevnoj kliničkoj praksi.
