Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, Klinika za anesteziologiju, intenzivnu medicinu i liječenje boli
Elektrokonvulzivna terapija : Nekad i danas
''14. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. lipnja. 2021.
Ugo Cerletti i Lucio Bini prvi put su izveli elektrokonvulzivnu terapiju (EKT) 1937. godine u Rimu. Već 1940., samo dvije godine nakon objave rezultata o EKT, uvodi se i u Hrvatskoj, u Bolnici Sestara milosrdnica, prvi puta u nas, i u ondašnjoj državi. A od 1960 godine, postupak se humanizira te se izvodi u općoj anesteziji, također opet po prvi put u Hrvatskoj i ondašnjoj državi, u našoj bolnici
EKT je Izazivanje generaliziranih grčeva (grand mal like) primjenom odgovarajuće, za život bolesnika bezopasne, izmjenične struje između elektroda koje su smještene na sljepoočnim regijama glave. Indikacije za ovu visoko sigurnu metodu liječenja su depresija rezistentna na farmakološku terapiju, kao i shizofrenija rezistentna na terapiji, katatonije raznih uzroka, manični delirij
U postupku primjene EKT-a sudjeluje interdisciplinarni tim koji uključuje psihijatra, anesteziologa, anesteziološku sestru/tehničara i psihijatrijsku sestru/tehničara. Primjena opće anestezije omogućuje brz gubitak svijesti, kratkotrajnu mišićnu relaksaciju, smanjenje hiperdinamskog odgovora na električnu stimulaciju te brz oporavak spontane ventilacije i svijesti. Kako se EKT provodi izvan operacijske sale, u timu treba biti iskusni anesteziolog upoznat sa specifičnostima procedure i anesteziološki tehničar. Pri tome je osigurana sva oprema za održavanje dišnog puta i ventilaciju, oprema za reanimaciju te lijekovi za hemodinamsku stabilizaciju.
Ključne riječi: EKT, interdisciplinarni tim, opća anestezija
Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, Klinika za traumatologiju, Zagreb
Multimodalni pristup u liječenju kronične križobolje
''14. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. lipnja. 2021.
Prema Međunarodnom udruženju za proučavanje bola (IASP), bol predstavlja neugodan emocionalni i osjetni doživljaj povezan sa stvarnim ili potencijalnim oštećenjem tkiva. S obzirom na vrijeme trajanja može biti akutan ili kroničan – ako traje šest mjeseci i više, odnosno dulje od uobičajenog vremena potrebnog za cijeljenje ozljede ili liječenje bolesti.
Križobolja (lumbago) označava osjet bola u donjem slabinskom dijelu kralježnice u mirovanju ili pri kretanju. Multimodalni pristup u liječenju kronične križobolje uključuje više aspekata: farmakološke i ne farmakološke te suradnju više različitih specijalnosti. Optimalno je da se terapija i njezino praćenje provodi u ambulantama i centrima za liječenje bola pod vodstvom anesteziologa, odnosno drugih specijalista educiranih u medicini bola, kroz multidisciplinarni timski rad. Liječenje se provodi multimodalnim pristupom: farmakološkom terapijom, različitim ne farmakološkim metodama kao što su fizikalna terapija, akupunktura i druge te, kad je indicirano, i minimalno invazivnim (operativnim) postupcima u operacijskoj sali pod radiološkom kontrolom. Multimodalna farmakološka terapija podrazumijeva kombinaciju dva ili više analgetika i/ili koanalgetika koji svoj učinak ostvaruju sinergistički, različitim mehanizmom djelovanja. Za uspješno liječenje kronične križobolje potrebno je provesti osnovne i specifične dijagnostičke metode. Osnova dijagnostike kronične križobolje je fizikalni pregled. S obzirom da bol ne možemo izmjeriti kao ostale vitalne znakove i da je on subjektivan, važno je procijeniti njegovu jačinu i karakteristike, a što je ključno u liječenju. Za procjenu jačine bola koriste se jednodimenzionalne skale kao što je vizualno-analogna skala (VAS), a za procjenu njegove kvalitete koriste se višedimenzionalne skale (npr. McGill-Melzackov upitnik o bolu). Od ostalih specifičnih dijagnostika provodi se radiološka snimka kralježnice, magnetska rezonanca kralježnice ili elektromioneurografija donjih ekstremiteta. One će pomoći pri odluci o metodi liječenja.
Kronična križobolja ima utjecaj na fizičku, psihološku i kognitivnu komponentu života pojedinca, može negativno utjecati na socijalne i obiteljske odnose, kao i na radnu sposobnost pojedinca. Ako je nekontrolirana, ozbiljno narušava kvalitetu života. Važno je educirati i poticati pacijenta da aktivno sudjeluje u liječenju svoje kronične križobolje te uz stručnu pomoć ublaži jačinu i učestalost bola te time poveća kvalitetu života.
Ključne riječi: bol, kronična križobolja, multimodalno liječenje boli, ambulanta za bol
Klinički bolnički centar Zagreb, Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje
Monitoring zjenica kod bolesnika s teškom traumatskom ozljedom mozga
''14. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. lipnja. 2021.
Traumatska ozljeda mozga (TBI) vodeći je uzrok smrti i invalidnosti u svijetu i čini oko 30% svih smrtnih slučajeva povezanih s ozljedama. Nakon primarne ozljede mozga, cilj zbrinjavanja bolesnika usmjeren je prevenciji i liječenju sekundarnih ozljeda mozga koje su najčešće posljedica hipoksemije, hipoksije, hipotenzije i intrakranijske hipertenzije. Kontinuirano praćenje i monitoring veličine, oblika i reakcija zjenica na svjetlo ima značajnu ulogu u intenzivnoj skrbi i liječenju neurokirurških bolesnika. Povišeni intrakranijski tlak ( ICP) može dovesti do poremećaja funkcije moždanog debla i uzrokovati abnormalnosti u veličini zjenica, simetriji i reaktivnosti zjenica na svjetlosni podražaj. Do sada pregled zjenica vršio se promatranjem zjenica i praćenjem reaktivnosti na direktni svjetlosni podražaj pri čemu se kao izvor svjetla koristila ručna baterijska svjetiljka ili noćna lampa uz krevet bolesnika. Stoga se procjena veličine, oblika i reaktivnosti zjenica u osnovi temeljila na vizualnoj kvalitativnoj procjeni medicinskog djelatnika koji je vršio procjenu. Ova kvalitativna metoda temeljena na subjektivnoj procjeni ima različita ograničenja, uključujući ograničenu preciznost i značajnu varijabilnost među promatračima.
Za razliku od kvalitativne procjene zjenica, kvantitativna pupilometrja omogućuje brzo i precizno mjerenje veličine zjenice i niza dinamičkih varijabli zjenica uz pomoć pupilometra (NPi-200, NeuroOptics). Na temelju integracije ovih varijabli u algoritam, pupilometar izračunava neurološki indeks zjenica (NPi). Vrijednosti NPi su između 0 i 5 (s 0,1 decimalnom preciznošću). Patološke vrijednosti NPi definirane su kao <3.
Kontinuirani monitoring zjenica nezaobilazni je dio intenzivne skrbi za neurokirurške bolesnike jer na vrijeme uočene abnormalnosti i odstupanja mogu promijeniti tijek i ishod liječenja, odnosno trajne i novonastale abnormalnosti zjenica povezane su s lošijim ishodom liječenja.
Cilj rada je prikazati kvantitativnu pupilometriju u svakodnevnoj sestrinskoj praksi.
Ključne riječi: zjenice, pupilometrija, sestrinska skrb
Obrazovanje medicinskih sestara i stjecanje kompetencija za njegu i praćenje transfuzijski liječenih bolesnika
''14. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. lipnja. 2021.
U Hrvatskoj je obrazovanje medicinskih sestara podijeljeno u dvije razine:
temeljna naobrazba – srednja strukovna škola
visoki stupanj naobrazbe – preddiplomski i diplomski stručni ili sveučilišni studiji
Srednjoškolsko obrazovanje medicinskih sestara/tehničara opće njege u Hrvatskoj traje pet godina, (dvije godine općeg obrazovanja i tri godine strukovnog obrazovanja).
U tri godine strukovnog obrazovanja uključeno je 4600 sati nastave i vježbi.
Nakon završenoga strukovnog obrazovanja stječe se naziv medicinska sestara/tehničar opće njege s direktnim upisom u Registar medicinskih sestara Hrvatske komore medicinskih sestara (HKMS).
Cilj ovog rada je potaknuti svijest o potrebi edukacije medicinskih sestara o transfuzijskom liječenju tijekom školovanja, a i tijekom zapošljavanja.
Kompetencije medicinskih sestara regulirane su Zakonom o sestrinstvu. U ZOS -u se navode kompetencije za medicnske sestre s temeljnom naobrazbom, prvostupnice, te magistre sestrinstva.
Uzimanje uzoraka krvi bolesniku za transfuzijsko liječenje, uloga medicinske sestre u primjeni krvnih pripravaka i intervencija kod poslijetransfuzijskih reakcija, vođenje hemovigilancije svakodnevni su poslovi na mnogim bolesničkim odjelima naših bolnica.
Ako kompetencije proizlaze iz obrazovnog plana, važno je naglasiti kako se kroz srednjoškolsko obrazovanje od 30 nastavnih predmeta niti jedan ne odnosi isključivo na transfuzijsko liječenje odnosno njegu transfuzijski liječenog bolesnika, a ne postoji niti izborni predmet – transfuzijska medicina.
Medicinske sestre mogu upisati višu razinu izobrazbe koja uključuje sveučilišni ili stručni preddiplomski studij sestrinstva te sveučilišni diplomski studij ili specijalistički diplomski stručni studij.
Studiji sestrinstva također u obveznim nastavnim programima nemaju transfuzijsku medicinu, za razliku od nekih drugih smjerova istog veleučilišta koji imaju predavanja, kliničke vježbe, seminar i praktičnu nastavu iz transfuzijske medicine.
Kompetencije medicinskih sestara koje se odnose na proces transfuzijskog liječenja nisu usklađene s nastavnim programima tijekom obrazovanja i postoji veliki prostor za napredak i poboljšanje kvalitete rada.
Ključne riječi: obrazovanje medicinskih sestara, kompetencije medicinskih sestara, transfuzijska medicina
Klinički bolnički centar Rijeka, Klinika za anesteziologiju, intenzivnu medicinu i liječenje boli
COVID 19 i MI
''14. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. lipnja. 2021.
Svaki bolesnik zaprimljen na Odjel intenzivnog liječenja je specifičan predstavlja izazov za osoblje. Osnivanjem respiracijskih centara (CRC-a) sestrinstvo je dobilo novu dimenziju u organizaciji i edukaciji djelatnika za rad u CRC-u.
Susret sa nepoznatim, neizvjesnim, a bliskim oboljenjem zahtijevao je potpunu reorganizaciju sustava kakvu smo do jučer poznavali. Prilagođavanje na zaštitnu opremu, novu radnu sredinu i patologiju bolesti zahtijevalo je ratnu doktrinu pretočenu u sigurnosne protokole, sa praktički dnevnom evaluacijom i prilagodbom.
Kronični nedostatak kadra u prvom redu, jedne male zajednice „intenzivističkih sestara“ trebalo je ojačati djelatnicima sa drugih odjela.
Poštujući postulate menadžmenta u zdravstvu te prepoznavanju važnosti ne intezivističkih sestara koje su od nemjerljivog značaju u JIL – u u sprovođenju zdravstvene njege, te uključivanjem fizioterapeuta kao ravnopravnih partnera u ranu fazu liječenja (prvi u RH) stvorili smo radna okruženja koja su unatoč strahovitom opterećenju i neizvjesnosti postala traženo radilište našeg KBC – a. 90 % kolegica i kolega koje su došle na ispomoć izrazile su želju za nastavkom karijere na našoj Klinici.
Unatoč navedenom COVID 19 grubo je pokazao ranjivost u broju i razini edukacije medicinskih sestara naročito iz Intenzivnog liječenje, ali i otvori nam je mogućnosti uvođenja potrebne dodatnih mjera kako bi se smanjio utjecaj na kvalitetu skrbi kad skrb pružaju ne intenzivne medicinske sestre.
Nadamo se da će dobrobit ove pandemije biti prvenstveno u prepoznavanju i poticanju specijalističkih studiji - obrazovanje i osposobljavanje, prvenstveno sa ciljem na fokusu dobrobit osoblja - smanjiti burnout uzrokovan neformalnim, nesistematiziranim i samoeduciranim obrazovanjem.
Ključne riječi: COVID 19, JIL, edukacija, organizacija
Klinički bolnički centar Zagreb, Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje
Moralno-etički aspekti palijativnog bolesnika u jedinici intenzivnog liječenja
''14. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. lipnja. 2021.
Palijativna zdravstvena njega prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije je skrb koja naglašava život i gleda umiranje kao normalni proces koji ne ubrzava niti odgađa smrt, a oslobađa od boli i drugih mučnih simptoma. Isto tako palijativna zdravstvena njega objedinjuje psihološke i duhovne oblike skrbi, pomaže obitelj u njezi bolesnika i u vlastitom žalovanju. U radu s palijativnim bolesnicima cilj zdravstvenih djelatnika je poboljšavati kvalitetu života oboljelog i članova njegove obitelji te razinu zadovoljstva u radu davatelja usluga. Najčešće se palijativnim pacijentima krivo pristupa zbog neznanja, straha, ali i osobnih interesa. Često se događa da palijativni pacijenti ne znaju svoju dijagnozu što dovodi do nepovjerenja prema osoblju, obitelji, ali i pacijentovim povlačenjem u sebe. Kako se to ne bi događalo bitno je u palijativnu medicinu uključiti još dodatne smjernice koje bi poboljšale palijativnu skrb, a koje uključuju pridržavanje načela etike u medicini u radu s oboljelima, uključivanje volontera, edukaciju zdravstvenih djelatnika o načinima komuniciranja, pristupanja i rada s palijativnim pacijentima, otvaranje udruga, edukaciju opće populacije o palijativnoj skrbi i dr.
Odjeli intenzivnog liječenja skrbe o životno ugroženim bolesnicima, a jedan od glavnih ciljeva je redukcija morbiditeta i mortaliteta te očuvanje funkcije organa i povratak zdravlja pacijenata koji se tamo nalaze. Također, u jedinicama intenzivnog liječenja postoje pacijenti kod kojih je bolest toliko uznapredovala te se nalaze u terminalnoj fazi bolesti. Liječenje tih bolesnika produljuje njihovu agoniju te se u tim slučajevima sve više raspravlja o end of life praksi.
Cilj ovog rada je objasniti palijativnu skrb, njezine nedostatke te upoznati se s njezinim moralno-etičkim aspektima.
Ključne riječi: palijativna skrb, palijativna njega, intenzivno liječenje, end of life
