KBC Rijeka, Fakultet zdravstvenih studija Sveuc ilis ta u Rijeci, Rijeka
Hiperbarična oksigenoterapija u liječenju traumatske ozljede mozga
''13. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
16. i 17. 11.2020. / ZOOM PLATFORMA
Neispravno bi bilo govoriti o hiperbaric noj medicini kao o novoj grani medicinske
znanosti, premda unutar posljednjih 30 godina pratimo njezin uzlet potaknut brojnim
kvalitetnim pred klinic kim i klinic kim evidance-base istraz ivanjima. Akumuliranjem
znanja, na listu indikacija us la su i stanja koja zahtijevaju intenzivno lijec enje i
anesteziju. Nekoliko je indikacija za hiperbaric nu oksigenoterapiju koje mogu zahtijevati
njegu i intenzivno lijec enje kritic no oboljelog pacijenta unutar hiperbaric nog sustava, a
jedan od njih je i traumatska ozljeda mozga.
Traumatske ozlijede mozga imaju golemi negativni socioekonomski uc inak na drus tvo u
cjelini, pa tako SAD godis nje broji preko 4 milijuna sluc ajeva razlic itih tez ina od kojih je
preko 50 000 sa letalnim ishodom. Procjenjuje se da vis e od 2% populacije SAD-a z ivi sa
trajnim invaliditetom nastalim zbog traumatskih ozljeda mozga s to opterec uje drz avni
prorac un sa 75 milijardi dolara. Gledajuc i patogenezu traumatske ozljede mozga moguc e
je razdvojiti dva osnovna uzroka nastanka ozlijede moz danog tkiva na primarni
mehanic ki uzrok i sekundarni ishemijski, uzrokovan smanjenim moz danim protokom i
posljedic nom hipoksijom tkiva, pogotovo unutar poc etnih 24h od nastanka ozlijede.
Zbog izraz ene hipoksije moz dano tkivo ubrzano prelazi iz aerobnog na izuzetno ne
uc inkoviti anaerobni metabolizam koji rezultira nedostatnom proizvodnjom ATP-a i
apoptozom moz danih stanica. Hiperbaric na oksigenoterapija djeluje upravo na
sekundarnu ozljedu neurona nastalu ishemijom i to podiz uc i kolic inu udahnutog O2
(100% O2 na > 1 ATA) i kolic inu O2 otopljenog u plazmi. Vaz no je napomenuti kako
nema prepreka za izvođenje intenzivnog lijec enja i anestezije unutar hiperbaric nog
sustava u koliko se pos tuju svi sigurnosni aspekti koje hiperbaric ni sustav nosi sa sobom.
Anestezija i intenzivna skrb unutar hiperbaric nog sustava su jednako kvalitetne kao i
one izvan njega.
KLJUC NE RIJEC I: hiperbaric na oksigenoterapija, traumatska ozljeda mozga, ishemija
Terapija visokim protokom neinvazivna je respiratorna potporna terapija koja
pacijentima pruža ugrijani, navlaženi zrak obogaćen kisikom pomoć u nosne kanile.
Tipično se koristi kod pacijenata sa spontanim disanjem kojima je potreban kisik pri
već im protocima. Može pruz iti respiratornu potporu pacijentima s akutnim
hipoksemijskim respiratornim zatajenjem i sprječiti naknadnu intubaciju kada se pravilno
koristi. To uvelike poboljs ava udobnost pacijenta i jednostavnost upotrebe. Korištenje
grijane i vlaz ne nosne kanile visokog protoka (HFNC) postalo je sve popularnije u liječenju
bolesnika s akutnim respiratornim zatajenjem kroz sve dobne skupine. Tradicionalna
nosna kanila omogućuje protok od 2–6 L / min., pacijenti s respiratornim distresom mogu
imati puno veće vršne brzine inspiratornog protoka. Ako je brzina inspiracijskog protoka
pacijenta već a od one koju pruža kanila, pacijent će uvlačiti sobni zrak u pluća. To rezultira
razrjeđivanjem kisika i pacijent neće primati točnu željenu količinu kisika. Kada se za
dovod kisika koristi nosna kanila visokog protoka ili HFNC, protoci su mnogo već i nego
s to se to može postići tradicionalnom nazalnom kanilom. To rezultira većom isporukom
propisanog kisika u pluća i manjim uvlačenjem sobnog zraka. Terapija kisikom u nosnoj
kanili s velikim protokom (HFNC) najnovija je tehnika koja omogućuje isporuku velikog
protoka (do 70 L / min) plina zagrijanog i vlažnog kao u fiziološkim uvjetima. Ova
strategija oksigenacije mogla bi biti korisna za pacijente JIL-a kako bi se izbjegla intubacija
za one s akutnim hipoksemijskim respiratornim zatajenjem. Visoka brzina protoka kisika
koji se kontinuirano isporučuje u dišne putove može generirati pozitivan učinak tlaka na
kraju izdisaja (PEEP) i ispiranje mrtvih prostora, ispiruči ugljični dioksid (CO2) iz gornjih
dišnih putova s to može pomoć i u poboljšanju alveolarne ventilacije i smanjenju rada
disanja.
Terapija velikim protokom je ekonomična, jer ne zahtijeva ventilator, a može se koristiti u
raznim bolničkim područjima, uključujući: objedinjene bolničke hitne prijeme, jedinice
intenzivnog i postintenzivnog liječenja te sobe za buđenje. Primjena kisika s visokim
protokom preko nosne kanile u postoperativnom periodu kod kirurških bolesnika u
svakodnevnom radu pokazala je manju incidenciju postintubacijske respiratorne
insuficijencije te posljedično tome manju potrebu za ponovnom primjenom mehaničke
ventilacije. Primjena ugrijane i ovlažene mješavine plinova ( zraka i kisika) kisika s
visokim protokom poboljšava mukocilijarnu funkciju, s to doprinosi manjoj učestalosti
poslijeoperacijskih komplikacija (atelektaza, pneumonija).
Ključne riječi: terapija visokim protokom, ekstubacija, komplikacije.
Uporaba simulatora u poučavanju vještina osnovnih mjera održavanja života
''13. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
16. i 17. 11.2020. / ZOOM PLATFORMA
Ciljevi kolegija Temeljnih hitnih medicinskih postupaka pri Zdravstvenom veleučilištu su
usmjereni razvoju potrebnih znanja i vještina za procjenu vitalnih funkcija,
prepoznavanju kardiopulmonalnog aresta, temeljnim postupcima oživljavanja, razvoju
sposobnosti praćenja novih dostignuća, spoznaja i znanja. Osim teorijskih predavanja,
unutar kolegija se održava i praktična nastava u kabinetu vještina. Takva vrsta nastave je
zasnovana na izvođenju osnovnih mjera održavanja života (BLS) na simulatoru. Simulator
se sastoji od dviju jedinica: lutke za vježbu ResusciAnne te računalnog programa
SkillReporter. Jedinice su bežično međusobno povezane. Pregledom literature, stručnih i
znanstvenih članaka, utvrđena je visoka razina zadovoljstva studenata praktičnom
nastavom o osnovnim mjerama održavanja života. U rezultatima istraživanja, studenti
najčešće na pitanje bi li im stečene praktične vještine bile korisne u stvarnom nesimuliranom okruženju, navode nedostatak samopouzdanja u izvedbi naučenog u nesimuliranom okruženju. Također, istraživanjima je utvrđeno kako periodično ponavljanje
navedenih praktičnih vježbi povećava samopouzdanje studenata u izvedbi istih. Edukacija
studenata dodiplomskih studija sestrinstva o osnovnim mjerama života je neophodna.
Potrebno je planirati periodično izvođenje praktičnih vještina i nakon završenog studija
tijekom trajnog stručnog cjeloživotnog usavršavanja.
KLJUČNE RIJEČI: simulator, osnovne mjere održavanja života, studenti
Sveučilišna klinička bolnica Mostar, Bosna i Hercegovina
Zdravstvena njega pacijenta sa Perkutanom endoskopskom gastrostomom
''14. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. lipnja. 2021.
UVOD: Perkutana endoskopska gastrostoma (PEG) je postavljanje posebnog katetera kroz mali rez u trbušnoj stijenci, koji služi prehrani pacijenta (enteralna prehrana). Ovisno o zdravstvenom stanju pacijenta, PEG može biti privremen ili trajan. PEG je namijenjen pacijentima koji zbog nemogućnosti gutanja privremeno ili trajno ne mogu unositi potrebne dnevne količine kvalitetne hrane i osigurava im dugoročno rješenje za prehranu. Psihička priprema pacijenta i obitelji je od velikog značaja za prihvaćanje ovakvog načina prehrane. Najčešće se primjenjuje kod: trauma glave, malignih bolesti, neuromišićnih bolesti, neurodegenerativnih bolesti, kao i kod produžene trahealne intubacije. Ukoliko pacijent ima prepreku u predjelu jednjaka ili na bilo koji način ne podnosi nazogastričnu sondu, primjenjuju se različite metode kojima se omogućava prehrana direktno preko želuca ili crijeva, tj. enteralna prehrana.
CILJ: Prikazati specifičnosti procesa njege bolesnika koji imaju PEG pregledom literature i relevantnih časopisa, te staviti naglasak na važnost kvalitetne zdravstvene njega i načina hranjenja bolesnika s PEG-om.
REZULTATI: Zdravstvena njega bolesnika sa postavljenim PEG-om uključuje provođenje njege kože na mjestu postavljanja sonde, održavanje sonde za hranjenje i količine obroka te pripremu pacijenta za samostalnu njegu kod kuće. Prehrana bolesnika sa PEG-om zahtjeva točno definiranu hranu. Određuje ju liječnik specijalista. Prilagođavanje je ovisno o medicinskoj dijagnozi bolesnika i nutritivnim potrebama. Neki mogući problemi koji se javljaju su: proljev, nadutost, zatvor, refluks. Ako bolesnik nije u mogućnosti normalno jesti neko vrijeme crijevu će trebati vremena da se navikne na hranu.
ZAKLJUČAK: PEG je najprihvatljivija i najsigurnija metoda za dulje hranjenje, osobito nakon ekstenzivnih kirurških zahvata u svrhu liječenja oboljelih od malignoma usne šupljine i orofarinksa, radio i kemoterapije ili pak svega navedenoga zajedno. Prednost je u tome da su usta slobodna od kontaminacije u razdoblju cijeljenja operacijske rane i omogućena je nutritivna podrška kada pacijent nije u stanju uzimati dovoljno hrane.
Ključne riječi: Perkutana endoskopska gastrostoma, sonda, želudac, prehrana, medicinska sestra/tehničar
Romana Palić, Katarina Augustin, Izv.prof. dr.sc. Zrinka Bošnjak, Prof. dr. sc. Ana Budimir
KBC Zagreb, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Unapređenje sigurnosti u bolesnika kod primjene invazivnih kardioloških zahvata
''14. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. lipnja. 2021.
Suvremeno društvo dovelo je do unaprijeđenja tehnologije, koja se sve više infitrirala i u sestrinsku praksu. Sestrinska struka zamišljena je kao interakcija između dvije kategorije ljudi, stručnjaka u svojoj djelatnosti i bolesnika kao klijenta, tj. konzumenta te stručnosti Raznolikost i napredak nove medicinske aparature prati i potreba veće i raznolikije edukacije medicinskog osoblja. Suvremena dostignuća u kardiološkoj i sestrinskoj praksi povećala su broj različitih pretraga, broj hospitalizacija, postotak preživljavanja bolesnika i uopće poboljšala kvalitetu njihovog života. Kvaliteta rada i brzina zbrinjavanja kardioloških bolesnika je neusporedivo povećana, čime se ostvaruje i njihovo temeljno pravo iz spektra prava pacijenata, a to je ono na sigurnost. Također je prisutno povremeno otuđenje od pacijenata, manjak komunikacije i emocionalne potpore. I dok se prije nekoliko desetljeća sestrinska struka bazirala na odnosu povjerenja s pacijentom, unazad dva desetljeća u skladnu se interakciju sve više umiješala tehnika koja je zamišljena kao „pomoćnica struke“. Pojavom tehnike javila se potreba otvaranja intenzivnih pogona s manje kreveta predviđenih za hemodinamski nestabilnije i vitalno ugrožene bolesnike. Utjecaj tehnologije na kvalitetu sestrinske skrbi moguće je prikazati na primjerima iz prakse invazivnih kardioloških zahvata. Promjene koje se danas događaju u sustavu invazivnih kardioloških zahvata odnose se na uvođenje automatizacije, informatizacije, definiranje stručnih standarda, dobre kardiološke prakse i dobre sestrinske prakse. Sve te promjene nužne su u cilju uvođenja sustava osiguranja kvalitete i upravljanja kvalitetom, kao osnovne pretpostavke povećanja sigurnosti invazivno kardiološki liječenih bolesnika. Prava je umjetnost uskladiti načelo učinkovitosti i djelotvornosti sustava kvalitete zdravstvene zaštite invazivno kardiološki tretiranih pacijenata, odnosno postići optimalan odnos između pozitivnih učinaka dobivenih provedenim zdravstvenim postupcima i nastalih troškova. Načelo orijentiranosti prema kardiološkom pacijentu upućuje da je polazište svih invazivno kardioloških aktivnosti dobrobit pacijenta, no tu je uvijek realno ograničenje u vidu kadrovskih, tehničkih, organizacijskih i svih drugih čimbenika.
Ključne riječi: sestrinska struka, suvremena tehnološka dostignuća, kardiološki bolesnici, invazivni kardiološki zahvati, automatizacija, stručni standardi, dobre kardiološke i sestrinske prakse, dobrobit pacijenta
Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, Zavod za anesteziju i intenzivno liječenje
Blok femoralnog živca u liječenju perioperativne boli
''14. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. lipnja. 2021.
Femoralni živac je jedan od najvećih živaca u tijelu i nalazi se u preponi, te kontrolira mišiće koji pomažu ispraviti nogu i pomicati bokove. Također, zadužen je za osjećaj u donjem prednjem dijelu bedra. Blok femoralnog živca koristi se kao oblik regionalne anestezije ili analgezije kod operativnih zahvata u navedenom inervacijskom području. Osim jednokratne aplikacije lijeka, može se postaviti i kateter s vrhom na mjesto aplikacije u slučaju potrebe za dugotrajnom analgezijom. Indikacija za primjenu femoralnog bloka su operacije kukova, koljena ili zahvata na tetivi mišića kvadricepsa. Kontraindikacije za postavljanje dijelimo na apsolutne (infekcija na mjestu uboda) i relativne (ingvinalne operacije, veliki ingvinalni limfni čvorovi, peritonealna infekcija, femoralna neuropatija). Uloga sestre kod postavljanja femoralnog katetera je da prije samog postupka pripremi pribor, upozna bolesnika sa planiranom procedurom i u dogovoru sa liječnikom pripremi odabrani anestetik. Po vizualizaciji vrha igle ukoliko se femoralni blok/ uvođenje femoralnog katetera izvodi uz ultrazvučno navođenje, ili po dobivanju traženog mišićnog odgovora u slučaju primjene neurostimulatora, sestra provjerava aspiracijom lijeka pravilan položaj vrha igle/katetera (u slučaju intravaskularne pozicije dobivamo krv). Nakon što se potvrdi adekvatan položaj igle /katetera sestra primjenjuje 1-2ml lokalnog anestetika. Također, kod snažnog otpora pri davanju anestetika sestra obavještava liječnika koji potom repozicionira vrh igle. Kod primjene pod ultrazvučnom kontrolom iglom dajemo lokalni anestetik oko živca. Ukoliko se postavi femoralni kateter on ostaje maksimalno 72h. Lokalni anestetik se daje na femoralni kateter svakih 6-8h. Sestra svakodnevno provjerava mjesto punkcije, previja u slučaju potrebe i po primjeni lijeka prati odgovor pacijenta na liječenje uz primjenu numeričke skale boli(NRS). Komplikacije femoralne analgezije mogu biti oštećenje živca iglom ili uslijed apliciranja lijeka u sami živac. Ukoliko se aplicira u krvnu žilu on odlazi do samog srca, što dovodi do aritmija (u tom slučaju primjenjuje se lijek koji blokira anestetik).
Ključne riječi: femoralni kateter, analgezija, perioperativna bol
