Uzimajući u obzir posljednju riječ obrazovne tehnologije i strategije obrazovanja, težište
školovanja medicinskih sestara mora biti na prepoznavanju zdravstvenih potreba pojedinca i
zajednice/društva, na pripremanju za suradnju sa drugim zdravstvenim radnicima/timski rad,
zdravstvenim i drugim društvenim organizacijama, u partnerstvu s bolesnicima, drugim ljudima i
grupama.
Sustav obrazovanja treba pripremiti medicinske sestre ne samo za prakticiranje naučenog,
odnosno provođenje zdravstvene njege, unapređenje zdravlja i sprječavanje bolesti, već i za
stalno praćenje i kontrolu kvalitete izvršenog rada.
Trajna ili kontinuirana edukacija, obnavljanje znanja i usvajanje najnovijih spoznaja,
omogućavaju stalno praćenje i prepoznavanje prioriteta zdravstvenih potreba u državi i šire.
Obrazovanje i praksa su u vrlo uskoj vezi, i jedna na drugu snažno utječu. Ako želimo provođenje
kvalitetne zdravstvene njege, uz racionalni utrošak sredstava, unaprijedit i zdravlje i spriječiti
razvoj bolesti, onda se praksa i obrazovanje moraju prožimati.
Sestrinska praksa, pa tako ni obrazovanje, ne mogu se promatrati izdvojeno od socijalnih,
ekonomskih, demografskih, političkih kretanja i kulturološke stvarnosti u jed noj zemlji.
Također, medicinske sestre ne treba promatrati izdvojeno od liječnika i drugih zdravstvenih
radnika. Iako ova profesija treba posjedovati jedinstvena znanja i vještine u unapređenju zdravlja
i njezi bolesnika, ipak je ovisna o multidisciplinarnom i interdisciplinarnom radu i uzajamnom
uvažavanju i odgovornosti među članovima tima i šire.
Obrazovanje medicinskih sestara treba biti takvo da se medicinske sestre osjećaju u potpunosti
članovima multiprofesionalnog zdravstvenog tima, sudjelujući u donošenju odluka, ponekad
preuzimajući i ulogu vođe tima i odgovornost za postignuće predviđenih ciljeva.
The NHS Scotland Better Blood Transfusion Programme was launched in 2003. The main aim of
the programme was to promote the safe and efficient use of blood products. The role of
Transfusion Practitioner (TP), as part of the hospital transfusion team, was integral to the delivery
of the programme. In September 2003, 18 transfusion practitioners were appointed in 15 NHS
Boards in Scotland.
TPs have responsibilities for actively promoting and leading practice transfusion practice by
implementing clinical practice developments, education and facilitating audit/research activities .
They must have an understanding of the relevant science on which their practice is based as well
as being aware of the clinical, legal, regulatory, quality, ethical and governance issues related to
their practice.
Prior to commencing an induction programme the TPs completed a self-assessment tool
designed to identify the level of skills, knowledge and attitudes relevant to their role. The initial
scores demonstrated that the majority of practitioners had partial knowledge of basic transfusion
science/medicine. The levels of skill and attitudes to the role varied depending on the
practitioners’ background (biomedical scientist or registered nurse). Following the assessment
process the Effective Use of Blood (EUB) group developed, facilitated and participated in the
delivery of an education programme, initially as 35 sessions over a 12 -week period.
School of Nursing, Midwifery and Social Care, Napier University, Edinburgh, UK
transfusion, research project, statistics
''1. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 21.-24. travnja 2008. godine
This research project ascertained student nurses’ knowledge retention of safe transfusion
practice following a standardised teaching and learning programme (produced by Effective Use of
Blood (EUB) Group), and a short simulated exercise.
In 2000, the Scottish Blood Transfusion Service (SNBT) developed a standardised training
programme for all healthcare professionals including student nurses in ord er to promote safe
practice.
The aim of this study is to provide information on the effectiveness of a standardised approach
and to inform a potential timescale in which to implement refresher courses or updates to help to
ensure safe practice.
The evaluative study used a questionnaire to assess the level of knowledge students attained on
the day of the session, 4 -6 months after the session and, finally 11-12 months following the
session. Twenty-nine questions, of which there were five ‘killer’ questions, tested the students’
knowledge. ‘Killer’ questions were identified by practitioners within the SNBTS as potentially fatal
knowledge errors (but these were not made known to the students).
A convenience sample of undergraduate and diploma (Adult) students (n=118) within Napier
University was used. Both descriptive and inferential statistics were used to compare and contrast
the data collected from the three time points. Of the 118 students who completed at initial time
point, there is a wide range of overall score achieved despite all receiving the Standardised
Programme. The study demonstrates, within the small sample completing at all 3 time points, that
there is clear degradation of knowledge during the study period. The influence of experience on
knowledge retention indicates that experience appears to have a positive effect at 6 months but
no appreciable effect at 12 months. This effect is also observed in analysis of the 5 ‘killer’
questions. These outcomes merit further, more robust and multi centre investigation to identify if
there is replication of results.
The term evidence based medicine includes knowledge, which is based on experience and
research. This lecture will try to explain the difference between qualitative and quantitative
research. It will also clarify the most common concepts in research and give relevant examples
from science in the area of intensive care.
One of the challenges in research is how to use the results of important studies. How to
implement nursing research and standardize these procedures on the ward?
In an ICU in Sweden we work in a multi-professional team with representatives from professional
categories, anaesthesiologist, and nurses with post-graduate qualifications in Intensvie Care. Last
year this team worked with prevention of VAP Ventilation associated Pneumonia, improving
methods and treatment. This year we have focus at sepsis related to invasive catheters.
znanost, istraživački rad, sestrinstvo, zdravstvena njega
''1. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 21.-24. travnja 2008. godine
Znanost je sistematizirana i dobro obrazložena suma znanja u određenom vremenskom periodu
o objektivnoj stvarnosti do koje se došlo svjesnom primjenom određenih metoda istraživanja kako
bi se dobili određeni rezultati, a znanstveno istraživački rad je sustavno traganje za činjenicama
iz kojih se izvode određena znanstvena načela i zakonitosti. Znanstveno istraživački rad doprinosi
općem napretku čovječanstva jer kritički preispituje znanstvene spoznaje iz prošlosti i pronalazi
nova i bolja rješenja za nove i složene probleme. Da bi se ljudi bavili znanošću osim formalnog
obrazovanja trebaju biti jako motivirani, kreativni i spremni za timski rad. U prošlosti je čovjek
mogao sam rješavati probleme i donositi zaključke, ali u ovom dobu razvoja vrlo sofisticirane
tehnike i tehnologije pristup istraživanjima mora biti multidiscipl inaran i interdisciplinaran.
Znanstvena djelatnost mora biti utemeljena na znanstvenim načelima, slobodi znanstvenog
istraživanja i stvaralaštva, nedodirljivosti i sigurnosti čovjekove osobnosti i dostojanstva, te
etičnosti i odgovornosti znanstvenika za posljedice vlastitog rada.
Kako je zdravstvena njega predmet znanstvenog istraživanja medicinskih sestara, sva načela
znanstvenog rada se odnose i na njih. Samim tim što je sestrinstvo profesija ono mora razvijati
teorije i modele zdravstvene njege, mora biti organizirano, mora imati pravo na autonomnu
stručnu ekspertizu i mora imati svoju profesionalnu etiku. 2003. godine Hrvatska komora
medicinskih sestra je dobila svoj Zakon o sestrinstvu, s čim je postala autonomno regulatorno
tijelo koje ima pravo na svoju stručnu ekspertizu. Također je 2005. godine hrvatsko sestrinstvo
dobilo svoj etički kodeks.
Šezdesete i sedamdesete godine prošlog stoljeća su obilježene poplavom novih ideja, pojmova ili
teorija (Lydia E. Hali, 1955, 1959; Dorothea E. Orem, 1959, 1971; Faye G. Abdel-lah, 1960; Ida
Jean Orlando, 1961,1972; Ernestine Wiedenbach, od kojih je hrvatsko sestrinstvo prihvatilo
teoriju Virginie Henderson (1966, 1972. ) i uvelo je u praksu. Sve teorije koje se primjenjuju u
sestrinskoj praksi podliježu kritici i promjenjive su. No, za promjene treba imati čvrste i jasne
argumente koji se moraju zasnivati na dokazima koji unapređuju sestrinsku praksu. Dakle,
znanstveni rad u sestrinstvu mora biti zasnovan na dokazima/činjenicama (evidence base care ) i
treba se baviti pitanjima iz područje zdravstvene njege. U Hrvatskoj je znanstveno istraživački rad
u sestrinstvu u začecima, pa osim diplomskih radova na dodiplomskom studiju, a posebice na
diplomskim specijalističkim studijima, nečeg značajnijeg gotovo da i n ema. Medicinske sestre
nisu ili su vrlo malo obrazovane za znanstveno istraživački rad, pa bi se napori obrazovnih
ustanova i programa cjeloživotnog obrazovanja trebali usmjeriti tim putem.
Za razvoj znanstveno istraživačkog rada, osim istraživačkih projekata, trebalo bi osigurati uvjete i
ljudske resurse za osnivanje recenziranog stručnog i znanstvenog časopisa za sestre, kako bi se
što veći broj njih ali i ostalih stručnjaka upoznalo s znanstvenim radovima i njihovim rezultatima.
