Consultant in Critical Care, President of DSACCN, Randers Hospital, Denmark
ICU, adverse events, patients, analysis
''2. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 23.-26. travnja 2009. godine
Adverse events are a great threat to patients’ safety in Intensive Care Units (ICU). Most adverse events are
caused by staff, but many adverse events are never reported due to the anxiety of prosecution. Adverse
events which occur in ICUs’ increase Length Of Stay (LOS), mortality and morbidity. Beside the
consequences for the patients, the adverse events increase the costs considerably. Due to their conditions
critically ill patients are fare more vulnerable to adverse events than non-critically ill patients.
Aim of the presentation is to highlight the most common causes of adverse events and errors in ICUs and to
introduce Act on Patient Safety in the Danish Health Care System (January, 2004).
The objective of the Act is to improve patient safety by reporting adverse events anonymously and perform
root cause analysis whenever needed, in order to uncover the reason why an adverse event did occur.
The aim of the presentation is also to share the experiences of two root cause analys is from critical care
practise.
The purpose of the law and the reporting system is to learn, not to punish.
With that in mind the numbers of reports have been increasing considerably the last 5 years. The results of
the root cause analysis have lead to major changes in clinical practise in critical care. The Act on Patient
Safety has turned out to be a success in the struggle for preventing adverse events.
By introducing a blame free environment and by performing root cause analysis ICUs are turning into a safer
environment. Critical care nurses have become more open minded and focused on reporting adverse
events.
sigurnost pacijenta, zdravstvena pogreška, operacijski tim, anesteziološka medicinska sestra
''1. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 21.-24. travnja 2008. godine
Kvaliteta u zdravstvu i sigurnost pacijenta su sastavni dio našeg svakodnevnog posla.
Takve vrijednosti su prve zapisane u pravilnicima našega rada.
Ali, je li to uvijek tako? Promjene u načinu rada su nužne, zahtijevaju prilagođavanje te
prepoznavanje novih potreba.
Samo u 20% slučajeva je uzrok zdravstvene pogreške ljudski faktor, 80% je posljedica
pogrešaka u samom sistemu, odnosno u organizaciji posla.
U članku opisujemo vjerojatnost zdravstvene pogreške kod pacijenta, neposredno prije
operacijskog zahvata i odmah po ekstubaciji. Naglasak je na trenutku, kada bi anesteziološka
sestra „ morala” istovremeno voditi brigu o tom pacijentu koji se budi iz anestezije i onome koji
sam čeka u predprostoru operacijske dvorane. U to vrijeme oba su pacijenta u različitim stiskama
i trebali bi više brige i pažnje od svih članova operacijskog tima.
Takve sustavne pogreške možemo izbjeći samo ako svaki član tima im a točno i jasno zadanu
svoju zadaću.
Puno moramo naučiti prije nego opazimo kako u biti malo znamo. (Waggerl)
Upotreba CVK je već niz godina isprobana metoda, koja omogućava za bolesnike siguran i
pouzdan pristup do žila. Najviše se upotrebljava kod malignih oboljenja, koja su u modernom
civilizacijskom vremenu sve učestalija. Postavljeni CVK olakša kemoterapeutsko liječenje kod
bolesnika sa hematološkom patologijom. Unatoč sigurnom pristupu do žila, kojeg CVK
omogućava, također ima i nedostataka. U ove spadaju većinom infekcije i oštećenja kože, koja
mogu predstavljati mogućnost za prodor mikroorganizama, što može prouzrokovati infekcije. Ove
mogu utjecati negativno na tijek liječenja, ili ga čak produžiti.
Aseptički postupak postavljanja obuhvaća odgovrajuću pripremu i zdravstveni odgoj bolesnika,
odgovrajuće prostore, materijal i stručno osposobljeno osoblje. Nadzor ubodnog mjesta, te
previjanja CVK, je jedna među prvenstvenim zadaćama, koje izvodi medicinska sestra u
zdravstvenoj njezi. Također je važan dokumentirani nadzor, kojeg izvodimo triputa tjedno.
Sa studijom slučaja smo kod bolesnika dobili povratnu informaciju o tome, da je bila dovoljna i
kvalitetna zdravstvena njega previjanja CVK, jednom tjedno. Utvrđivali s mo, da li mogu
medicinske sestre sa previjanjem CVK preventivno utjecati na smanjenu mogućnost nastanka
komplikacija, ako je ubodno mjesto dostupno što manje puta. Prikaz studije slučaja naravno nije
istraživanje, koje bi utemeljilo određene hipoteze. Usredotočena je samo na jedan jedini slučaj,
koji potvrđuje dovoljnu kvalitetu previjanja kod određenog bolesnika. Bolesnik je bio primjeren za
studiju slučaja, također zato, jer nije imao u nagovještaju alergijske reakcije na transparentni film.
Iskustva potvrđuju, da kod bolesnika previjanje CVK jednom na tjedan ne dolazi u obzir, u koliko
koža zbog alergije ne dopušta postavljanja filmskog obloga. Potrebno je poštovati, da u takvim
slučajevima upotrijebimo zavoj iz netkanog materijala, kojeg je potrebno mijenjati dvaput do triput
tjedno. Propusnost zavoja, mogućnost učestalijeg odvajanja (neprijanjanja) i nečistoće, su
čimbenici rizika za nastanak infekcije. ZN previjanja jednom na tjedan CVK već niz godina izvodi
kod bolesnika, koji su sa postavljenim CVK otpušteni na kućnu njegu. Medicinske sestre na
Kliničnom odjelu za hematologiju u Ljubljani je izvode redovno također kod bolesnika, koji u
prijelaznom razdoblju ne trebaju intervencije ZN. Iskustva još potvrđuju, da možemo sa
višekratnim previjanjima prouzrokovati kidanje(pucanje) šavova. Šavovi bi trebali biti postojani
cijelo vrijeme od postavljanja CVK, iako često popuste. Možemo ih ponovno nadomjestiti sa
novim šavovima, ili bolesnika poštedimo boli i nadomjestimo ih sa bezšavnim materijalom.
Držimo se uputa liječnika. Novost je također upotreba beziglenih konekta, koji omogućava
siguran dostup do CVK, dovoljno je istovremeno da CVK prebrizgamo samo sa dovoljnom
količinom fiziološke otopine, tako se ne začepljava također i kod privremenog zatvaranja CVK.
Važno je biti svijestan, da je potrebno dosljedno voditi dokumentaciju i individualnu obradu
bolesnika te uspoređivati rezultate, koji nam precizno određuju dovoljnu kvalitetu njege CVK
jednom tjedno, u usporedbi sa njegom triput tjedno.
Zdravstvena njega kod bolesnika sa postavljenim CVK ima jako važnu i odlučujuću ulogu.
Baš medicinska sestra je ključna osoba, koja bolesnika prati cijelo vrijeme liječenja, sudjeluje kod
postavljanja CVK, sistematski programira zdravstvenu njegu bolesnika sa postavljenim CVK,
izvodi aseptičku tehniku previjanja CVK, bolesnika obrađuje cjelokupno i individualno, vodi
dokumentaciju te izvodi zdravstveno-odgojnu djelatnost. Svi postupci rada u zdravstvenoj njezi su
opsežni i zahtjevaju puno specifičnog znanja te radnih i osobn ih iskustava. Najvažnija je povratna
informacija, koja nam omogućava, da na njenoj osnovi nadograđujemo znanje i radnu uspješnost,
koja će bolesniku osiguravati dovoljnu sigurnost pri kvalitetnoj njezi. Za dosezanje takvih ciljeva
potrebno je permanentno obrazovanje, istraživanje, praćenje strane literature i razmjena
međusobnih radnih iskustava.
Centralni venski kateteri (CVK) postali su nužno potrebna pomagala suvremene zdravstvene
prakse. Infekcije CVK su ozbiljan, ponekad sudbonosan zaplet pri liječenju kritično bolesnih.
Liječenje zapleta pri infekciji CVK produžuje hospitalizaciju i povisi troškove liječenja. To su
zapleti, koji se mogu spriječiti ili reducirati s kvalitetnom opskrbom CVK.
Iznimno važna je edukacija zdravstvenog osoblja, koji ru kuje s CVK. Svi medicinski odjeli, koji
primjenjuju CVK, morali bi imati protokol za postavljanje i opskrbu CVK te mjere u primjeru
infekcije CVK.
Ovaj članak usredotočit će se na upotrebu beziglenih konektora te suvremenu tehniku
pričvršćivanja CVK, upotrebu najnovije tehnologije s imenom „Biopatch“, koja se namjesti na
mjesto insercije CVK i reducira rast i razmnožavanje bakterija.
Kliničko odjelenje za anesteziologiju i intenzivnu terapiju kirurških stručnosti; Odjelenje za intenzivnu terapiju; Univerzitetni klinički centar, Ljubljana; Slovenija
transplantacija pluća, intenzivna skrb, Jedinica intenzivne terapije
''1. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 21.-24. travnja 2008. godine
U članku je opisana prva transplantacija pluća u Sloveniji: prijem bolesnika, oporavak i intenzivna
skrb u Jedinici intenzivne terapije u Univerzitetnom kliničkom centru u Ljubljani. Naglasak je na
aktivnostima medicinskih sestara/tehničara.
Navedene su pripreme na transplantaciju pluća: obrazovanje osoblja, organizacija i planiranje
aktivnosti po standardima zdravstvene njege i po Protokolu liječenja i pretraga poslije
transplantacije pluća.
Spomenuti su najčešči uzroci za konačnu disfunkciju pluća. Navedeni su razlozi za i protiv
izdvajanja transplantacije pluća u Sloveniji.
