Vida Oražem
Sveučilišni klinički centar Ljubljana, SPS Interna klinika, Klinički odjel za hematologiju, Slovenija
zdravstvena njega, hematološki bolesnik, cvk, medicinska sestra, asepsa
''1. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 21.-24. travnja 2008. godine
Upotreba CVK je već niz godina isprobana metoda, koja omogućava za bolesnike siguran i
pouzdan pristup do žila. Najviše se upotrebljava kod malignih oboljenja, koja su u modernom
civilizacijskom vremenu sve učestalija. Postavljeni CVK olakša kemoterapeutsko liječenje kod
bolesnika sa hematološkom patologijom. Unatoč sigurnom pristupu do žila, kojeg CVK
omogućava, također ima i nedostataka. U ove spadaju većinom infekcije i oštećenja kože, koja
mogu predstavljati mogućnost za prodor mikroorganizama, što može prouzrokovati infekcije. Ove
mogu utjecati negativno na tijek liječenja, ili ga čak produžiti.
Aseptički postupak postavljanja obuhvaća odgovrajuću pripremu i zdravstveni odgoj bolesnika,
odgovrajuće prostore, materijal i stručno osposobljeno osoblje. Nadzor ubodnog mjesta, te
previjanja CVK, je jedna među prvenstvenim zadaćama, koje izvodi medicinska sestra u
zdravstvenoj njezi. Također je važan dokumentirani nadzor, kojeg izvodimo triputa tjedno.
Sa studijom slučaja smo kod bolesnika dobili povratnu informaciju o tome, da je bila dovoljna i
kvalitetna zdravstvena njega previjanja CVK, jednom tjedno. Utvrđivali s mo, da li mogu
medicinske sestre sa previjanjem CVK preventivno utjecati na smanjenu mogućnost nastanka
komplikacija, ako je ubodno mjesto dostupno što manje puta. Prikaz studije slučaja naravno nije
istraživanje, koje bi utemeljilo određene hipoteze. Usredotočena je samo na jedan jedini slučaj,
koji potvrđuje dovoljnu kvalitetu previjanja kod određenog bolesnika. Bolesnik je bio primjeren za
studiju slučaja, također zato, jer nije imao u nagovještaju alergijske reakcije na transparentni film.
Iskustva potvrđuju, da kod bolesnika previjanje CVK jednom na tjedan ne dolazi u obzir, u koliko
koža zbog alergije ne dopušta postavljanja filmskog obloga. Potrebno je poštovati, da u takvim
slučajevima upotrijebimo zavoj iz netkanog materijala, kojeg je potrebno mijenjati dvaput do triput
tjedno. Propusnost zavoja, mogućnost učestalijeg odvajanja (neprijanjanja) i nečistoće, su
čimbenici rizika za nastanak infekcije. ZN previjanja jednom na tjedan CVK već niz godina izvodi
kod bolesnika, koji su sa postavljenim CVK otpušteni na kućnu njegu. Medicinske sestre na
Kliničnom odjelu za hematologiju u Ljubljani je izvode redovno također kod bolesnika, koji u
prijelaznom razdoblju ne trebaju intervencije ZN. Iskustva još potvrđuju, da možemo sa
višekratnim previjanjima prouzrokovati kidanje(pucanje) šavova. Šavovi bi trebali biti postojani
cijelo vrijeme od postavljanja CVK, iako često popuste. Možemo ih ponovno nadomjestiti sa
novim šavovima, ili bolesnika poštedimo boli i nadomjestimo ih sa bezšavnim materijalom.
Držimo se uputa liječnika. Novost je također upotreba beziglenih konekta, koji omogućava
siguran dostup do CVK, dovoljno je istovremeno da CVK prebrizgamo samo sa dovoljnom
količinom fiziološke otopine, tako se ne začepljava također i kod privremenog zatvaranja CVK.
Važno je biti svijestan, da je potrebno dosljedno voditi dokumentaciju i individualnu obradu
bolesnika te uspoređivati rezultate, koji nam precizno određuju dovoljnu kvalitetu njege CVK
jednom tjedno, u usporedbi sa njegom triput tjedno.
Zdravstvena njega kod bolesnika sa postavljenim CVK ima jako važnu i odlučujuću ulogu.
Baš medicinska sestra je ključna osoba, koja bolesnika prati cijelo vrijeme liječenja, sudjeluje kod
postavljanja CVK, sistematski programira zdravstvenu njegu bolesnika sa postavljenim CVK,
izvodi aseptičku tehniku previjanja CVK, bolesnika obrađuje cjelokupno i individualno, vodi
dokumentaciju te izvodi zdravstveno-odgojnu djelatnost. Svi postupci rada u zdravstvenoj njezi su
opsežni i zahtjevaju puno specifičnog znanja te radnih i osobn ih iskustava. Najvažnija je povratna
informacija, koja nam omogućava, da na njenoj osnovi nadograđujemo znanje i radnu uspješnost,
koja će bolesniku osiguravati dovoljnu sigurnost pri kvalitetnoj njezi. Za dosezanje takvih ciljeva
potrebno je permanentno obrazovanje, istraživanje, praćenje strane literature i razmjena
međusobnih radnih iskustava.