Mihaela Stanec, Tatjana Lukovečki, Adriano Friganović
Odjel za anesteziologiju i intenzivno liječenje kardiokirurških bolesnika, Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, KBC Zagreb
medicinska sestra, pacijent, infomiranost
''2. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 23.-26. travnja 2009. godine
Danas je zdravstvena skrb sve dinamičnija i zahtjevnija disciplina, veća je tehnologija u domjeni rada i sve je
usmjereno ka što boljem načinu liječenja sa što manje komplikacija. Svako od nas u bolesti očekuje da mu
se na primjeren način pomogne i ponudi mogućnost još jednog mišljenja prije nego što donese odluku i da
svoj pristanak za neki medicinski zahvat ili postupak, stoga pacijent ima pravo na dobivanje informacija na
način koji treba biti razumljiv s obzirom na dob, obrazovanje, invaliditet ili mentalne sposobnosti.
Iz konačnog prijedloga zakona o zaštiti prava pacijenta; opće odredbe, proizlazi da je svatko ovlašt en znati
za svaku informaciju prikupljenu o svome zdravlju.
Navedenim zakonom omogućava se pacijentu bolje ostvarivanje prava na informiranje o zdravstvenim
uslugama, o vlastitim zdravstvenom stanju, potencijalnim rizicima, postupcima, dijagnozi, prognozi i napretku
liječenja.
Stoga proizlazi potreba za što boljom i kvalitetnijom komunikacijom između korisnika i zdravstvenog
djelatnika jer ćemo time postići dovoljnu informiranost pružanjem točnih i provjerenih informacija. Iz
navedenog je jasno da svatko ima pravo na potpunu i pravovremenu informaciju što je od presudnog
značenja za zaštitu prava pacijenata.
Zahvaljujući srdačnosti i ljubaznosti naših pacijenata proveli smo anketu kojom smo dobili uvid kolika je
njihova informiranost, te kakvo su iskustvo ostvarili sa liječnicima i medicinskim sestrama. Cilj ankete bio je
dobiti povratnu informaciju od samih pacijenata o zadovoljstvu sa zdravstvenom skrbi te načinu informiranja.
Važno pitanje, zašto mora čovjek trpjeti, je povezano s pitanjem o izvoru zla i o ljudskoj nemoći. Čovjek
ostaje neopisiva tajna kao i patnja, a zlo stalni pratitelj njegova života. Cjelovitost čovjeka je pitanje filozofije,
zato je teško pronaći odgovore za osnove djelovanja suvremenog menedžmenta, kako motivirati zaposlene,
da bi radili bolje, brže i sa zadovoljstvom. Stručnjaci sa područja psihologije ulaze u taj proces sa programom
upoznajno - kongitivnih tehnika, koje ne izdrže dugo vremena.
Predstavnici najsuvremenijih smjerova u psihologiji danas taj problem rješavaju temeljito, sa traženjem
osnovnog afekta (osnovnog osjećaja), gdje je rezultat iskustva i klime iz primarne obitelji. Samo preko
osnovnog afekta: sramote, ljutnje, radosti i žalosti možemo se dotaknuti najdubljih tema u psihologiji ljudske
duše. Te teme imaju nevjerojatnu snagu, zato što u mozgu oblikuju modele, koji utječu na naše ponašanje,
osjećaje, primjećivanje i razumijevanje. U skladu s njima se odazivamo na impulse iz okoline; ljude, situacije
i događaje. Tako nam iskustva iz prošlosti podsvjesno oblikuju sadašnjost i nameću kvalitetu života. Naš
odnos s osobom za koju smo bili vezani utječe na to kako vidimo sebe i druge, to utječe na našu percepciju
i oblikuje naše odgovore svijetu.
Zavod za neonatologiju i intentivno liječenje, Klinika za pedijatriju, KBC Zagreb
intenzivna medicina, pedijatrijska i neonatalna skrb
''2. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 23.-26. travnja 2009. godine
Pedijatrijska i neonatalna intenzivna medicina značajno se razvijala i napredovala zadnjih 30- ak godina.
Kritično bolesna i potencijalno kritično bolesna djeca i novorođenčad danas imaju mogućnost liječenja i
izliječenja u specijaliziranim jedinicama intenzivnog liječenja novorođenčadi i djece. Jedinice intenzivne
medicine posebne su organizacijske jedinice unutar bolničkih ustanova koje provode primjerenu, visoko
specijaliziranu i kontinuiranu skrb kritično bolesnoj novorođenčadi i djeci. Obilježavaju ih mnoge
specifičnosti: infrastrukturne, prostorne,kadrovske,profesionalne,etičke, financijske i druge. Jedinice
intenzivne medicine novorođenčadi djece os nivaju se na principu teritorijalne zastupljenosti ali i zbog toga
što podižu razinu skrbi i statusa ustanove. Razvojem tehnologije te suvremenim pristupima u liječenju i
zdravstvenoj njezi značajno se povećavaju mogućnost liječenja te poboljšavaju krajnji rezultati liječenja.
Unutar jedinica intenzivnog liječenja postoje razlike koje se definiraju mogućnostima provedbe dijagnostičkih
i terapijskih postupaka te složenosti pacijenata. Slijedom toga jedinice za intenzivno liječenje djece dijele se
u dvije razine mogućnosti zbrinjavanja dok se jedinice intenzivnog liječenja novorođenčadi dijele u 3 -4 razine
zbrinjavanja. Pedijatrijska i neonatalna intenzivna skrb zahtjeva osiguravanje određenih standarda koji se
odnose na prostor, opremu i osoblje. Standardi su djelomično definirani različitim smjernicama ali je pristup i
osiguravanje standarda i dalje individualan na razini unutar bolničkih ustanova u kojima takve jedinice
postoje. Pedijatrijska i neonatalna intenzivna medicina značajno se razvijala zadnjih godina. Slijedom toga
unaprijedile su se mogućnosti liječenja i krajnji ishodi liječenja kritično bolesne novorođenčadi i djece.
Jedinice intenzivne skrbi novorođenčadi i djece zauzimaju značajan udio u cjelokupnim resursima
zdravstvenih ustanova. Slijedom intenziteta potreba pacijenata za liječenjem i zdravstvenom njegom
neminovno je osiguravanje optimalnih standarda opreme, prostora i kadrova.
University Medical Centre Ljubljana - Slovenia, Department of Infectious diseases and Febrile Illnesses, Intensive Care Unit
ventilator – associated pneumonia (VAP), prevention, nursing care
''2. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 23.-26. travnja 2009. godine
Hospital acquired infections are infections associated with diagnostics, treatment, medical care and
rehabilitation in a hospital or other health institution.
Ventilator associated pneumoniae (VAP) in infection of lower airways, initiated after 48 hours of intubation.
VAP is the most frequent complication in patients admitted to ICU. VAP prolongs mechanical ventilation,
which increases mortality, morbidity and costs. Infection prevention is considered a priority in the ICU and
an important indicator of quality care. Nurses need to understand the aetiology of VAP, risk factors for this
type of pneumoniae, strategies and preventive measures to prevent of VAP.
The risk factors for developing VAP are colonisation or contaminations of equipment and accessories,
gastric bacterial overgrowth, aspiration of oral and gastric contents, impaired mucociliary clearance,
colonisation of tracheal tube biofolm and enteral tube. Other important risk factors are previous pulmonary
disease of a patient, burns, neurosurgical conditions and reintubation of a patient.
The article describes strategies for prevention of VAP: patients positioning, oral care, hand hygiene,
aspiration of subglottic secretions, ventilator circuit and other respiratory equipment management, method of
enteral feeding , saline lavage, type of endotracheal suctioning system (open vs closed). The article also
descibes non-invasive mechanical ventilation which is used to support patients with various forms of acute
respiratory failure . NIV is less invasive for patient with less complications, espec ially respiratory infections.
Critical care nurses need to understand the factors which place their patients at risk of development VAP
and use of evidence – based strategies to prevent VAP, because over- crowded departments of ICU,
insufficient number of medical staff, over – laboured medical staff and under-educated medical staff are also
very important risk factors for nosocomial infections and transfer of micro – organisms within hospitals.
prava bolesnika, kompetencije medicinskih sestara, profesionalni kodeks
''2. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 23.-26. travnja 2009. godine
Bolest je socijalni fenomen, a ne samo biološki događaj ili prirodna činjenica. Ona ne uništava samo biološki
integritet oboljelog već ugrožava i bolesnikov socij alni status. Biti bolestan znači imati “socijalno doznačen
identitet”, što znači da biti bolestan ne znači biti u nekakvom socijalnom vakuumu; naprotiv, kada čovjek
oboli, dolazi do komutacija uloga: umjesto uobičajenih uloga, dobiva se jedna nova, po mnogočemu
jedinstvena, socijalno pripisana uloga. Pri tome valja voditi računa da bolesnik nije odgovoran za svoje
stanje,da je oslobođen od uobičajenih društvenih obaveza, te da specifična situacija određuje njegova
specifična prava i obaveze. Zdravstveni radnici koji pružaju pomoć oboljelom trebaju biti stručni, kompetentni
i autonomni u području svog djelovanja, te moraju zajedno s bolesnikom donositi one odluke koje su u
njegovom najboljem interesu. Uvijek se mora imati na umu da je bolesnik partner u procesu liječenja i
zdravstvene njege, što jednostavnim riječima znači da je bolesnik subjekt, a nikako objekt.
Prava bolesnika se slobodno mogu odrediti kao prava na slobodno donošenje odluka koje bi pojedinci ili
društvo morali poštovati.U zadnjem desetljeću objavljeno je više povelja o pravima oboljelih i umirućih sa
manje-više istim sadržajima koji se mogu sažeti u nekoliko točaka: pravo na odgovarajuću njegu i liječenje;
pravo na obaviještenost; pravo na zaštitu osobnosti i pravo na samoodređenje. Medicinske sestre trebaju
imati profesionalne kompetencije povezane s dobrom praksom i da moraju obavljati svoje dužnosti
posvećeno, obazrivo, ustrajno, vješto i s razumnom brigom.
Što znači biti kompetentna medicinska sestra, što su to sestrinske kompetencije i u kakvoj su vezi s pravima
bolesnika na odgovarajuću zdravstvenu njegu?
Naime pod kompetencijama u profesiji medicinskih sestara se podrazumijeva posjedovanje specifičnih
uporabnih ili objektnih znanja ( teorijska znanja, vještina i iskustvo) i orijentacijskih ili misaonih znanja koji
pomažu dobroj kritičkoj prosudbi, a one moraju biti regulirana profesionalnim kodeksom zakonske snage.
Kada je riječ o kompetencijama medicinskih sestara u Hrvatskoj, onda se može govoriti samo o jasno
definiranim kompetencijama za provođenje opće zdravstvene njege medicinskih sestara koje su završile
trogodišnji studij sestrinstva. Sve ostale kompetencije u specifičnim područjima zdravstvene njege
(intenzivna, neonatologija, kirurgija…) su na razini samovoljne i subjektivne procjene i nisu zasnovane na
međunarodnim ili europskim referencama sestrinskih kompetencija. Jasno regulirane kompetencije su u
najužoj mogućoj vezi sa profesionalnom odgovornošću medicinskih sestara i to u pogledu ukupnih prava
bolesnika: prava na odgovarajuću njegu i liječenje; prava na obaviještenost; prava na zaštitu osobnosti i
prava na samoodređenje.
