Anita Planinić
KBC Zagreb
zdravstvena njega, otvoreni sternum, djeca
''9. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 04.-07. travnja 2016. godine
UVOD
Posljednji korak u operacijskoj sali nakon operacije na srcu je zatvaranje medijalne sternotomije približavajući sternum,subkutano tkivo i kožu. Nakon palijativne ili totalne korekcije kongenitalne srčane greške neki bolesnici nisu u mogućnosti hemodinamski tolerirati zatvaranje sternuma.Kompresija edematoznog miokarda do kojeg dolazi za vrijeme zatvaranja sternuma može dovesti do smanjenja srčanog izbačaja i povećanja tlaka u plućnim venama zbog smanjene funkcije ventrikula..Ukoliko kompresija srca bude trajala duži period doći će do stanja
uznapredovalog niskog srčanog izbačaja koji zatim dovodi do hemodinamske nestabilnosti. Kliničko kirurško iskustvo i dokumentirana medicinska literatura podržava ostavljanje sternuma otvorenog u slijedećim situacijama:
- u operacijskoj sali nakon kompleksne reparacije srca kod novorođenčadi, hemodinamska nestabilnost
- nakon primarnog zatvaranja koje rezultira hemodinamskim poremećajem
- edem miokarda, dilatacija srca
- nezaustavljivo krvarenje i koagulopatija, disaritmije
- kompromitirana respiratorna funkcija, postavljanje „kanila“ za mehaničku cirkulatornu potporu
- hitno ponovno otvaranje sternuma u Jedinici intenzivnog liječenja za vrijeme srčanog aresta nakon primarnog zatvaranja
Prvi slučaj prolongiranog otvorenog sternuma u pedijatriji je opisan 1978. godine kod dvomjesečnog djeteta kojem je napravljena kirurška korekcija transpozicije velikih krvnih žila.
ZDRAVSTVENA NJEGA
Medicinske sestre u Jedinici intenzivnog liječenja koje brinu o djetetu sa otvorenim sternumom moraju kontinuirano procjenjivati fiziološki i hemodinamski status i svoja zapažanja predstavljati liječničko-kirurškom timu zbog eventualnih intervencija. Skrb o tako teško bolesnom djetetu, zahtjeva od strane medicinske sestre niz postupaka:
- respiratorna procjena (praćenje saturacije i plinova u krvi, osiguravanje prohodnosti endotrahealnog tubusa i sprečavanje njegove dislokacije
- kardiovaskularni status ( srčana akcija, RR, CVP, LAP, PAP, PICCO, pravilna primjena potporne i ostale terapije ), sprečavanje infekcije ( pravila asepse i antisepse, uzimanje mikrobioloških uzoraka … )
- kontrola „PATCH-a“ ( izgled, količina sadržaja na drenove )
- praćenje bilance tekućine, neurološka procjena ( ponašanje djeteta, UZV glave, NIRS, BIS )
- kontrola boli ( sedativi, analgetici, promatranje djeteta )
- prevencija dekubitusa, nutritivni status, briga o roditeljima
Nakon što dijete postigne hemodinamsku stabilnost,postupak zatvaranja sternuma će se provesti u JIL-u ili operacijskoj sali. Vremenski period za zatvaranje sternuma ovisi o bolesniku,ali je obično između 24 i 72 sata nakon faze postoperativnog oporavka. Na Odjelu za pedijatrijsku intenzivnu medicinu je od 01. Mjeseca 2011.godine ležalo 42 djece sa otvorenim prsnim košem, od toga je njih 28 zatvoreno u JIL-u, a njih 14 u operacijskoj sali. Nakon zatvaranja sternuma, za pacijenta nastupa sekundarna postoperativna faza.
ZAKLJUČAK:
Djeca sa otvorenim prsnim košem zahtijevaju multidisciplinarni pristup. Medicinska sestra koja brine za takvo dijete treba posjedovati posebna znanja i vještine kako bi mogla pravovremeno reagirati. Isto tako je izrazito bitna edukacija medicinskih sestara u JIL-u.