Medicina presađivanja organa od druge polovice 80-tih g.20 st izlazi iz svoje eksperimentalne faze. Eksplantacija kao postupak i transplantacija kao metoda liječenja, predstavljaju način liječenja bolesnika u slučajevima kroničnih bolesti kada sve dostupne metode liječenja ne daju rezultate koji bi vodili izlječenju i poboljšanju kvalitete života. .Prema zakonu eksplantaciji prethodi utvrđivanje moždane smrti i to sa sigurnošću prema strogim medicinskim kriterijima i na propisan način. Kada umre mozak umrla je i osoba. Moždana smrt je ireverzibilni prekid svih funkcija velikog i malog mozga i moždanog debla. Vrlo je bitan Zakon o presađivanju ljudskih organa u svrhu liječenja (NN144/12) u kojem je sve navedeno .Mogućnost presađivanja organa otvorilo je etička pitanja, koja su rezultirala rađanjem bioetike, odnosno novom pristupu ljudskom dostojanstvu, čovjekovom umiranju i životu. Govoreći o etičkom aspektu presađivanja organa treba uzeti u obzir slijedeća načela: Načelo obrane života, načelo zaštite osobnog identiteta, načelo informiranog pristanka i načelo pravednosti. U modernom poimanju etike, pojedinac postaje etički subjekt u mjeri u kojoj se otvara samome sebi i drugima. Osjećaj solidarnosti tako postaje ključni oblik moralnog djelovanja. Kao i mnogi drugi procesi tako i transplantacijski počinje i završava u široj javnosti jer su ljudi pokretačka snaga i osnovni darivatelji. U čitavom procesu, veliku ulogu ima Donorska kartica kao povod razgovora u obitelji, školskim i sveučilišnim zajednicama.
UVOD: Rijetke su analize lijekova tijekom primjene anestezije u bolnicama na određenim prostorima. Tijekom anestezije i operacije primijenjuje se 10 – ak i više vrsta različitih anestetika. Broj lijekova povećava se ako bolesnik ima i niz drugih bolesti (kardiovaskularne, respiratorne i sl.).
CILJ: Cilj ovog istraživanja je prikaz broja i vrsta anestezija i lijekova koji su korišteni tijekom operacija u traumatoloških bolesnika u Općoj bolnici „Dr. Ivo Pedišić“ Sisak.
ISPITANICI I METODE: Retrospektivna analiza prospektivne baze podataka. Ispitanici su traumatološki bolesnici operirani u razdoblju od 01.05. – 30.09.2011. godine u Općoj bolnici „Dr. Ivo Pedišić“ Sisak. Analizirani su: broj, dob i spol pacijenata, vrste anestezije (opća, spinalna, intravenska, IVRA), korištene vrste i količina anestetika i analgetika, vrijeme trajanja operativnog zahvata ovisno o vrsti anestezije i potreba za postoperativnim nadzorom s obzirom na vrstu anestezije.
REZULTATI ISTRAŽIVANJA: U retrogradnom istraživanju u razdoblju od 0105. – 30.09.2011. godine bila su uključena 223 operirana traumatološka bolesnika. Uzorak su činili bolesnici muškog i ženskog spola od 13 do 93 godine starosti, od kojih je 88 bolesnika ženskog spola, a 135 muškog spola (tablice). Podaci su analizirani iz baze koja je popunjena prikupljenim podacima iz medicinske dokumentacije operiranih bolesnika.
RASPRAVA I ZAKLJUČAK: Prikaz broja i vrsta anestezija i lijekova koji su korišteni tijekom operacija u traumatoloških bolesnika u Općoj Bolnici „Dr. Ivo Pedišić“ Sisak u petomjesečnom razdoblju dao je uvid u najčešće korištene anestezije i anestetike. Podaci mogu poslužiti za eventualnu korekciju kliničke prakse, organizacije rada i postupaka, planiranje potrošnje lijekova i različita financijska planiranja nabave različitih medicinskih proizvoda i lijekova koja su vrlo važna za Bolnicu.
Ljiljana Rogić, Jelena Mijić Anđelić, Mirjana Meštrović, Jelena Slijepčević
KBC Zagreb
sestrinske intervencije, neverbalna komunikacija, zdravstvena njega
''9. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 04.-07. travnja 2016. godine
Pacijentica u dobi od 48 godina zaprimljena je na u jedinicu intenzivnog liječenje neurokirurških bolesnika nakon neurokirurškog operativnog zahvata maksimalne redukcije zloćudnog tumora u području vrata. Pri prijemu u JIl pacijentica je ovisna o strojnoj ventilaciji, hemodinamski stabilna te je ostavljena na buđenju. Vrlo brzo dolazi k svijesti, surađuje te se pristupa protokolu odvajanja od ventilatora. međutim, rani postoperacijski tijek počinje se komplicirati hemodinamskom nestabilnošću i razvojem novonastalog neurološkog deficita svih ekstremiteta ( slabost desnih ekstremiteta bila prisutna pri prijemu u bonicu) . Obzirom na utvrđeni neurološki deficit, učinjen je hitni MR vratne kralješnice te je indiciran hitan neurokirurški zahvat odstranjenja epiduralnog hematoma. Postoperacijski tijek se komplicira respiracijskom insuficijencijom koja je povezana s neurološkim deficitom zbog osnovne bolesti ( multiple skleroze dijagnosticirane 1993 g.). Tijek boravka dodatno se komplicira razvojem upale pluća, a zbog ponovnog rasta tumora pacijentica je prošla ciklus radioterapije ( 30 Gy/ 10 frakcija). Pacijentica je u jedinici intenzivnog liječenja boravila ukupno 133 dana, nakon čega je premještena na rehabilitaciju u Krapinske Toplice. Na strojnoj ventilaciji provela je 2 656 sati. Desetog dana boravka u JIL-u je traheotomirana. Čitavo vrijeme boravka, pacijentica je bila pri svijesti, međutim zbog teške tetrapareze nije bila u mogućnosti izvršavati zapovijedi. Zdravstvena njega bila kompleksna i zahtjevna, ali istovremeno je pred medicinske sestre stavila nove izazove osobito iz područja komunikacije.
Cilj ovog rada je prikazati složenost sestrinskih intervencija, važnost komunikacije, ali i kvalitetu provedene zdravstvene njege.
ultrazvuk, medicinska sestra, jedinica intenzivne skrbi
''9. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 04.-07. travnja 2016. godine
Ultrazvuk je zvuk čije su frekvencije iznad gornje granice čujnosti za ljudsko uho (iznad 20 000 Hz). U medicinskoj dijagnostici najčešće se koriste ultrazvučne frekvencije između 1-15 MHz (u novije vrijeme koriste se i frekvencije od 20-40 MHz). Ultrazvučni valovi su longitudinalni te lako penetriraju kroz tkiva. Ultrazvučni izvori emitiraju ultrazvučne valove određene frekvencije koji se reflektiraju od tkiva i potom detektiraju preko detektora. Reflektirani ultrazvučni valovi kao analogne informacije se pretvaraju u brojčane, a oni se poslije matematički obrade u računalu i ponovo pretvaraju u analogne informacije koje onda dobijemo u obliku slike. Ultrazvučni uređaj (ehosonograf) je uređaj koji daje slike presjeka unutrašnjosti ljudskog tijela, ravninom u kojoj se ultrazvučni snop širi. Postupak pregleda ultrazvukom je postupak stvaranja dvodimenzionalne slike presjeka unutrašnjosti ljudskog tijela. Ultrasonografija je široko rasprostranjena u medicini gdje se koristi u dijagnostičke i terapijske svrhe. Ultrazvučni pregled je neinvazivni postupak korišten za preglede unutarnjih organa i struktura trbušne i prsne šupljine, krvnih žila glave i vrata, pregleda tzv. „small parts“ tj. površinskih manjih organa kao što je štitnjača. Ultrazvučni pregled daje vrlo vrijedne kliničke podatke koji su bitni u postavljanju dijagnoze te je neizostavan u svakodnevnom radu liječnika i medicinskih sestara u jedinicama intenzivne skrbi. Pomoću njega se vrlo brzo mogu dobiti važni podaci o stanju pacijenta te se mogu uočiti novonastale promjene s posebnim naglaskom na respiratorni sustav. Ultrazvučnim pregledom pluća možemo brzo i lako uočiti znakove pneumonie, pneumotoraxa, prisutnosti pleuralnog izljeva te ovisno o nalazu pravovremeno reagirati te spriječiti eventualne komplikacije. Prilikom provođenja abdominalne i pleuralne punkcije, perikardiocenteze, biopsije bubrega, postavljanja centralnih i perifernih venskih katetera, dijagnosticiranju duboke venske tromboze, ultrazvučni pregled je neizostavan.
akutni pankreatitis, medicinska sestra, proces zdravstvene njege
''9. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 04.-07. travnja 2016. godine
Akutni pankreatitis(AP) je upalna bolest gušterače koja se može manifestirati od blagog edema gušterače do potpune nekroze organa. Predstavlja skup dinamičnih, lokalnih i sistemskih patofizioloških promjena nastalih iznenadnim prodorom pankreasnih enzima u žljezdani parenhim. Najčešće je praćen jakim bolovima u gornjem dijelu trbuha. Postoji niz etioloških čimbenika AP i u 75-85% slučajeva bolesti lako ih je prepoznati. Najčešći uzročnik bolesti su alkohol i žučni kamenci. Bilijarni pankreatitis je najčešće uzrokovan prolaskom malog kamenca ,manjeg od 5mm,kroz ductus cistikus i njegovim privremenim smještajem u Odijev sfinkter (opstrukcija pankreatičnog kanala). Alkohol spada u grupu etioloških toksičnih čimbenika AP i drugi je najvažniji etiološki čimbenik AP, a češće se javlja kod muškaraca u četvrtom i petom desetljeću života. Bolesnici pate od mnoštva simptoma koji uključuju naglu bol u gornjem abdomenu, meteorizam,vručicu, mučninu, povračanje, ileus i žuticu. Bol nastaje naglo,u gornjem abdomenu, pojasasto se širi u leđa i lijevo rame, dosegne maksimalni intenzitet unutar 10-30 minuta i može trajati od nekoliko sati do nekoliko dana. Bolovi su često praćeni povračanjem i mučninom. Intenzitet i lokalizacija bolova kod AP povezani su sa proširenošću patološkog procesa. Dijagnoza bolesti postavlja se na osnovi anamnestičkih podataka,kliničke slike te laboratorijske i slikovne dijagnostike. Osnovne mjere liječenja usmjerene su na suzbijanje bolova te sprečavanje lokalnih i općih komplikacija bolesti. Bolesnici sa težim oblikom pankreatitisa praćenog s komplikacijama liječe se u JIL-u. Medicinska sestra ima veoma važnu ulogu u liječenju bolesnika sa AP. Sudjeluje u: monitoriranju bolesnika i praćenju vitalnih funkcija, izvođenju dijagnostičko-terapijskih postupaka, planiranju i provođenju zdravstvene njege, vođenju sestrinske dokumentacije te u pravovremenom uočavanju komplikacija.
