Tajana Bračko Hadžija, Ksenija Begović
OB Koprivnica
etika, moral, eksplantacija, zakon
''9. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 04.-07. travnja 2016. godine
Medicina presađivanja organa od druge polovice 80-tih g.20 st izlazi iz svoje eksperimentalne faze. Eksplantacija kao postupak i transplantacija kao metoda liječenja, predstavljaju način liječenja bolesnika u slučajevima kroničnih bolesti kada sve dostupne metode liječenja ne daju rezultate koji bi vodili izlječenju i poboljšanju kvalitete života. .Prema zakonu eksplantaciji prethodi utvrđivanje moždane smrti i to sa sigurnošću prema strogim medicinskim kriterijima i na propisan način. Kada umre mozak umrla je i osoba. Moždana smrt je ireverzibilni prekid svih funkcija velikog i malog mozga i moždanog debla. Vrlo je bitan Zakon o presađivanju ljudskih organa u svrhu liječenja (NN144/12) u kojem je sve navedeno .Mogućnost presađivanja organa otvorilo je etička pitanja, koja su rezultirala rađanjem bioetike, odnosno novom pristupu ljudskom dostojanstvu, čovjekovom umiranju i životu. Govoreći o etičkom aspektu presađivanja organa treba uzeti u obzir slijedeća načela: Načelo obrane života, načelo zaštite osobnog identiteta, načelo informiranog pristanka i načelo pravednosti. U modernom poimanju etike, pojedinac postaje etički subjekt u mjeri u kojoj se otvara samome sebi i drugima. Osjećaj solidarnosti tako postaje ključni oblik moralnog djelovanja. Kao i mnogi drugi procesi tako i transplantacijski počinje i završava u široj javnosti jer su ljudi pokretačka snaga i osnovni darivatelji. U čitavom procesu, veliku ulogu ima Donorska kartica kao povod razgovora u obitelji, školskim i sveučilišnim zajednicama.