UVOD: Česta su pojava urinarne infekcije koje su povezane upravo s urinarnim kateterom. To i ne čudi jer su urinarni kateteri jedni od pomagala koji se u bolnici najviše koriste. Od urinarnih infekcija obolijeva od 1 do 2% svih hospitaliziranih bolesnika. Urinarne infekcije produljuju boravak bolesnika u bolnici i povećavaju, osim morbiditeta, i troškove liječenja. No bez obzira na opasnost od urinarnih infekcija – diureza se, ako je indicirano, mora kontrolirati. Radi sprječavanja urinarnih infekcija za vrijeme kontroliranja diureze, urinarni kateter i urinarna vrećica moraju biti, odnosno, moraju djelovati kao zatvoreni sustav. Zato je UnoMeter™ Safeti™ Plus sistem izvrstan način sprječavanja i suzbijanja urinarnih infekcija.
POZADINA: UnoMeter™ Safeti™ Plus je ergonomski prihvatljiv, za razliku od drugih sustava jer je kraći, ima patentiran sustav koji ima cijev s dva lumena tako da mjeri najmanje porcije urina i može se koristiti i u neonatologiji, jednostavan je za primjenu u transportu pacijenta jer ima dva uporabna ventila koji sprječavaju infekciju, ne smeta (praktičan je), omogućava bezigledno uzimanje uzoraka do 10 puta, sprječava retrogradnu kontaminaciju; naime klinički je dokazano da smanjuje do 40% svih infekcija, a zaobljeni rubovi omogućavaju lakše čišćenje.
CILJ: Cilj je prikazati dobrobiti korištenja UnoMeter™ Safeti™ Plus sistema za bolesnike te objasniti ponajprije medicinskim sestrama da korištenjem UnoMeter™ Safeti™ Plus sistema mogu znatno smanjiti najučestalijebolničke infekcije za vrijeme kontroliranja diureze – urinarne infekcije.
ZAKLJUČAK: UnoMeter™ Safeti™ Plus sistem sa svim svojim karakteristikama značajno smanjuje nastanak urinarne infekcije i kontaminaciju uzetog uzorka urina. Omogućuje precizno i sigurno kontroliranje diureze pritom sprječavajući infektološke incidente.
utvrđivanje smrti, kliničke pretrage, refleksi, koma.
''9. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 04.-07. travnja 2016. godine
ŠTO JE MOŽDANA SMRT
Smrt mozga je definirana ireverzibilnim gubitkom svih funkcija mozga, uključujući i moždano deblo.
Tri bitna faktora moždane smrti su:
- Koma, Odsustvo refleksa moždanog debla, Apnea
EVALUACIJA MOŽDANE SMRTI
Razmatrati kod pacijenata kojima je utvrđeno:
- Masivno ireverzibilno oštećenje mozga od strane poznatog i utvrđenog uzroka
KLINIČKE METODE UTVRĐIVANJA MOŽDANE SMRTI
- Pregled zjenica
- reakcija na jako svjetlo
- Okulocefalni refleks
- Glava se rotira brzim pokretima lijevo-desno sa kratkim zadržajima na stranu. Refleks je pozitivan ako osoba ne prati pomicanja paralelno s pokretima glave, već zadržava ravno.
- Ne ispituje se ako postoji sumnja na ozljedu vratne kralježnice
- Okulovestibularni refleks
- Prethodni pregled ušnog hodnika, Elevacija uzglavlja 30°, Test se izvodi ubrizgavanjem 50ml hladne vode
- Faringealni refleks
- Podražujemo farinks, korjen jezika i stražnji zid ždrijela
- Trahealni refleks
- Endotrahealna aspiracija sadržaja kroz tubus
- Apnea test
- metoda – Benzel
- Bez pomoći ventilacije respiratorom
- 10-20 min. ventiliramo na 100% O2
- PaCO2 40-45 mmHg, PaO2 > 150 mmHg
- Arterijski uzorak – potvrda vrijednosti PaCO2 i PaO2
- Odvajanje od respiratora
- Aplikacija O2 na tubus 6 lit./min., Uzimanje ABS-a svakih 2 min., Praćenje porasta PCO2 do 60 mmHg
Nataša Gojak, Snježana Tuđina, Mirjana Meštrović, Jelena Slijepčević
KBC Zagreb
smrt mozga, potencijalni donor, sestrinska skrb
''9. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 04.-07. travnja 2016. godine
Sestrinska skrb za potencijalnog donora organa i tkiva izrazito je složen i zahtjevan proces koji se ne temelji samo na specifičnom znanju i složenim vještinama već mora imati uporište u emocionalnoj zrelosti, visokim profesionalnim i moralnim standardima svakog zdravstvenog djelatnika koji neposredno sudjeluje u procesu zbrinjavanja potencijalnog donora.
Koncept smrti mozga nije uvijek jednostavno objasniti medicinski obrazovanim osobama, a osobito je teško to pojasniti laicima. Smrt mozga je nepovratni gubitak svih moždanih funkcija i funkcija moždanog debla. Jednom kada je utvrđena smrt mozga, ona znači smrt pojedinca. Upravo, to stanje kada je mozak mrtav, a srce još uvijek kuca, kod obitelji potencijalnog donora izaziva dvojbe i nameće mnogobrojna pitanja. Stoga je od presudne važnosti komunikacija s obitelji koja se mora temeljiti na empatiji, pružanju podrške i razumijevanju.
Smrt mozga dokazujemo kod pacijenta koji su pretrpjeli masivne, ireverzibilne ozljede mozga pri čemu etiologija smrti mozga mora biti poznata, jasna i potvrđena. Osnovni znakovi koji ukazuju na smrt mozga uključuju duboku komu, odsutnost motorne reakcije na jaki bolni podražaj, odsutnost refleksa moždanog debla, odsutnost spontanog disanja (apneja), hemodinamsku nestabilnost, hipotermiju, poremećaj elektrolitskog i hormonskog statusa.
Stoga je neophodno da o potencijalnom donoru skrbi dobro educirana medicinska sestra s višegodišnjim stažem u jedinici intenzivnog liječenja koja će u vrlo ranoj fazi znati prepoznati znakove koji ukazuju na odumiranje moždanih funkcija, provoditi intervencije s ciljem održavanja normotenzije ( sistolički krvni tlak ≥ 100 mm Hg), normotermije, euvolemije, eucapnije ( PaCO2 35-45 mmHg) i odsutnosti hipoksije.
Darivanje organa je altruističan čin, a skrb za potencijalnog donora mora se provoditi s dostojanstvom i poštovanjem.
mehanička cirkulacijska potpora, medicinska sestra, humano etički odnos
''9. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 04.-07. travnja 2016. godine
Iz dana u dan svjedoci smo novog napretka ljudskog djelovanja u različitim područjima ljudskog života. Međutim, kao posljedica takvog napretka, tehnika sve vise zamjenjuje dosadašnje uobičajene aktivnosti čovjeka. Zbog toga postoji opasnost da takav snažni tehnički napredak sve vise isključi čovjeka i sve vise dehumanizira njegov život i okolinu.
Liječenje naprednog kongestivnog zatajenja srca ima tri oblika: medicinska terapija, kirurška terapija i presađivanje srca. Zbog dugih lista čekanja na organe, 1970. Bostonski Nacionalni institut pozvao je na razvoj uređaja za srčanu mehaničku podršku te tijekom posljednjih desetljeća, napredak je posebno prisutan na polju tehnike i tehnologije.
U sterilnoj atmosferi suvremenih bolnica odnos medicinska sestra-bolesnik postaje višestruko posredovan. Briga za pacijenta sve vise se potiskuje pred zadacima liječenja bolesnika kojima život ovisi o mehaničkoj cirkulacijskoj pumpi težine nekoliko stotina grama do desetak kilograma. Potreba koju pacijent najviše traži je emotivno zadovoljenje, a medicinska sestra je sve vise rastrgana između svojih dviju uloga, sve dominantnije funkcije terapeuta i potisnute uloge „brižnog anđela“.
Svaki bolesnik u nama, medicinskim sestrama budi reakcije i široke skale emocija koje se mogu reflektirati i na nas odnos prema njemu samome. Do podataka kako medicinska sestra vidi bolesnika na mehaničkoj cirkulacijskoj potpori došli smo pomoću kratkog upitnika.
Regionalna anestezija je vrsta anestezije kojom se postiže privremeni gubitak osjeta boli, topline i motorike na ekstremitetu ili dijelu tijela na kojem se planira učiniti operativni zahvat.Može se koristiti kao suplement općoj anesteziji te ,kao samostalna tehnika anestezije i postoperativne analgezije. Ultrazvučno vođena regionalna anestezija je sigurna tehnika izvođenja regionalnih živčanih blokova. Ultrazvučna vizualizacija živčanih struktura, pokreta igle i injiciranog lokalnog anestetika povećava uspješnost ove vrste anestezije te smanjuje mogućnost oštećenja živčanih struktura. Regionalna anestezija osigurava izvrsnu anesteziju i analgeziju za široki raspon operativnih zahvata. Primjena ove vrste anestezije je povezana sa smanjenim morbiditetom, mortalitetom,, boljom postoperativnom analgezijom, bržim oporavkom nakon operativnih zahvata i manjim troškovima liječenja u odnosu na opću anesteziju..Komplikacije povezane sa regionalnom anestezijom su manje u odnosu na one povezane sa općom anestezijom. Iako sigurna tehnika regionalne anestezije, ultrazvučno vođeni periferni živčani blokovi imaju komplikacije u smislu oštećenja živčanih struktura, intravaskularnog injiciranja anestetika i hematoma .Oštećenje živčanih struktura može nastati zbog intraneuralnog injiciranja lokalnog anestetika ili direktnim oštećenjem iglom prilikom izvođenja samog bloka. Uspješnost i sigurnost primjene ove vrste anestezije ovisi o više čimbenika. Prvi i najvažniji je prikladan odabir pacijenata koje treba na vrijeme informirati o samom postupku, prednostima i nedostacima te mogućim komplikacijama.U preoperativnu pripremu ulazi i pravovremena sedacija. Iskustvo i znanje anesteziologa, izbor vrste regionalnog bloka, lokalnog anestetika i opreme pridonose sigurnom i uspješnom izvođenju regionalnog živčanog bloka.Intraoperativni monitoring, sedacija i suradnja s kirurgom su također bitni čimbenici uspješnosti bloka. Pridržavajući se ovih navedenih odrednicau našoj svakodnevnoj kliničkoj praksi, primjena regionalne anestezije veoma je sigurna što ju čini jednom od najkorištenijih anestezioloških tehnika.
