Margita Poturić, Valentina Leš, Adriano Friganović
KBC Zagreb
mehanička cirkulacijska potpora, medicinska sestra, humano etički odnos
''9. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 04.-07. travnja 2016. godine
Iz dana u dan svjedoci smo novog napretka ljudskog djelovanja u različitim područjima ljudskog života. Međutim, kao posljedica takvog napretka, tehnika sve vise zamjenjuje dosadašnje uobičajene aktivnosti čovjeka. Zbog toga postoji opasnost da takav snažni tehnički napredak sve vise isključi čovjeka i sve vise dehumanizira njegov život i okolinu.
Liječenje naprednog kongestivnog zatajenja srca ima tri oblika: medicinska terapija, kirurška terapija i presađivanje srca. Zbog dugih lista čekanja na organe, 1970. Bostonski Nacionalni institut pozvao je na razvoj uređaja za srčanu mehaničku podršku te tijekom posljednjih desetljeća, napredak je posebno prisutan na polju tehnike i tehnologije.
U sterilnoj atmosferi suvremenih bolnica odnos medicinska sestra-bolesnik postaje višestruko posredovan. Briga za pacijenta sve vise se potiskuje pred zadacima liječenja bolesnika kojima život ovisi o mehaničkoj cirkulacijskoj pumpi težine nekoliko stotina grama do desetak kilograma. Potreba koju pacijent najviše traži je emotivno zadovoljenje, a medicinska sestra je sve vise rastrgana između svojih dviju uloga, sve dominantnije funkcije terapeuta i potisnute uloge „brižnog anđela“.
Svaki bolesnik u nama, medicinskim sestrama budi reakcije i široke skale emocija koje se mogu reflektirati i na nas odnos prema njemu samome. Do podataka kako medicinska sestra vidi bolesnika na mehaničkoj cirkulacijskoj potpori došli smo pomoću kratkog upitnika.