hemodinamski monitoring, medicinske sestre i tehničari, vitalno ugrožen bolesnik
''8. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 23.-26. travnja 2015. godine
Hemodinamski monitoring omogućuje kontinuirano praćenje stanja pacijenta. Predstavlja temelj nadzora vitalno ugroženog bolesnika u JIL-u. Mjerenje hemodinamskih parametara baza je u liječenju politraumatiziranih bolesnika, bolesnika sa teškim oblikom sepse, u stanjima šoka, hipertenzije, hipotenzije, te kod pacijenata koji su bili podvrgnuti većim kirurškim zahvatima. Uloga medicinskih sestara i tehničara u JIL-u je kompleksna i izrazito zahtjevna. Medicinsko osoblje će kontinuirano pratiti moguće patološke promjene u hemodinamskom monitoringu, registrirati nepravilnosti, obavijestiti liječnika te u skladu s time pravovremeno reagirati, postaviti ciljeve u daljnjem liječenju, te na kraju sve pažljivo dokumentirati.
Invazivni monitoring obuhvaća:
- invazivno mjerenje arterijskog tlaka
- centralni venski tlak
- monitoring plućnog arterijskog tlaka
- PiCCO monitoring
- LiDCO monitoring
- monitoring intrakranijskog tlaka
- monitoring saturacije u bulbusu vene jug.
Osnovne zadaće medicinskih sestara i tehničara kod vitalno ugroženih bolesnika odnose se,kako na prepoznavanje temeljnih principa rada da bi sam ishod liječenja bio što uspješniji, tako i izvođenje postupaka i određenih vještina kako bi se hemodinamskim monitoringom postigla što veća uspješnost u liječenju.
Institut za medicinu u SAD-u 1999. godine ukazao je na činjenicu da 98 000 ljudi svake godine umire zbog medicinskih pogrešaka u bolnicama. Ured državnog inspektora za zdravstvo i socijalnu skrb (Office of Inspector General for Health and Human Services) utvrdio
je 2010. godine oko 180 000 Medicare pacijenata umrlih zbog neadekvatne bolničke njege. Recentne studije pokazuju da je ta brojka možda i veća te da uključuje od 210.000 do 440.000 bolničkih pacijenata preminulih zbog pogreške koja se mogla spriječiti. Ako su brojke
točne, medicinske pogreške treći su po redu uzrok smrti u SAD -u, odmah iza karcinoma i srčanih bolesti. Jedna je pogreška koja se stalno ponavlja, ali slabo razumije, Gossypiboma: ime kojim se označava ostavljanje kirurških spužvi, kompresa ili ručnika u tijelu pacijenta
(gossypium: lat. pamuk + Boma sva. mjesto skrivanja). Procjene govore da se Gossypiboma događa jednom u 100 do 300 kirurških zahvata i jednom u 1000 do 1500 abdominalnih operacija. Spužva je samo jedan primjer kirurških pribora koji se nenamjerno ostavljaju u tijelu
pacijenta tijekom operacije. Najčešće su to igle, oštrice noževa, sigurnosne igle, skalpeli, štipaljke, škare, ručnici i elektrokirurški adapteri. Osim toga, ostavljaju se i pincete, forcepsi, vrhovi i usisne cijevi sisaljki, dijelovi ultrazvučnih sondi, pumpice za ispiranje, vodilice kriotoma i kirurških lasera te mjerni uređaji. Postoje mnogi rizici za zdravlje koji proizlaze iz ostavljenog kirurškog pribora u tijelu pacijenta. Štetne posljedice uzrokovane ostavljenim priborom uključuju reakciju lokalnog tkiva, infekcije, perforaciju i začepljenje krvnih žila te smrt pacijenta u boli i patnji.
U našem hrvatskom istraživanju iznosimo podatke dobivene temeljem intervjuiranjem 100 ispitanika: ciljanih grupa kirurga, sestara instrumentarki te ostalog osoblja na kirurškim odjelima i poliklinikama. Cilj rada bio je ispitati postojanje problema, istražiti moguće uzroke
zaboravljanja materijala u ljudskom tijelu, utvrditi tipove instrumente koji se najčešće ispuštaju te odnos prema vlastitoj i tuđoj pogrešci.
gastroshiza, omfalokela, zdravstvena njega (opća, preoperativna, postoperativna)
''8. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 23.-26. travnja 2015. godine
Gastroshiza i ommfalokela spadaju u grupu anomalija prednje trbušne stijenke. Etiopatogeneza nije jasna, povezuje se sa ženama koje konzumiraju alkohol, drogu, lijekove, cigarete i drugo.
Kliničku sliku karakterizira postojanje otvora na prednjoj trbušnoj stijenci koja se uvijek nalazi desno od pupka.
Gastroshiza i omfalokela imaju učestalost od 1: 5000 živorođene novorođenčadi. Ishod liječenja je dugotrajan i neizvjestan, ovisi o pridruženim anomalijam a kardiovaskularnog sustava uz koji smrtnost može biti i do 80%, a ako se radi o samostalnom defektu smrtnost do 30%, kod manjih defekta preživljavanje može biti 100%. Liječi se operativnim putem (hitna indikacija za operaciju).Tijekom liječenja moguće su komplikacije od kojih su najćešće RDS, infekcija.
Zdravstvena njega novorođenčadi s gastroshzom od velike je važnosti za ishod i tijek liječenja.Zdravstvena njega obuhvaća: primarno zbrinjavanje u rodilištu, zdravstvenu njegu u transportu do tercijarnog centra, postupke preoperativne njege, postupke postoperativne njege, te specifičnu prijeoperacijsku i poslijeoperacijsku zdravstvenu njegu.
Cilj rada je prikazati specifičnosti zdravstvene njege u zbrinjavanju novorođenčeta s gastroshizom i omfalokelom na Odjelu za intenzivno liječenje novorođenčadi.
Metode: uvidom u povjest bolesti novorođenčeta s gastroshizom, analizirati tijek i ishodliječenja, te statistički ih obraditi u posljedne dvije godine i procijeniti njihovu pojavnost.
Rezultati: Gastroshiza i omfalokela imaju učestalost od 1:5000 živorođene novorođenčadi.U jednogodišnjem istraživanju od zaprimljeno 287 novorođenčadi oboljelo od gastroshize –omfalokele bilo je 10 novorođenčadi (2.8%)
Zaključak: Pravilno, pravovremeno inicijalno zbrinjavanje, transport, preoperativna dijagnostika, liječenje i postoperativno zbrinjavanje od neizmjerne su važnosti za preživljavanje. Medicinske sestre imaju značajnu ulogu u svim fazama i segmentima zbrinjavanja. Kako bismo svojim radom pridonijele što boljoj skrbi za bolesnika nužna je trajna edukacija i usavršavanje da bismo išle u korak s novim smjernicama u zbrinjavanju.
respiratorna fizioterapija, mehanička ventilacija, fizioterapijske intervencije, multidisciplinarni pristup
''8. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 23.-26. travnja 2015. godine
Mehanički ventilator (MV) je uređaj koji se koristi kao potpora ventilaciji pluća. Za primjenu ventilatora (respiratora) neophodan je minimum očuvane uredne plućne ventilacije. Svrha mehaničkog ventilatora je proizvesti silu inspirija, koju pri spontanom disanju proizvode dišni mišići. To se potiže osiguravanjem potrebnog volumena i ravnomjernom raspodjelom zraka u svim dijelovima pluća te izmjenom respiratornog volumena određenim ritmom.
Pozitivna komunikacija, podrška unutar tima, suradnja s multidisciplinarnim timom stručnjaka, usvajanje novih znanja, te razvijanje potrebnih vještina osiguravaju kvalitetnu i sigurnu skrb za kardiokirurškog bolesnika. Multidisciplinarnim pristupom rada i timskom suradnjom
pristupamo bolesniku u svrhu što ranijeg odvajanja od mehaniče ventilacije.
Fizioterapijski postupci kod bolesnika na dugotrajnoj mehaničkoj ventilaciji (MV) :
- Pozicioniranje bolesnika, Facilitacija disanja i kašlja, Drenažni položaji, Manualna perkusija i vibracija, Forsirano asistirano iskašljavanje, Aspiracija, Mobilizacija bolesnika po principu facilitacije normalnog pokreta, Facilitacija okretanja i posjedanja u krevet
Pozicioniranje bolesnika provodi se cjelodnevno, provode ga fizioterapeuti i medicinske sestre koje su educirane o položajima koje bolesnik treba zauzimati ovisno o kliničkom i funkcionalnom statusu. Pravilno pozicioniranje bolesnika na mehaničkoj ventilaciji i često
mijenjanje položaja ima bitnu ulogu u transportu kisika, što djeluje na poboljšanje alveolarnog volumena, ventilacije, perfuzije i difuzije te smanjuje otpor u dišnim putovima. Facilitacija podrazumjeva olakšavanje, usmjeravanje, vođenje i stimuliranje pravilnih, kao i inhibiranje
nepravilnih obrazaca pokreta. Drenaža dišnih putova uključuje različite drenažne položaje i perkusiju. Mijenjanjem položaja tijela mijenja se i prokrvljenost pluća kao i količina zraka u plućima. U isto vrijeme perkusija pomaže mobilizaciji i eliminaciji sluzi iz dišnih putova. Rana
mobilizacija je definirana kao terapijski propisana doza niskog intenziteta vježbanja u području kardiopulmonalnalnih odstupanja. Prvenstveno cilj mobilizacije je iskoristiti akutne učinke vježbanja kako bi optimizirali transport kisika. Čak i relativno niskog intenziteta podražaja mobilizacija može dati znatan metabolički utjecaj na pacijenta s kardiopulmonalnim smetnjama. Mobilizacija se izvodi u uspravnom položaju,fiziološkom položaju, kad god je to moguće, kako bi se optimizirao učinak na središnji i periferni sustav, te da se izazove
gravitacijski poticaj kao i poticaj za vježbanjem. Vježba je izraz koji se koristi za opisivanje terapeutske preskriptivne primjene vježbe u akutnom i kroničnom odstupanju kardiovaskularnih, kardiopulmonalnih smetnji. Prvenstveno cilj vježbe je iskoristiti kumulativne učinke prilagodbe na kraju dugotrajnog vježbanja, a time i optimizirati funkciju svih koraka na putu prijenosa kisika.
Fizioterapijskim postupcima značajno utječemo na poboljšanje fizioloških i kliničkih ciljeva mehaničke ventilacije, kao i na spriječavanje komplikacija kod kardiokirurških bolesnika na dugotrajnoj mehaničkoj ventilaciji (MV). Dean (1996.) je nakon brojnih istraživanja zaključio
da rana mobilizacija i pozicioniranje tijela spadaju među prve intervencije kod bolesnika sa kardiopulmonalnom insuficijencijom.
Ponašati se etički, u skladu sa profesionalnim i moralnim vrijednostima srž je sestrinske prakse. Međutim, sastavni dijelovi, ili prepreke unutar radnog okruženja mogu ograničiti sestre u njihovoj etičkoj praksi. Stoga etička klima na radnom mjestu ima važnu ulogu u
pojavljivanju moralnih problema kod sestara. Moralni problemi su neizbježni u etičkoj klimi gdje sestrinsko osoblje doživljava glavnim prioritetima organizacije budžet i protok pacijenata, umjesto njege i sigurnosti pacijenta.
Sestrinska etika je puno više od donošenja odluka u teškim moralnim dilemama. Sestrinska etika je o svakodnevnoj interakciji sa pacijentima, njihovim obiteljima i kolegama. Odnos i povezanost sa drugima su centar sestrinske sposobnosti da pruži sigurno i suosjećajno njegu
jer moralna snaga zajednice ovisi o tim odnosima. Razvoj pozitivnog radnog okruženja započinje djelotvornim vodstvom, koje omogućuje stvarima da se dogode. Radno okruženje u kojem su medicinske sestre podrška jedna drugoj puno je zdravijie za rad. Sestrinski etički
kodeks služi kao etička osnova iz koje sestre mogu vidjeti kakvo bi trebalo biti kvalitetno radno okruženje. Razumijevanje uloge odnosa u doprinosu pozitivnom radnom okruženju važno je kod ispunjenja sestrinske etičke obvaveze sigurnog, suosjećajnog i sposobnog pružanja zdravstvene njege.
