gastroshiza, omfalokela, zdravstvena njega (opća, preoperativna, postoperativna)
''8. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 23.-26. travnja 2015. godine
Gastroshiza i ommfalokela spadaju u grupu anomalija prednje trbušne stijenke. Etiopatogeneza nije jasna, povezuje se sa ženama koje konzumiraju alkohol, drogu, lijekove, cigarete i drugo.
Kliničku sliku karakterizira postojanje otvora na prednjoj trbušnoj stijenci koja se uvijek nalazi desno od pupka.
Gastroshiza i omfalokela imaju učestalost od 1: 5000 živorođene novorođenčadi. Ishod liječenja je dugotrajan i neizvjestan, ovisi o pridruženim anomalijam a kardiovaskularnog sustava uz koji smrtnost može biti i do 80%, a ako se radi o samostalnom defektu smrtnost do 30%, kod manjih defekta preživljavanje može biti 100%. Liječi se operativnim putem (hitna indikacija za operaciju).Tijekom liječenja moguće su komplikacije od kojih su najćešće RDS, infekcija.
Zdravstvena njega novorođenčadi s gastroshzom od velike je važnosti za ishod i tijek liječenja.Zdravstvena njega obuhvaća: primarno zbrinjavanje u rodilištu, zdravstvenu njegu u transportu do tercijarnog centra, postupke preoperativne njege, postupke postoperativne njege, te specifičnu prijeoperacijsku i poslijeoperacijsku zdravstvenu njegu.
Cilj rada je prikazati specifičnosti zdravstvene njege u zbrinjavanju novorođenčeta s gastroshizom i omfalokelom na Odjelu za intenzivno liječenje novorođenčadi.
Metode: uvidom u povjest bolesti novorođenčeta s gastroshizom, analizirati tijek i ishodliječenja, te statistički ih obraditi u posljedne dvije godine i procijeniti njihovu pojavnost.
Rezultati: Gastroshiza i omfalokela imaju učestalost od 1:5000 živorođene novorođenčadi.U jednogodišnjem istraživanju od zaprimljeno 287 novorođenčadi oboljelo od gastroshize –omfalokele bilo je 10 novorođenčadi (2.8%)
Zaključak: Pravilno, pravovremeno inicijalno zbrinjavanje, transport, preoperativna dijagnostika, liječenje i postoperativno zbrinjavanje od neizmjerne su važnosti za preživljavanje. Medicinske sestre imaju značajnu ulogu u svim fazama i segmentima zbrinjavanja. Kako bismo svojim radom pridonijele što boljoj skrbi za bolesnika nužna je trajna edukacija i usavršavanje da bismo išle u korak s novim smjernicama u zbrinjavanju.
respiratorna fizioterapija, mehanička ventilacija, fizioterapijske intervencije, multidisciplinarni pristup
''8. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 23.-26. travnja 2015. godine
Mehanički ventilator (MV) je uređaj koji se koristi kao potpora ventilaciji pluća. Za primjenu ventilatora (respiratora) neophodan je minimum očuvane uredne plućne ventilacije. Svrha mehaničkog ventilatora je proizvesti silu inspirija, koju pri spontanom disanju proizvode dišni mišići. To se potiže osiguravanjem potrebnog volumena i ravnomjernom raspodjelom zraka u svim dijelovima pluća te izmjenom respiratornog volumena određenim ritmom.
Pozitivna komunikacija, podrška unutar tima, suradnja s multidisciplinarnim timom stručnjaka, usvajanje novih znanja, te razvijanje potrebnih vještina osiguravaju kvalitetnu i sigurnu skrb za kardiokirurškog bolesnika. Multidisciplinarnim pristupom rada i timskom suradnjom
pristupamo bolesniku u svrhu što ranijeg odvajanja od mehaniče ventilacije.
Fizioterapijski postupci kod bolesnika na dugotrajnoj mehaničkoj ventilaciji (MV) :
- Pozicioniranje bolesnika, Facilitacija disanja i kašlja, Drenažni položaji, Manualna perkusija i vibracija, Forsirano asistirano iskašljavanje, Aspiracija, Mobilizacija bolesnika po principu facilitacije normalnog pokreta, Facilitacija okretanja i posjedanja u krevet
Pozicioniranje bolesnika provodi se cjelodnevno, provode ga fizioterapeuti i medicinske sestre koje su educirane o položajima koje bolesnik treba zauzimati ovisno o kliničkom i funkcionalnom statusu. Pravilno pozicioniranje bolesnika na mehaničkoj ventilaciji i često
mijenjanje položaja ima bitnu ulogu u transportu kisika, što djeluje na poboljšanje alveolarnog volumena, ventilacije, perfuzije i difuzije te smanjuje otpor u dišnim putovima. Facilitacija podrazumjeva olakšavanje, usmjeravanje, vođenje i stimuliranje pravilnih, kao i inhibiranje
nepravilnih obrazaca pokreta. Drenaža dišnih putova uključuje različite drenažne položaje i perkusiju. Mijenjanjem položaja tijela mijenja se i prokrvljenost pluća kao i količina zraka u plućima. U isto vrijeme perkusija pomaže mobilizaciji i eliminaciji sluzi iz dišnih putova. Rana
mobilizacija je definirana kao terapijski propisana doza niskog intenziteta vježbanja u području kardiopulmonalnalnih odstupanja. Prvenstveno cilj mobilizacije je iskoristiti akutne učinke vježbanja kako bi optimizirali transport kisika. Čak i relativno niskog intenziteta podražaja mobilizacija može dati znatan metabolički utjecaj na pacijenta s kardiopulmonalnim smetnjama. Mobilizacija se izvodi u uspravnom položaju,fiziološkom položaju, kad god je to moguće, kako bi se optimizirao učinak na središnji i periferni sustav, te da se izazove
gravitacijski poticaj kao i poticaj za vježbanjem. Vježba je izraz koji se koristi za opisivanje terapeutske preskriptivne primjene vježbe u akutnom i kroničnom odstupanju kardiovaskularnih, kardiopulmonalnih smetnji. Prvenstveno cilj vježbe je iskoristiti kumulativne učinke prilagodbe na kraju dugotrajnog vježbanja, a time i optimizirati funkciju svih koraka na putu prijenosa kisika.
Fizioterapijskim postupcima značajno utječemo na poboljšanje fizioloških i kliničkih ciljeva mehaničke ventilacije, kao i na spriječavanje komplikacija kod kardiokirurških bolesnika na dugotrajnoj mehaničkoj ventilaciji (MV). Dean (1996.) je nakon brojnih istraživanja zaključio
da rana mobilizacija i pozicioniranje tijela spadaju među prve intervencije kod bolesnika sa kardiopulmonalnom insuficijencijom.
Ponašati se etički, u skladu sa profesionalnim i moralnim vrijednostima srž je sestrinske prakse. Međutim, sastavni dijelovi, ili prepreke unutar radnog okruženja mogu ograničiti sestre u njihovoj etičkoj praksi. Stoga etička klima na radnom mjestu ima važnu ulogu u
pojavljivanju moralnih problema kod sestara. Moralni problemi su neizbježni u etičkoj klimi gdje sestrinsko osoblje doživljava glavnim prioritetima organizacije budžet i protok pacijenata, umjesto njege i sigurnosti pacijenta.
Sestrinska etika je puno više od donošenja odluka u teškim moralnim dilemama. Sestrinska etika je o svakodnevnoj interakciji sa pacijentima, njihovim obiteljima i kolegama. Odnos i povezanost sa drugima su centar sestrinske sposobnosti da pruži sigurno i suosjećajno njegu
jer moralna snaga zajednice ovisi o tim odnosima. Razvoj pozitivnog radnog okruženja započinje djelotvornim vodstvom, koje omogućuje stvarima da se dogode. Radno okruženje u kojem su medicinske sestre podrška jedna drugoj puno je zdravijie za rad. Sestrinski etički
kodeks služi kao etička osnova iz koje sestre mogu vidjeti kakvo bi trebalo biti kvalitetno radno okruženje. Razumijevanje uloge odnosa u doprinosu pozitivnom radnom okruženju važno je kod ispunjenja sestrinske etičke obvaveze sigurnog, suosjećajnog i sposobnog pružanja zdravstvene njege.
„BOL JE SVE ŠTO OSOBA KOJA JE DOŽIVLJAVA KAŽE DA JEST I POSTOJI KAD GOD ONA KAŽE DA POSTOJI“ ( M.McCafrey, 1968.g. )
Kontinuirana epiduralna analgezija se upotrebljava za smanjivanje boli nakon velikih torakalnih, abdominalnih i ortopedskih operacija. Blokira prijenos boli u leđnoj moždini, ubrzava povratak funkcije pluća, smanjuje nastanak postoperativne tromboze i pruža bolju analgeziju za vrijeme kašljanja, mobilizacije pacijenata i drugih aktivnosti.
Epiduralni kateter postavlja se u sjedećem ili bočnom ležećem položaju. Bočni položaj ima prednost zbog manje incidencije onesvješćivanja. Prigodom uvođenja katetera mora se voditi računa o uzroku boli, pa se prema tome vrh epiduralnog katetera postavlja na odgovarajućim razinama.
Dvije su osnovne tehnike davanja analgetika, intermitentna ili kontinuirana infuzijska tehnika. Doziranje lijekova je individualno, a mora se voditi računa o tome da konačni učinak bude samo analgezija a ne i motorna blokada.
Veliku važnost treba dati mogućim ranim i kasnim komplikacijama postavljanja epiduralnog katetera u čemu veliku ulogu igra medicinska sestra/tehničar koji bi trebali poznavati i što ranije uočavati nastanak komplikacija, te znati što treba a što netreba učiniti ako se pojave.
Javna zdravstvena ustanova ''Univerzitetski klinički centar Tuzla'' BiH
kontaminirane površine, kontaminirane ruke, bolesnici s patogenima, sprječavanje infekcija
''8. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 23.-26. travnja 2015. godine
Neživa okolina često se pokazala kao dio lanca u prijenosu različitih patogenih mikroorganizama. Mnogi patogeni prežive na neživim površinama u jednom određenom vremenskom periodu, od nekoliko dana do nekoliko mjeseci, posebice ako su ovijeni u organskom materijalu kao što je krv, proteini i slični materijali. Prioritet je stavljen na higijenu ruku, međutim i temeljno oprane ruke, ako dolaze u kontakt sa kontaminiranim površinama
rizik su za širenja patogena.
ENCOMPAS monitoring program nudi mogućnost implementacije standardiziranog pristupa procjene i izvješća učinkovitosti čišćenja. Korištenjem fluorescentnog gela za obilježavanje osigurava se objektivno mjerenje kako bi se temeljito procijenili rezultati čišćenja. Podacima upravljan program osigurava osoblju kontinuiranu povratnu informaciju, te pomaže u usmjeravanju kontinuiranog poboljšanja.
Encompas program na najbolji način pokazuje da li zdravstveni radnici, zatim radnici na održavanju higijene obavljaju adekvatno svoj posao s ciljem održavanja visokog higijenskog standarda.
Dobrobiti ENCOMPASA za nas i naše pacijente :
- stvara pozitivan krug sprečavanja infekcija;
- stvara mogućnost manjeg broja mikrobioloških analiza uzetih na sterilnost;
- dokazana metoda za promatranje učinkovitosti čišćenja i dezinfekcije;
- djelotvorno prikupljeni podaci i izvještaji mogu biti korišteni za poređenje kao i za ciljanu osposobljenost,
- metoda koja lako pomaže objasniti i interpretirati podatke o čišćenju.
- podržava napore uložene u prevenciju infekcija ostavljajući mogućnost za poboljšanje održavanja higijene,
- pomaže smanjiti rizik od prijenosa bolničkih infekcija povezanih sa zdravstvenom njegom.
