Medicinske sestre imaju ključnu ulogu kao dio timova koji upravljaju epidemijama koje prijete zdravlju ljudi širom svijeta, uključujući teške akutne respiratorne infekcije među kojima je COVID – 19. Medicinske sestre neumorno rade na prepoznavanju i zaštiti potreba pojedinca te su neophodne u zaštiti javnog zdravlja u doba pandemije virusom COVID-19 te na prvoj su crti borbe i imaju visok rizik od zaraze. Pandemija COVID-19 paralizirala je svijet, no predanost ljudima i zajednici te upravljanje intervencijama svakodnevno od medicinske sestre iziskuje puno znanja, vještina, aktivnosti, požrtvovnosti, nesebičnosti i empatije u cilju borbe protiv COVID -19.
Ključne riječi: medicinska sestra; zdravstvena njega; pandemija; covid-19;zdravlje
Fizioterapijske intervencije kod pacijenata oboljelih od COVID-19
''14. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. lipnja. 2021.
Teški akutni respiratorni sindrom koronavirus 2 (SARS-CoV-2) je koronavirus koji se pojavio 2019. godine i uzrokuje koronavirus bolest (COVID-19). Zbog visoke i brze zaraznosti, Svjetska zdravstvena organizacija proglasila ju je 11.ožujka 2020.godine pandemijom. Respiratorni simptomi COVID-19 bolesti mogu biti blagi do umjereni, srednje teški i teški. Bolesnici s blagim do umjerenim simptomima bivaju liječeni u vlastitom domu, dok su sa srednje teškim zbrinuti na COVID odjelima, a s teškim simptomima u Jedinici intenzivnog liječenja.
Fizioterapija je neizostavan dio u liječenju COVID-19 pacijenata s ciljem sprječavanja respiratornih komplikacija i utjecaja na ranu rehabilitaciju smanjenjem komplikacija imobilizacije. Rehabilitacija pacijenta oboljelih od COVID-19 usko je vezana za pravilo „manje je više“ s naglaskom na minimalni intenzitet od pojave simptoma do ozdravljenja, bez obzira da li se radi o slabim, srednjim ili teškim simptomima, te se svakom pacijentu pristupa strogo individualno. Za dobru procjenu i plan rehabilitacije važno je da se svi pacijenti kontinuirano nadgledaju prije, tijekom i nakon fizioterapeutskih intervencija. U plan i provjeru rehabilitacije uključuje se provjera hemodinamske nestabilnosti, znakovi ARDS-a, provjera desaturacije izazvane aktivnošću, te razina sedacije i buđenja. Fizioterapijski manevri uključuju edukaciju o pravilnom obrascu disanja, tehnike čišćenja dišnih puteva, inhalacije, terapijsko pozicioniranje tijela (eng. Covid Awake Repositioning Proning Protocol – CARP) radi poboljšanja omjera ventilacije (perfuzije i oksigenacije), upotrebu respiratornih uređaja, ranu mobilizaciju za suzbijanje štetnih učinaka mirovanja i sedacije, relaksaciju i motivaciju, te poboljšanje funkcije i kvalitete života.
Dugoročna oštećenja i onesposobljenost pacijenata oboljelih od COVID-19 još je nepoznata, ali je poznata važnost rehabilitacije u svim fazama ove bolesti s ciljem ubrzanja oporavka pacijenta, smanjenja posljedica bolesti i poboljšanja kvalitete života.
Ključne riječi: COVID-19,fizioterapija,vježbe disanja, pozicioniranje
Klinika za pedijatriju, Zavod za neonatologiju i neonatalnu intenzivnu medicinu, Referentni centar Ministarstva zdravstva za pedijatrijsku i neonatalnu intenzivnu medicinu, Klinički bolnički centar Zagreb
Prijem nedonoščeta COVID-19 pozitivne majke
''14. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. lipnja. 2021.
Unazad godinu dana u cijelom svijetu je proglašena opasnost od epidemije bolesti uzrokovane corona (Covid 19 ) virusom. Sukladno tome zdravstveni sustav, djelatnici i resursi usmjereni su na borbu protiv širenja infekcije i sprječavanja bolesti.. Određeni odjeli, kao i cijele bolnice pretvaraju se u respiracijske centre kako bi omogućili odvajanje Covid pozitivne bolesnike od ostalih te tako smanjili širenje zaraze. Slijedom svega navedenog i na našem Zavodu za neonatologiju i neonatalnu intenzivnu medicinu osnovana je izolacija za Covid-19 bolesnike kako bi mogli primati nedonoščad Covid pozitivnih majki koji zahtijevaju intenzivno liječenje i pojačanu zdravstvenu skrb. Organiziran je tim liječnika neonatologa i medicinskih sestara koji će provoditi liječenje i zdravstvenu njegu. Pri tome se uzimalo u obzir da to budu iskusniji liječnici i medicinske sestre kako bi se smanjio broj osoblja uključenih u liječenje ukoliko dođe do komplikacija pri prijemu ili u samom tijeku liječenja. Vodilo se računa i o procijepljenosti osoblja, jer zbog kroničnog nedostatka zdravstvenih djelatnika ne možemo si priuštiti izolacije i/ili samoizolacije. Posebna briga usmjerena je na zaštitu osoblja već kod samog prijema bolesnika. Osoblje je obučeno u kompletnu zaštitnu opremu, a transport nedonoščeta do Covid izolacije na odjelu se vrši u zatvorenom inkubatoru , kako bi se smanjio prijenos broja čestica aerosola, pogotovo ako je nedonošče na respiratornoj terapiji nCPAP-om ili visokim protokom. Nedonošče ostaje u inkubatoru cijelo vrijeme liječenja .Medicinske sestre koje rade u Covid izolaciji i skrbe za nedonošče Covid pozitivne majke rade u turnusima po 12 sati. U dvanaest satnoj smjeni moraju biti dvije medicinske sestre koje se izmjenjuju u intervalima od 3 sata, odnosno jedna je uvijek uz dijete jer bez obzira na monitoring ta djeca su visoko rizična i često nestabilna u prvim danima života. Komunikacija sa liječnicima svedena je na minimum ulazaka u izolaciju, a koliko uglavnom se odvija tele i video pozivima. Svu ostalu dodatnu opremu, lijekove i materijal dostavljaju ''čiste'' kolegice i odlažu u propusniku. Po primitku, nedonošče se odmah testira na Sars Cov-2 i bez obzira na negativan prvi nalaz ostaje u izolaciji sljedećih 10 dana. Test se ponavlja u 3. i 10. danu života. Ukoliko je test negativan 10. dan, nedonošče se u čistom inkubatoru premješta u jedinicu intenzivnog liječenja gdje se nastavlja liječenje.
Ključne riječi: Covid-19, nedonošče
Maja Smiljanić, Emanuela Žarković, Leonard Jurinić
Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje
Terapija visokim protokom kisika
''14. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. lipnja. 2021.
Cilj ovog rada je prikazati primjenu terapije visokim protokom kisika pod nazivom HI Flow. Upotreba nosne kanile sa zagrijanim i vlažnim kisikom visokog protoka postaje sve popularnija u liječenju bolesnika s respiratornim zatajenjem u svim dobnim skupinama. Istraživanja su pokazala da se terapija kisikom visokog protoka upotrebljava kako bi se kod pacijenata s kompromitiranom respiratornom funkcijom izbjegla kako neinvazivna potpora s maskom tako i konvencionalna invazivna ventilacija, te kao pomoć za brži oporavak nakon ekstubacije. HI Flow sustav se sastoji od miješalice zraka i kisika, aktivnog ovlaživača zraka, grijanog kruga i nosne kanile. HI Flow sustav isporučuje adekvatno zagrijani i ovlaženi medicinski plin protokom do 60 L /min, koji ima niz fizioloških učinaka kao što su smanjenje anatomskog mrtvog prostora, PEEP (positive end-expiratory pressure – pozitivan tlak na kraju izdisaja) učinak, stalni udio nadahnutog kisika i dobro vlaženje. Cilj primjene HI Flow sustava je održavati odgovarajuću ventilaciju i oksigenaciju. Iako se terapija visokim protokom kisika pomoću HI Flow sustava isporučuje kroz otvoreni sustav, visoki protok nadilazi otpor ekspiratornog protoka i stvara pozitivan nazofaringealni tlak. Iako je taj tlak relativno nizak u usporedbi sa zatvorenim sustavima, smatra se prikladnim za povećanje volumena pluća i regrutiranjem urušenih alveola. Grijanje i ovlaživanje plinske mješavine dodatno poboljšavaju toleranciju pacijenata.
Ključne riječi: HIGH FLOW, JIL
Petra Gazec, Nikolina Kraljić, Margita Poturić, Adriano Friganović
Klinički bolnički centar Zagreb, Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje
Specifičnosti skrbi za bolesnike sa transplantacijom pluća
''14. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. lipnja. 2021.
Iako je prva eksperimentalna transplantacija pluća izvedena 1946. godine, prva uspješna je izvedena 1981. godine. U Hrvatskoj transplantacija pluća izvedena je prvi put 2002. godine na KBC Zagreb. Pluća su specifičan organ koji je zbog svoje osnovne funkcije u stalnom dodiru s vanjskim svijetom te su izložena povišenoj incidenciji razvoja infekcija. Kao krajnji terapijski postupak u završnoj fazi bolesti u kojih uz medikamentoznu terapiju ne dolazi do poboljšanja ili stabilizaciju bolesti primjenjuje se transplantacija pluća. Najčešće indikacije su KOBP, idiopatska plućna fibroza, cistična fibroza, manjak α1–antitripsina i primarna plućna hipertenzija. Manje česte indikacije su intersticijske bolesti pluća (npr. sarkoidoza), bronhiektazije i prirođene bolesti srca. Terminalne bolesti drugih organa, generalizirane infekcije, produljeni šok, neke su od kontraindikacija. Transplantacija pluća izvodi se u općoj anesteziji, upotrebom dvoluminalnog endotrahealnog tubusa čija primjena omogućuje kolaps plućnog parenhima na strani operativnog zahvata te se unaprijed određuje i planira postavljanje katetera koji su potrebni tijekom operativnog postupka. Osim osiguravanja preživljavanja pacijenta, cilj transplantacije je i omogućavanje približno istog zdravstvenog stanja koje su pacijenti uživali i prije same bolesti te postizanje ravnoteže između funkcionalne efikasnosti presatka i psihičkog te fizičkog integriteta pacijenta te podizanje kvalitete života. Za konačan ishod ključna je što efikasnija postoperativna intenzivna skrb, a stručnjaci uključeni u oporavak i svakodnevnicu pacijenta nakon transplantacije pluća su liječnici, medicinske sestre, fizioterapeuti, psiholozi i socijalni radnici. Zdravstvena njega bolesnika nakon transplantacije pluća proces je koji zahtijeva puno znanja, iskustva i manualnih vještina kod medicinskih sestara i tehničara koji je provode. Medicinska sestra u procesu transplantacije pluća ima važno mjesto bilo da sudjeluje u operativnom dijelu, jedinici intenzivnog liječenja ili oporavku na bolničkom odjelu.
Ključne riječi: pluća, infekcija, transplantacija, intenzivna skrb
