Emergency and triage in humanitarian mission in Africa

Drago Satošek

KC Ljubljana (Slovenija)

emergency, humanitarian mission, triage

''1. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''

Šibenik, 21.-24. travnja 2008. godine

In this article the author is trying to describe the organization of Slovenian Society for Tropical
Medicine as well as work in humanitarian mission in Zambia, Africa. Presented is the work of
health professionals, students of medicine and nursing students in the mission.
Emergency situation can occur on every step in our professional as well as private life. Many
times we know how to react, how to solve the problem, but do we rarely perform that way?
Sometimes we feel like we want to be rather at work than somewhere else when emergency
situation occurs. At work we have all the equipments we need at the certain point, personal
protection resources, equipment for first aid and for performing diagnostics - therapeutically
procedures and nevertheless, we are never alone there and there is always somebody to help us
and the patient. In some other environments this are the topics that are not self-evident and
health professionals have to deal with lack of equipment as well as human resources everyday.
The Slovenian Society for Tropical Medicine, which is a part of Slovenian Med ical Society is
about medical students, nurses and doctors educating ourselves for work in less developed
world. As small groups we offer medical help at the places where it is most needed. At home we
pass experiences to younger generations and try to make the general public understand our work
and its purpose better.
In Slovenia we organize lectures on tropical diseases and practical work on major health issues
for medical students, doctors and nurses who after one to two years go on a voluntary
humanitarian three months mission to rural poor areas in underdeveloped world, mostly to sub
Saharan Africa. So far we had missions in Zambia, Madagascar, Papua New Guinea, Kenya,
Tanzania, Benin, Ghana, Ivory Coast, Uganda, Brazil, Paraguay, Bolivia, India, Burma and
Trinidad & Tobago. Our main destinations are Zambia, Kenya, Madagascar, Uganda and Papua
New Guinea, where we try to implement continuity of our work together with local medical
workers. We have been present in Zambia (Nangoma Mission Hospital) since 1990 when our first
project was launched. So far over 250 Slovenian medical students, doctors and nurses were
involved with one or more humanitarian missions in one of the developing tropical countries. All
our projects so far were funded from private funds and supported by Slovenian pharmaceutical
industry in the form of drugs and other medical supplies.
Informally we have been active since 1990, but it was not until the year 2000 when we registered
as formal non profit organization as Slovenian Society for Tropical Medicine at Slovenian Medical
Society. In the last years we acknowledged the need for education of wider audience in Slovenia
and we try to reach as many people as we can to present them health issues, poverty, water and
food problems, the role of women and children in underdeveloped tropical countries where we are
active. We try to mobilize people in Slovenia to act in the light of human rights and let them know
that we are all inhabitants of the same planet and therefore responsible to help each other.
In the field projects our main focus is on medical treatment and health education of local people,
to give them the tools for self sustainability, and to help them see that they can do many things
alone by themselves.
Both – physician as well as the nurse need lot of knowledge from Medical as well as Nursing
field, when preparing for humanitarian mission to the tropics. Beside all this knowledge the
members of the humanitarian expedition need lot of conformations to culture as well as current
circumstances. It is not an easy work, but it is rewarding in the end. In 2001 I wrote in my diary:
"Helping human being – this is why I decided to for nursing profession. The African experience
just expanded my motive."

preuzmi dokument

KONTINUIRANA MEDICINSKA EDUKACIJA KAO PREDUVJET KVALITETI RADA SA VITALNO UGROŽENIM PACIJENTOM

Gordana Dragošev

Klinički centar Niš (Srbija)

edukacija, potreba, važnost

''1. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''

Šibenik, 21.-24. travnja 2008. godine

"Kontinuirana medicinska edukacija se sastoji od obrazovnih aktivnosti koje služe da se održi,
razvije ili poveća znanje, vještine i profesionalna dostignuća i odnosi koje medicinska
sestra/tehničar koristi da pruži usluge pacijentima, javnosti ili profesiji i predstavlja skup znanja i
vještina opće priznatih i prihvaćenih od strane stručne javnosti u okviru osnovnih medicinskih
načela, kliničke medicine i pružanja zdravstvene n jege."
Udruženje medicinskih sestara/ tehničara intenzivne skrbi, anestezije i reanimacije Srbije –
UINARS je jedinstveno udruženje ovakvog tipa u Srbiji – mlado ali perspektivno i ambiciozno čija
je centralna sfera zanimanja unapređenje svih aspekata profesije medicinskih sestara i tehničara
sa posebnim naglaskom na intenzivnu skrb, anesteziju i reanimaciju.
Jedan od osnovnih ciljeva UINARS je da doprinese formiranju profesionalne mreže timova koji bi
kroz saradnju i koordinaciju uspostavili i razvili međusobnu horizontalnu povezanost kako bi
svojim iskustvom pomogli u izgradnji modela edukacije medicinskih sestara intenzivn e skrbi,
anestezije i reanimacije.

preuzmi dokument

EDUKACIJA MEDICINSKIH SESTARA

Ivanka Višković, Jacinta Idžaković

KBC Rijeka

edukacija, medicinske sestre, ciljevi

''1. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''

Šibenik, 21.-24. travnja 2008. godine

1. Povijest sestrinstva
2. Što je medicinska sestra?
3 Studij sestrinstva – obaveza ili želja pojedinca ?
4 Diplomski specijalistički studij
-menagment u sestrinstvu
-javno zdravstvo
5. Edukacija kroz studij sestrinstva i diplomski specijalistički studij
-ekonomske teškoće
-izostanak iz radne sredine
-izostanak financijske satisfakcije i priznanja
6. Potreba za drugim usko specijaliziranim studijima
-anesteziološki tehničar, zanimanje koje ne postoji
7. Koliko država i Ministarstvo zdravstva podržavaju medicinske sestre?
- nezainteresiranost
-rješenja i pravila nametnuta od strane nezdravstvenih radnika
- donošenje odluka bez dogovora s našim predstavnicima
8. Što nam donosi budućnost ?
Na pitanja treba tražiti odgovor i konkretno rješenje, ne samo rješavati
trenutne probleme već graditi našu radnu budućnost. Medicinske sestre u svoj posao
ulažu fizičke, intelektualne i nadasve emocionalne snage. Nas oko 30 000 registriranih
činimo kritičnu masu koja bi mogla ,da je složna i jedinstvena, s jasno definiranim
zahtjevima i ciljevima učiniti i ono gotovo nemoguće , a to je da medicinska sestra
napokon dobije svoje teško zasluženo mjesto i poštovanje u društvu i struci.

preuzmi dokument

Da li je kontinuirana edukacija priča o Malom Princu?

Marijana Žaja

Opća bolnica šibensko-kninske županije, Šibenik

kontinuirana edukacija, medicinske sestre

''1. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''

Šibenik, 21.-24. travnja 2008. godine

Svi koji su čitali priču o Malom Princu reći će da je to priča o ljubavi. Neki će reći da je to priča o
životu. A možda bi to mogla biti priča o kontinuiranoj edukaciji.
Mali princ u našoj priči susreće mnoge zanimljive ljude od pijanca do poslovnog čovjeka i ono što
ga zapanjuje je besmislenost i potpuno odsustvo ljubavi i razumijevanja prema poslovima koje
obavljaju. Da li medicinske sestre vole posao koji rade, da li ga stalnim učenjem oplemenjuju? Da
li ga rade onako kako to treba i tko će to reći?
Mali princ za cijelog svog putovanja uči. Istinski je znatiželjan, učenje ga čini boljom osobom
Učenje je Malom princu osnovna potreba.On ne traži razloge, ne traži nagrade. Možda zato što je
dijete.
Zašto med.sestre, kao svi odrasli ljudi, žele znati ono zašto i koja je njihova «korist»? Da li je
prihvaćenje koncepcije cijeloživotnog učenja nečija dobra volja ili to mora biti prisila?
Tko odlučuje: medicinska sestra, poslodavac ili pacijent?
Mali princ neopterećen već naučenim, uspjehom, nedostatkom vremena zna što traži, što želi
učiti.
Sadržaji kontinuirane edukacije trebaju proizlaziti iz analize potreba i nivoa znanja kojeg želimo
postići.
Podrška menagmenta(poslodavca) od iznimnog je značaja kao i odgovornost svakog pojedinca
za vlastiti profesionalni razvoj. Organiziranje aktivnosti edukacije ne smije biti volonterski posao
već profesionalni (sestre edukatori, agencije za edukaciju i sl). Edukacija je dobrovoljna aktivnost
organizirana izvan radnog vremena. Mali princ je bio odgovoran za svoju ružu. Različiti su modeli
edukacije i različite metode motivacije koje jedna drugu ne isključuju. Od institucionalnih modela
gdje pojedinac ima pasivnu ulogu i nije nizašto odgovoran do samoupravljivog učenja (selfdirected learning) gdje je motivacija u pojedincu.
Evaluacija rezultata zakonsko je pravo poslodavca koje će utjecati na organizaciju posla, vrstu
poslova koje će medicinska sestra obavljati kao i visinu plaće osobama istog formalnog, ali
različitog stvarnog obrazovanje. Vrijeme koje je uložio u brigu oko svoje ruže učinilo j u je
dragocjenom i jedinstvenom. «Strašan je ovaj moj posao“ - reče nažigač Malom princu i ugasi
uličnu svjetiljku.
Trajno zaposlenje,(lifetime employment-beskonačno dugo raditi isti posao), mijenja se u trajne
zapošljivost, (lifetime employability - posao na određeno, promjena posla).Peti planet bijaše vrlo
čudnovat… A trajna se zapošljivost ostvaruje trajnim učenjem. Učenjem bez »moranja»
otkrivamo dijete u sebi. Razvijanje unutarnje motivacije, osjećaja zadovoljstva radi uspješno
izvedenog posla ključni je zadatak u motiviranju medicinskih sestara. Razvijanje sustava nagrada
postaje paradoks. Učenje je nagrada sama po sebi. Da li nas učenje bez »moranja» čini ljudima s
drugog planeta? Asteriod B 612. Ili smo samo otkrili dijete u sebi?

preuzmi dokument

Stjecanje i osuvremenjivanje znanja na radnom mjestu

Rudi Kočevar, Irena Buček Hajdarević, Zorica Kardoš

KC Ljubljana (Slovenija)

zdrastveni odgoj, stručno usavršavanje, poučavanje, obrazovni proces

''1. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''

Šibenik, 21.-24. travnja 2008. godine

Razvoju medicine slijedio je i razvoj zdrastvene njege. Medicinska sestra može raditi na području
zdrastvene njege gdje je u potpunosti samostalna i na području dijagnostičkih i terapeutskih
postupaka gdje sudjeluje kao liječnikov suradnik pri izvođenju postupaka u liječenju.
Bitan element djelovanja medicinskih sestara je zdravstveni odgoj i pedagoški rad s kojim
pokušavamo, mi, zdravstveni radnici-odgojitelji informiranjem i motiviranjem suradnika postići
dobru međusobnu suradnju, znanje i zanimanje za daljnje učenje.
Na Kliničkom odjelu za anesteziologiju zaposleno je 56 viših/diplomiranih medicinskih sestara.
Samo trećina zaposlenih ima tek dvogodišnje radno iskustvo s puno teorijskih osnova, ali im
često nedostaje praktičnih vještina. Polovica ih nakon deset ili više godina radnog vijeka postigne
bogata praktična iskustva kako na području anesteziologije tako i na intenzivnoj medicini i
reanimatologiji. Obje skupine su zbog razvoja novih smjernica u opskrbi pacijenata i novih
medicinsko-tehničkih postupaka izrazile želju za usvajanjem novih saznanja i utvrđivanjem već
poznatih činjenica.
Zbog toga smo se na odjelu odlučili da organizirano pristupimo permanentnom stručnom
usavršavanju. U tu smo svrhu u skladu s najnovijim smjernicama organizirali tečaje: Temeljni i
dodatni postupci oživljavanja. Pobudu su preuzeli organizatori koji su svjesni važnosti rada kojeg
obavljaju. Bilo je potrebno organizirati i financirati tečaje, pridobiti instruktore, pripremiti razumljivo
pismeno gradivo i pribaviti nastavna pomagala. Za poučavanje smo izabrali instruktore iz redova
liječnika koji imaju bogata iskustva u edukaciji osnovnih i dodatnih postupaka oživljavanja i lak o
odgovore na sva pitanja slušatelja. Tečaj smo vremenski podijelili na više dijelova, napravili smo
više manjih skupina i time dosegli željeno zanimanje i sudjelovanje, savjestan praktični rad i
timski duh svih polaznika tečaja.
Organizirali smo i kratka tjedna predavanja s praktičnim prikazom medicinsko-tehničnih pomagala
koje svakodnevno ili povremeno koristimo u radu. Znamo da danas tehnološki razvoj znatno
napreduje i zato ako želimo biti u stopu sa suvremenim strukovnim smjernicama moramo
pomagala, aparate i njihovo djelovanje dobro poznavati. Predavanja su trajala 45 minuta dnevno,
obično prije početka redovnog radnog vremena. Zato smo organizirali radionice o sigurnoj
defibrilaciji, uporabi cell savera, infuzijskih pumpi,.. Oblikovanjem manjih sku pina omogućili smo
da su pojedinci mogli postavljali pitanja i praktično sudjelovati pri pripremi opreme.
S visoko postavljenim ciljevima glede potrebnog teorijskog znanja za razvoj na našem odjelu i
bogatim praktičnim iskustvima postali smo odjel koji je redovno uključen u obrazovni proces već
zaposlenih medicinskih sestara i studenata Visoke škole za zdravstvo. Svakodnevno svoje
znanje i iskustva proslijeđujemo uporabom većeg broja lutaka i simulatora za praktične vježbe.
Kasnije pokažemo kako je potrebno pristupiti pacijentu i pružiti odgovarajuću pomoć u stvarnoj
situaciji i kritičnim trenutcima.

preuzmi dokument