Nozokomijalna pneumonija je vodeća komplikacija liječenja djece u jedinicama intenzivne medicine, sa
značajnim utjecajem na njihov mortalitet i morbiditet. Nastaje u približno 8-28% strojno ventiliranih
bolesnika, a učestalost joj se povećava za najmanje 1-3% po svakom danu trajanja strojne ventilacije.
Utvrditi utjecaj zatvorene metode aspiracije traheje na nastanak odnosno prevenciju nastanka
nozokomijalnih pneumonija u strojno ventilirane djece te komplikacije zatvorene aspiracije i potrebu
prelaska na otvorenu metodu.
Istraživanje je provedeno u Jedinici za intenzivno liječenje djece Zavoda za neonatologiju i intenzivno
liječenje Klinike za pedijatriju KBC-a Zagreb, na uzorku od 56 djece, strojno ventilirane dulje od 24
sata, u koje se koristila metoda zatvorene trahealne aspiracije.
Kontrolnu skupinu činilo je 62 djece strojno ventilirane dulje od 24 sata kod kojih se provodila otvorena
metoda aspiracije traheje.
Uspoređujući učestalost pneumonija udruženih s respiratorom u djece strojno ventilirane dulje od 24
sata obzirom na metodu trahealne aspiracije (otvorena ili zatvorena) nije dokazana razlika u
nastajanju nozokomijalnih pneumonija. Kod zatvorene aspiracije strojna ventilacija se provodi
neometano, nema potrebe za odvajanjem od stroja. Značajan je smanjeni utrošak vremena, jer
postupak provodi jedna medicinska sestra, za razliku od otvorenog oblika aspiracije, gdje sudjeluju
dvije medicinske sestre. Ostali rezultati istraživanja bit će prezentirani
NICU, Department of Perinatology, Division of Obstetrics and Gynecology, University Medical Centre Ljubljana, Slovenia
closed endotracheal suction system, mechanical ventilation, intensive care, newborn, preterm
''2. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 23.-26. travnja 2009. godine
For their survival, extremely immature or ill newborns often need help of modern and sophisticated
equipment and caring management by the professionally trained health personnel. As a rule, they are
transferred to neonatal intensive care units immediately after birth. Some newborns experience serious
respiratory problems requiring immediate action. These newborns need additional oxygen supply or
breathing support that is provided by different modes of modern ventilation. In intubated newborns, the NICU
personnel often has to perform the suction of endotracheal tube or cannula. Suction clears the airway and
opens it to the positive air pressure from the ventilator. However suction might be a dangerous and painful
procedure that may involve complications that are life-threatening to the newborn. Disconnecting respiratory
tube during aspiration increases the risk for adverse events, particularly in infants needing HFO or iNO
support. In these children closed type of suction is mandatory.
In NICU of Department for Obstetrics and Gynecology, University Medical Centre Ljubljana, Slovenia, 437
newborns were treated with artificial ventilation in the time period of 2002-2006. Gestational ages, of
ventilated newborns were as follows: 130 infants, < 28 weeks, 131, from 28 to 31 weeks, 86, from 32 to 36
weeks; 90 were born at term. Closed tracheal suction system was used in majority of infants, also in those
with very low birth weight. In spite of initial negative attitude towards this type of suction, problems with the
application itself, and the feeling that not entire secretion has been removed from the airways, closed suction
has become a routine and readily accepted method in our NICU.
opekline u dječjoj dobi, pravovremena terapija i njega, sprječavanje infekcije, nadoknada tekućine
''2. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 23.-26. travnja 2009. godine
Opekline su jedan od vodećih uzroka teških ozljeda u djece. Takve ozljede moguće je spriječiti, a programi
usmjereni prema educiranju javnosti dokazano su nužni. Posljedice opeklina često prate tu djecu kroz cijeli
život: promijenjen oblik tijela, raznoliki tjelesni poremećaji, emocionalne disfunkcije, socijalni biljeg, potrebe
za učestalim plastično-rekonstruktivnim operacijama. Nepoželjne posljedice opeklina umanjuju se pravilnom i
na vrijeme započetom njegom, nadoknadom tekućina, balansiranom prehranom,sprječavanjem infekcija,
ispravno odabranom najpovoljnijom metodom kirurškog liječenja, ranom i kvalitetnom fizioterapeutskom
rehabilitacijom i svim drugim načelima suvremenog liječenja.
Klinično odjelenje za anesteziologiju i intenzivnu terapijo hirurških stručnosti, Odjelenje za intenzivnu terapiju, Univerzitetni klinični centar Ljubljana, Slovenija
razvoj intenzivnog liječenja, medicinsko tehničke aparature, zdravstvena njega
''2. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 23.-26. travnja 2009. godine
U prvom dijelu rada opisana je povijest intenzivne medicine u Sloveniji, razvoj intenzivne skrbi i terapije i
razvoj medicinsko tehničkih aparatura.
Za početak intenzivne skrbi možemo smatrati uspjeh medicinske sestre Florence Nightingale, koja je u
Krimskom ratu s uvođenjem asepse u tretiranje rana uspjela mortalitet ranjenika sniziti sa 42% na svega
2,2%. Početak razvoja intenzivne medicine možemo smatrati liječenje pacijenata sa poliomielitisom u
pedestim godinama prošlog stoliječa, kad su paralizovane pacijente ventilirali sa željeznim plućima.
Prvi odjel intenzivne terapije u Sloveniji bio je osnovan 1957 godine. To je bio prethodnik današnjeg
Respiracijskog centra na Kliniki za infektivne bolijesti i vrućična stanja u Ljubljani. Paralelno s razvojem i
popunjavanjem umjetne ventilacije razvijale su se i sve ostale medicinsko tehničke aparature, jedinice
intenzivnog liječenja pa su postale nepogrešljivi dio svakog kirurškog odjela.
U drugom dijelu rada predstavljeno je značenje suvremenih aparatura za razvijanje stručnosti i kvalitete
intenzivne skrbi. Potrebno je kontinuirano nadgrađivanje znanja jer je visoka kvaliteta njege u Jedinici
intenzivnog liječenja rezultat znanja, iskustva i spremnosti za uvođenje noviteta u intenzivnom lije čenju.
Namjera rada prikazati je, kako zdravstvena njega u našem prostoru ni u čemu ne zaostaje za onom u
razvijenom svijetu, a pored toga naglasiti, da je uprkos modernoj opremi medicinska sestra još uvijek
neizbježan i nepogrešljiv monitor, jer je uz pacijenta čitavo vrijeme i zato najbitniji faktor na putu do dobrog
rezultata liječenja.
Klinička bolnica Osijek, odjel Anesteziologije i intenzivnog liječenja, odsjek Jedinica intenzivnog liječenja
zdravstveni informacijski sustavi
''2. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 23.-26. travnja 2009. godine
Uspješno uvođenje i primjena zdravstvenih informacijskih sustava ovisi u prvom redu o prihvaćenosti od
strane krajnjih korisnika.
Računala su slijedeći korak kojim hrvatsko sestrinstvo mora krenuti jer je u mnogo slučajeva dokazana
velika korist od računala. U stranim zemljama je razvijena posebna grana unutar sestrinstva koja se bavi
upotrebom informatičke tehnologije u sestrinstvu. Kod nas se takvo što treba tek razviti, ali je zato bitno prije
toga utvrditi kakvi su stavovi medicinskih sestara prema računalima kako bi se m ogle uvesti potrebne
promjene. Istraživanjem je utvrđeno da najveći utjecaj na stavove m edicinskih sestara ima znanje upotrebe
računala i vrijeme upotrebe računala. Osobe koje znaju koristiti računalo često koriste računala te su ih
integrirala kao obvezni tehnički dio u svom životu. Stoga su takve osobe svjesne kakvu prednost računala
donose kako u sestrinstvu tako i u svom privatnom životu.
Iako su opći stavovi medicinskih sestara prema računalima dobri potrebno je povećati kvalitetu računalne
edukacije u školama i fakultetima kao i na radnim mjestima kako bi medicinske sestre imale bolje pr edodžbe
o mogućnostima i prednostima računala, te prihvatile računala kao vrlo korisni svakodnevni alat kako u
svojoj struci tako i u ostalim segmentima života.
S obzirom kako je u Hrvatskoj obavljeno vrlo malo istraživanja iz ove teme potrebno je nastaviti sa
istraživanjem ove tematike kako bi se dobili potpuniji i točniji rezultati koji će upućivati kakve stavove prema
računalima imaju medicinske sestre.
