Nedonošče je novorođenče rođeno prije 37. tjedna gestacije.
Nedonoščad dijelimo na novorođenčad male rodine mase ( 1500 – 2500 gr ), novorođenčad jako male rodine mase ( 1000 – 1499 gr ) i novorođenčad izrazito male rodne mase ( < 1000 gr ).
Nedonoščad se liječi i njeguje na specijalnim bolničkim odjelima gdje postoji adekvatno osoblje, oprema i prostor. Važan faktor preživljavanja i kvalitete budućeg života predstavlja prehrana nedonoščeta, koja mora zadovoljiti dnevne fiziološke potrebe za energijom. Najbolja hrana za nedonošče je majčino mlijeko. Ukoliko nije moguće hranjenje majčinim mlijekom, koriste se mliječne formule.
Od velike je važnosti trofička prehrana koja spriječava atrofiju crijeva i razvoj nekrotizirajućeg enterokolitisa.
Nedonoščad hranimo enteralnim i parenteralnim putem. Enteralne tehnike hranjenja su hranjenje na prsima/ bočicu, sondom, transpilorična prehrana i hranjenje na gastrostomu. Ukoliko je onemogućeno hranjenje enteralnim putem, nedonošče se hrani parenteralnim putem. Postoji potpuna parenteralna prehrana ( PPP ), te djelomična parenteralna prehrana ( DPP ). PPP se provodi kod potpuno onemogućenog hranjenja enteralnim putem. Primjenjuje se putem centralnog venskog katetera što podrazumijeva aseptičke uvjete rada. DPP se provodi kod nedonoščeta s nedostatnom enteralnom prehranom.
Parenteralna prehrana je jedan od važnijih činitelja u snižavanju mortaliteta nedonoščadi. Bilo da se nedonošče hrani enteralnim ili parenteralnim putem, potrebno je prevenirati komplikacije i vršiti nadzor kliničkih parametara, parametara rasta, bilanse tekućine, hematoloških i biokemijskih parametara te mikrobioloških kontrola.
Utjecaj medicinske sestre, kao člana tima, na liječenje i njegu nedonoščeta je velik; nastoje se pružiti optimalni uvjeti za život i uredan razvoj nedonoščeta. Da bi se mogla posvetiti svom plemenitom radu medicinska sestra mora imati dobru izobrazbu, profesionalni odgoj te prvenstveno snagu i volju da se bori sa izazovima svog poziva.
“Medicinska etika je znanstevna disciplina, grana etike, koja razmatra etičku teoriju i praksu u medicini i zdravstvu.“ Razlikujemo četri osnovna načela: načelo poštivanja autonomije, neškodljivosti, dobročinstva i pravednosti.
Njega umirućeg pacijenta spada u najteže poslove u sestrinskoj domeni. Razvojem medicine produžava se životni vijek teško bolesnih, te onih sa terminalnim fazama tumora i nelječivim stanjima mozga. Razlikujemo intenzivno liječenje i intenzivnu skrb. Sve naprednija medicinska tehnologija produljuje život, ali je upitna kakvoća života kao takvog. Svrha liječenja je pomoći bolesniku,a ne održavati stanja koja nisu spojiva sa životom. Liječenje bolesnika s lošom prognozom samo povećavaju bol i nelagodu u terminalnoj fazi, te dovode do gubitka dostojanstva i manjka samopoštovanja, a s druge strane troše se ograničena financijska sredstva. Tu se javlja moralni problem kod medicinskih sestara, unatoč svom znanju da su određeni postupci dugoročno bezuspješni, ona mora te postupke obavljati i pri tome davati pacijentu nadu u šansu uspješnosti tih postupaka, a paralelno isto tako treba tog istog njegovati sa punom sviješću o skorašnjoj smrti. Polazište svih postupaka medicinskih sestara oko umiručeg pacijenta se temelji na njegovim osnovnim potrebama: potrebom za ublažavanjem boli, samopoštovanjem, pažnjom i pripadanjem, suosjećanjem i komunikacijom. Često zanemarivanje pacijenta kao individue javlja se radi preopterečenosti, te usmjerenosti na akcijsko djelovanje.
Nova etičko moralna pitanja i preispitivanja samih djelatnika vezana su uz skrb moždano mrtvih osoba. Bez obzira o stručnosti spoznaja o njezi već mrtvog tijela nije nikome prirodna i ugodna.
Temelj svih postupanja mora biti individualni pristup uz primjenu prirodnog zakona i etičkih principa. Ako zdravstveni djelatnik nije human i etičan, nikakve ga preporuke neće učiniti humanim i etičnim.
Vedran Dumbović, Matija Žuk, Ružica Živanović, Ana Savović
Klinika za plućne bolesti ''Jordanovac'', JIL torakalne kirurgije, Zagreb
bol, torakalne operacije, analgezija, JIL
''3. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 22.-25. travnja 2010. godine
Bol je subjektivni, neprijatni, senzorni i emocijski doživljaj praćen stvarnim ili potencijalnim oštećenjem tkiva.
Neki ljudi mogu osjećati bol bez oštećenja tkiva ili patofizioloških procesa, što govori o psihološkim uzrocima.
Bol je često osnovni simptom neke unutarnje bolesti i ima važnu biološku funkciju u upozorenju da se nešto
događa u organizmu.
Bol je ujedno jedan od zaštitnih mehanizama organizma koji se javljaju kad se bilo koje tkivo u organizmu
ošteti. Prilikom pojave boli čovjek refleksno reagira nastojeći se riješiti tog podražaja. Ako se izgubi
mogućnost osjeta boli kao naprimjer kod oštećenja leđne moždine, ova refleksna reakcija izostane, pa na
mjestima pritiska pojedinog dijela organizma nastaje ishemija, što rezultira stvaranjem dekubitusa.
Bol najčešće nastaje podraživanjem specijaliziranih osjetnih receptora koji se nazivaju nociceptori. Ova se
osjetna tjelešca mogu naći u svim organima, a najbolje su ispitani nociceptori kože.
Kirurški zahvati na toraksu i gornjem abdomenu dovode do pojave snažne dinamičke boli ( kašalj, duboko
disanje) te specifičnih respiracijskih, kardiovaskularnih i gastrointestinalnih komplikacija.
U ovom radu kroz dvomjesečno istraživanje stupnja boli kod torakokirurških pacijenata u prvih 24h nastojimo
razlučiti i prikazati koja vrsta analgezije ima bolje učinke pri spriječavanju jake akutne poslijeoperacijske boli.
Institut za Onkologiju Vojvodine, Odelenje za anesteziju i intenzivnu nege, Sremska Kamenica, Srbija
trahelektomija, karcinom grlića maternice, prikaz slučaja
''3. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 22.-25. travnja 2010. godine
Trahelektomija predstvlja kiruršku metodu liječenja ranog invazivnog karcinoma grlića materice, sa
akcentom očuvanja fertilne sposobnosti pacijentice. Pacijentica stara 27 god.operirana ovom metodom
u 19. tjednu trudnoće,sa dokazanim karcinomom grlića materice.
Nakon obavljene kirurške intervencije, pacijent ica se smješta u jedinicu intenzivne njege na tretman i
zbrinjavanje po progresivnom tipu zdravstvene njege.
Spriječiti rane postoperativne komplikacije uz intenzivni nadzor, terapiju, n jegu i kontinuirani monitoring
trudnice i ploda. Peti postoperativni dan poslije kliničkog pregleda i fetalnog ultrazvuka, isključeno
prsnuće plodovih ovojaka.
Pacijentica otpuštena 14-ti postoperativni dan u dobrom općem stanju. Graviditet uspješno očuvan do
nešto ranijeg termina porođaja koji se završava carskim rezom i rođenjem d jeteta.
U siječnju 2009 god. uredan onkološki i akušerski nalaz, pacijentica gravidna drugi put.
Jedinica reanimatologije, anesteziologije i intenzivnog liječenje, Odsjek intenzivnog liječenja OB"Dr.T.Bardek", Koprivnica
intenzivno liječenje, upravljanje, organizacija rada, edukacije, kompetencije
''3. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 22.-25. travnja 2010. godine
Liječenje kritično bolesnog pacijenta čiji se život može održati samo s pomoću kompleksnog liječenja zove
se intenzivno liječenje.
Takav oblik liječenja zahtjeva praćenje svih vitalnih funkcija organizma.
Da bi odsjek intenzivnog liječenja pravilno funkcionirao nužni su ljudski, tehnološki, farmakološki i prostorni
uvjeti.
Rad u odsjeku intenzivnog liječenja je multidisciplinaran i timski, praćen tehnološki najsavršenijom opremom
koja se rabi u medicini u svrhu dijagnostike, monitoringa i terapijskih postupaka, a svakako neizostavan je i
informatički sustav.
Prva soba za intenzivnu njegu u koprivničkoj bolnici otvara se 1968. godine.
Usporedno sa razvojem medicine i tehnike dolazi do značajnih promjena na ovom području u smislu
prostora, opreme, ljudskih resursa i cjelokupne organizacije.
Odsjek danas ima 12 intenzivnih kreveta, djeluje kao centralna jedinica gdje se zbrinjavaju svi vitalno
ugroženi pacijenti.
Rad je smjenski sa 4 sestre u smjeni od ukupno 23.
Moderne tehnike u liječenju i zbrinjavanju pacijenata u odsjeku intenzivnog liječenja zahtijevaju dobro
organiziran timski rad, veliko znanje i hrabrost medicinske sestre te poštovanje prema bolesnicima koji ovdje
vode borbu za život.
Uz brojnu opremu, protokole, kontinuiranu edukaciju i požrtvovan rad nastojimo našim pacijentima pružiti
najbolju moguću skrb.
