Ana Babić, Marija Režić
Središnja jedinica za intenzivno liječenje, KBC ''Sestre milosrdnice'', Zagreb
medicinska etika, etička načela, individualni pristup, intenzivno lječenje, intenzivna skrb, dostojanstvo, komunikacija, samopoštovanje, povjerenje, moždana smrt
''4. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 14.-17. travnja 2011. godine
“Medicinska etika je znanstevna disciplina, grana etike, koja razmatra etičku teoriju i praksu u medicini i zdravstvu.“ Razlikujemo četri osnovna načela: načelo poštivanja autonomije, neškodljivosti, dobročinstva i pravednosti.
Njega umirućeg pacijenta spada u najteže poslove u sestrinskoj domeni. Razvojem medicine produžava se životni vijek teško bolesnih, te onih sa terminalnim fazama tumora i nelječivim stanjima mozga. Razlikujemo intenzivno liječenje i intenzivnu skrb. Sve naprednija medicinska tehnologija produljuje život, ali je upitna kakvoća života kao takvog. Svrha liječenja je pomoći bolesniku,a ne održavati stanja koja nisu spojiva sa životom. Liječenje bolesnika s lošom prognozom samo povećavaju bol i nelagodu u terminalnoj fazi, te dovode do gubitka dostojanstva i manjka samopoštovanja, a s druge strane troše se ograničena financijska sredstva. Tu se javlja moralni problem kod medicinskih sestara, unatoč svom znanju da su određeni postupci dugoročno bezuspješni, ona mora te postupke obavljati i pri tome davati pacijentu nadu u šansu uspješnosti tih postupaka, a paralelno isto tako treba tog istog njegovati sa punom sviješću o skorašnjoj smrti. Polazište svih postupaka medicinskih sestara oko umiručeg pacijenta se temelji na njegovim osnovnim potrebama: potrebom za ublažavanjem boli, samopoštovanjem, pažnjom i pripadanjem, suosjećanjem i komunikacijom. Često zanemarivanje pacijenta kao individue javlja se radi preopterečenosti, te usmjerenosti na akcijsko djelovanje.
Nova etičko moralna pitanja i preispitivanja samih djelatnika vezana su uz skrb moždano mrtvih osoba. Bez obzira o stručnosti spoznaja o njezi već mrtvog tijela nije nikome prirodna i ugodna.
Temelj svih postupanja mora biti individualni pristup uz primjenu prirodnog zakona i etičkih principa. Ako zdravstveni djelatnik nije human i etičan, nikakve ga preporuke neće učiniti humanim i etičnim.