Autori: Jadrešić L., Iveljić M., Valentić J., Ćuruvija I., Marković M., Safić H., Babić I., Đogić V, Bingulac-Popović J., Juraković Lončar N., Strauss-Patko M., Jukić I.

Ustanova zaposlenja: Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu

Ključne riječi: NAT testiranje, dobrovoljni davatelji krvi (DDK), organizacija transporta uzoraka

Kongres/Simpozij: ''9. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''

Mjesto i vrijeme odrzavanja: Šibenik, 04.-07. travnja 2016. godine

Odsjek za NAT (engl. Nucleic Acid Testing) testiranje dobrovoljnih davatelja krvi (DDK) započeo je sa radom u ožujku 2013. g. u sklopu Odjela za molekularnu dijagnostiku HZTM-a u Zagrebu, za sve prikupljene donacije krvi u Republici Hrvatskoj. Osim davatelja krvi testiraju se i svi davatelji organa, tkiva i matičnih stanica te autologne donacije. Testiranje se izvodi na individualnoj donaciji (ID NAT), Procleix Ultrio Plus testom na 3 Tigris uređaja (Grifols, Španjolska). Triplex testom se istovremeno detektiraju sve tri nukleinske kiseline virusa HIV-1 RNA, HCV RNA i HBV DNA.
Za ID NAT testiranje koristimo uzorak plazme iz krvi uzete u EDTA epruvetu, dostavljene i centrifugirane unutar 72 h od uzimanja. Dostava uzoraka je centralizirana i obavlja ju ista dostavna služba cestovnim ili zračnim prometom za sve transfuzijske centre radnim danom i subotom u večernjim satima. Testiraju se uzorci iz 7 transfuzijskih centara: HZTM, TC Osijek, TC Split, TC Rijeka, TC Dubrovnik, TC Varaždin i TC Zadar. Ambalaža u kojoj se dostavljaju uzorci zadovoljava zahtjeve pakiranja za biološke i infektivne tvari sukladno UN3373. Informatizacija transfuzijske medicine u RH provedena je u sklopu centralizacije transfuzijskih centara. Slanje podataka o uzorcima i rezultatima NAT testiranja vrši se putem transfuzijskog informacijskog sustava eDelphyn. Pri primitku uzoraka kontrolira se broj uzoraka i uspoređuje s pristiglom listom iz e-Delphyn-a. Testiranje započinje istu večer po primitku, nastavlja se tijekom noći bez intervencija operatera. Validacija rezultata je iduće jutro. Dnevno se obradi od 700-1000 uzoraka iz svih centara, od toga 300-400 uzoraka stiže centraliziranom dostavom. Problemi s dostavom su vrlo rijetki, a vezani su uz vremenske neprilike ili ljudsku grešku. Uvođenje još jednog obveznog probirnog testa za sve donacije prikupljene u RH centralizacijom testiranja i organizacijom dostave nije dovelo do problema u pravovremenoj dostupnosti krvnih pripravaka a povećalo je sigurnost istih.

preuzmi dokument

Autori: Romana Palić, Daniela Šmalcelj, Irena Ošlaj, Željka Guberac, Višnja Ivančan, Ivan Malčić, Joško Bulum

Ustanova zaposlenja: KBC Zagreb

Ključne riječi: atrijski septalni defekt, perkutano zatvaranje, medicinska sestra/tehničar

Kongres/Simpozij: ''9. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''

Mjesto i vrijeme odrzavanja: Šibenik, 04.-07. travnja 2016. godine

Atrijski septalni defekt (ASD) čini oko 8% od svih prirođenih srčanih grešaka. Nastaje zbog nepotpunog zatvaranja pregrade između srčanih pretklijetki. Postoje tri osnovna tipa ASD. defekta: 1. Ostium secundum (ASD II) – nalazi se na razini fosse ovalis , 2. Ostium primum (ASD I) – nalazi se u anteroinferiornom dijelu septuma, 3. Sinus venosus – nalazi se u stražnjem dijelu septuma,blizu ušća gornje ili donje šuplje vene (gornji i donji sinus venosus). U većine djece interatrijska se pregrada potpuno zatvara spajanjem primarnog i sekundarnog septuma. Nepotpuno zatvaranje pregrade na jednoj od spomenutih razina razlogom je nastanka atrijskog septalnog defekta. Djeca s ASD-om u nižim dobrnim skupinama obično nemaju simptome, ali zaostaju u rastu na tjelesnoj težini i visini i skloni su respiracijskim infekcijama. Slučajni nalaz grubljeg, ali tihog sistoličkog šuma na bazi srca prilikom rutinskog pregleda, skreće pozornost na moguću srčanu grješku i navodi na dalje ispitivanje srca i dijagnosticiranje atrijskog septalnog defekta. Perkutano zatvaranje ASD-a alternativa kirurškom zatvaranju kod djece s pogodnom građom defekta. Za ovu neoperativnu intervenciju pogodni su pacijenti s ASDF II, a drugi tipovi ne dolaze u obzir. I među ovim defektima 40 posto ima neke kontraidnikacije (prevelikog promjera, preblizu gornjoj šupljoj veni): Idealan za zatvaranje je ASD II, promjerom manji od 15 mm, oštro ograničenih rubova i postojanjem rubnog tkiva prema aorti i gronjoj šupljoj veni najmanje 5 mm. Perkutano zatvaranje ASDa II provodi se u sali za intervencijsku kardiologiju odnosno kardiološkom laboratoriju gdje se iziskuje partnerska i profesionalna suradnja između specijalista intervencijske pedijatrijske kardiologije, kardijalnog kirurga (stand-by), educiranih i specijaliziranih medicinskih sestara - instrumentarki, anesteziologa i anesteziološkog tehničara, te inžinjera radiologije. Niz metoda i procedura čine karike u lancu koje su usmjerene na pravovremeno prepoznavanje komplikacija i metode liječenja. Uloga medicinske educirane sestre u intervenciji je neprocjenjiva. Odgovorna je za osiguranje uvjeta po načelima antisepse i asepse, pripreme sale i
potrebnog sterilnog specijalnog pribora odnosno katetera za zahvat ,kvalitetan i realan psihološki pristup djetetu koji je usmjeren na opservaciju prije, za vrijeme i nakon intervencije te rukovanje sa sofisticiranim materjalom. Samu veličinu i još veću odgovornost uloga nas sestara dobiva na tome što smo jedini tim koji ima opremljenu salu za intervencije kod djece u Kliničkom Bolničkom Centru Zagreb. Prvo zatvaranje defekta interatrijskog septuma učinjeno je 2000.g.Komplikacija koja je tada usljedila bila je migracija kišobrana u lijevi atrij, te nam je taj neželjeni incident usporio razvoj ove metode. Međutim, daljnjim usavršavanjem postigli smo zavidne rezultate te,u periodu. Do 2015. godine zatvoren je defekt na razini Fopsse ovalis (ASD II, PFO jednostani i cribriformni) u više od 150 djece. Intervencija se izvodi u općoj anesteziji gdje vrlo važnu ulogu imaju anesteziolog i anesteziološki tehničar koji sediraju djete neposredno prije početka intervencije kako bi spriječili neugodu kada se pod kontrolom ultrazvuka uvodi ultrazvučna sonda kroz usta postavljena u jednjak(TEE), za vrijeme intervencije prate hemodinamske i ostale vitalne parametre, doziraju sedaciju te aktivno surađuju sa ostatkom tima. Nakon sterilnog pokrivanja i dezinfekcije obih prepona, punktira se djetetu femoralna vena, te se metodom po Seldingeru uvodi sustav za perkutano zatvaranje ASD-a II. Umetak koji se popularno zove „kišobran“ postavlja se pod kontrolom rentgena i transezofagijske ehokardiografije ta razinu samog defekta, tako da se jedan disk otvara u desnoj, a drugi u lijevoj pretklijetki. Kad smo sigurni da je umetak na pravom mjestu, on se otpušte dogovorno između operatera i TEE pratioca. Time je Amplatzer septal Occluder („kišobran“) ugrađen u interatrijski septuma i defekt je zatvoren neoperacijski, dakle perkutanim putem. Vrlo je važan korektan i kvalitetan odnos unutar tima koji se svojom dinamikom i retorikom odgovorno nosi s činjenicom da su medicinske sestre neizostavan partner u svakom složenom procesu i da su izazov baš ovakvi slučajevi. Njih je potrebno strukturalno prenositi edukacijom ostalim kolegicama kako bi ojačali multidisciplanirani pristup kao egzaktnu činjenicu međusobne profesionalne edukacije i suradnje. Također je neophodan dijalog usavršavanja koji če u budučnosti osvjetliti put kvalitetnim smjernicama i postupcima kao stup sestrinske skrbi i intervencija za naše „male i velike“pacijente.

preuzmi dokument

Autori: Agneza Glavočić

Ustanova zaposlenja: KBC ''Sestre milosrdnice''

Ključne riječi: bolesnik, anesteziološki tehničar, femoralni kateter

Kongres/Simpozij: ''9. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''

Mjesto i vrijeme odrzavanja: Šibenik, 04.-07. travnja 2016. godine

U Klinici za traumatologiju femoralni kateter se postavlja u svrhu davanja analgezije kod izvođenja kiruruških zahvata u predjelu koljena i izvođenju fizikalne terapije nakon operacije koljena. Postavlja se u operacijkoj sali u strogo septičnim uvjetima od strane anesteziološkog tima - anesteziolog - anesteziološki tehničar. Anesteziolog upoznaje bolesnika sa postupkom postavljanja katetera, te sa komplikacijama zahvata, bolesnik potpisuje pristanak za postavljanje femoralnog katetera. Anesteziološki tehničar priprema potreban pribor i samog bolesnika. Potrebno je postaviti venski put i pripojiti pacijenta na monitoring u svrhu praćenja vitalnih znakova i EKG-a. Prilikom samog postavljanja katetera potrebna je maksimalna suradnja između bolesnika i anesteziološkog tima, bolesniku se u tijeku zahvata objašnjavaju svi postupci. Anesteziološki tehničar mora biti upoznat sa tehnikom postavljanja femoralnog katetera, te sa mogućim komplikacijama kako bi mogao asistirati anesteziologu, te pravovremeno reagirati u slučaju pojave komplikacije.

preuzmi dokument

Autori: Leopold Šprem, Ivana Herceg, Marija Demir, Adriano Friganović

Ustanova zaposlenja: KBC Zagreb

Ključne riječi: stereotipi, sestrinstvo, medicinska sestra/tehničar

Kongres/Simpozij: ''9. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''

Mjesto i vrijeme odrzavanja: Šibenik, 04.-07. travnja 2016. godine

Stereotipi su spoznajni okviri gdje su karakteristike udijeljene cijeloj grupi ljudi. Oni su definirani kao: "pretpostavljanje unaprijed da neka osoba ili grupa ima jednu ili više određenih osobina, zato što većina članova te grupe ima ( ili se smatra da imaju) iste te osobine". Medicinska sestra/medicinski tehničar je osoba koja se brine i njeguje pacijente. Postoje mnogi stereotipi o našoj profesiji koji su nametnuti od strane medija, liječnika i ostale populacije. Neki od najčešćih stereotipa koji se vežu uz našu profesiju su: isključivo žensko zanimanje, simboli erotskih fotografija, sluškinje, anđeli ili ubojice, očajno zaljubljene u doktora, te med. tehničari koji se predstavljaju kao feminizirani ili homoseksualci. Stereotipi se sastoje o niza negativnih značajki koji u cjelini tvore predrasude. O nama kao medicinskim sestrama i medicinskim tehničarima postoje mnoge predrasude. Prikazani smo u pozitivnom, ali više u negativnom kontekstu što nam otežava razbiti te predrasude. Najbolji način da se suzbiju predrasude i stereotipi je trajno usavršavanje i obrazovanje medicinskih sestara i medicinskih tehničara. Važno je znanje, profesionalno ponašanje i samosvijest pojedinca da se profesija podigne na dostojanstveni nivo i zasluži mjesto u zdravstvu koje nam zaista pripada.

preuzmi dokument

Autori: Anastazija Šantić

Ustanova zaposlenja: KBC ''Sestre milosrdnice''

Ključne riječi: palijativna skrb, ambulanta za bol, onkološki pacijent

Kongres/Simpozij: ''9. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''

Mjesto i vrijeme odrzavanja: Šibenik, 04.-07. travnja 2016. godine

Palijativna skrb kao pojam je ušla u Zakon o zdravstvenoj zaštiti RH 2003. godine, međutim do danas se ništa od planiranog nije realiziralo. Također, edukacija je nedostatna. Ambulanta za bol u Klinici za tumore KBC-a Sestara milosrdnica radi od 1994. godine; jedno vrijeme djeluje pod nazivom Služba za liječenje boli i terminalnu skrb. Danas unutar Zavoda za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje djeluje i Savjetovalište za nutritivnu potporu onkoloških bolesnika, a unutar Poliklinike su dostupni psihijatar i genetičko savjetovalište. Rad prikazuje nekoliko slučajeva iz svakodnevne prakse.

preuzmi dokument