Romana Palić, Daniela Šmalcelj, Irena Ošlaj, Željka Guberac, Višnja Ivančan, Ivan Malčić, Joško Bulum
KBC Zagreb
atrijski septalni defekt, perkutano zatvaranje, medicinska sestra/tehničar
''9. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 04.-07. travnja 2016. godine
Atrijski septalni defekt (ASD) čini oko 8% od svih prirođenih srčanih grešaka. Nastaje zbog nepotpunog zatvaranja pregrade između srčanih pretklijetki. Postoje tri osnovna tipa ASD. defekta: 1. Ostium secundum (ASD II) – nalazi se na razini fosse ovalis , 2. Ostium primum (ASD I) – nalazi se u anteroinferiornom dijelu septuma, 3. Sinus venosus – nalazi se u stražnjem dijelu septuma,blizu ušća gornje ili donje šuplje vene (gornji i donji sinus venosus). U većine djece interatrijska se pregrada potpuno zatvara spajanjem primarnog i sekundarnog septuma. Nepotpuno zatvaranje pregrade na jednoj od spomenutih razina razlogom je nastanka atrijskog septalnog defekta. Djeca s ASD-om u nižim dobrnim skupinama obično nemaju simptome, ali zaostaju u rastu na tjelesnoj težini i visini i skloni su respiracijskim infekcijama. Slučajni nalaz grubljeg, ali tihog sistoličkog šuma na bazi srca prilikom rutinskog pregleda, skreće pozornost na moguću srčanu grješku i navodi na dalje ispitivanje srca i dijagnosticiranje atrijskog septalnog defekta. Perkutano zatvaranje ASD-a alternativa kirurškom zatvaranju kod djece s pogodnom građom defekta. Za ovu neoperativnu intervenciju pogodni su pacijenti s ASDF II, a drugi tipovi ne dolaze u obzir. I među ovim defektima 40 posto ima neke kontraidnikacije (prevelikog promjera, preblizu gornjoj šupljoj veni): Idealan za zatvaranje je ASD II, promjerom manji od 15 mm, oštro ograničenih rubova i postojanjem rubnog tkiva prema aorti i gronjoj šupljoj veni najmanje 5 mm. Perkutano zatvaranje ASDa II provodi se u sali za intervencijsku kardiologiju odnosno kardiološkom laboratoriju gdje se iziskuje partnerska i profesionalna suradnja između specijalista intervencijske pedijatrijske kardiologije, kardijalnog kirurga (stand-by), educiranih i specijaliziranih medicinskih sestara - instrumentarki, anesteziologa i anesteziološkog tehničara, te inžinjera radiologije. Niz metoda i procedura čine karike u lancu koje su usmjerene na pravovremeno prepoznavanje komplikacija i metode liječenja. Uloga medicinske educirane sestre u intervenciji je neprocjenjiva. Odgovorna je za osiguranje uvjeta po načelima antisepse i asepse, pripreme sale i
potrebnog sterilnog specijalnog pribora odnosno katetera za zahvat ,kvalitetan i realan psihološki pristup djetetu koji je usmjeren na opservaciju prije, za vrijeme i nakon intervencije te rukovanje sa sofisticiranim materjalom. Samu veličinu i još veću odgovornost uloga nas sestara dobiva na tome što smo jedini tim koji ima opremljenu salu za intervencije kod djece u Kliničkom Bolničkom Centru Zagreb. Prvo zatvaranje defekta interatrijskog septuma učinjeno je 2000.g.Komplikacija koja je tada usljedila bila je migracija kišobrana u lijevi atrij, te nam je taj neželjeni incident usporio razvoj ove metode. Međutim, daljnjim usavršavanjem postigli smo zavidne rezultate te,u periodu. Do 2015. godine zatvoren je defekt na razini Fopsse ovalis (ASD II, PFO jednostani i cribriformni) u više od 150 djece. Intervencija se izvodi u općoj anesteziji gdje vrlo važnu ulogu imaju anesteziolog i anesteziološki tehničar koji sediraju djete neposredno prije početka intervencije kako bi spriječili neugodu kada se pod kontrolom ultrazvuka uvodi ultrazvučna sonda kroz usta postavljena u jednjak(TEE), za vrijeme intervencije prate hemodinamske i ostale vitalne parametre, doziraju sedaciju te aktivno surađuju sa ostatkom tima. Nakon sterilnog pokrivanja i dezinfekcije obih prepona, punktira se djetetu femoralna vena, te se metodom po Seldingeru uvodi sustav za perkutano zatvaranje ASD-a II. Umetak koji se popularno zove „kišobran“ postavlja se pod kontrolom rentgena i transezofagijske ehokardiografije ta razinu samog defekta, tako da se jedan disk otvara u desnoj, a drugi u lijevoj pretklijetki. Kad smo sigurni da je umetak na pravom mjestu, on se otpušte dogovorno između operatera i TEE pratioca. Time je Amplatzer septal Occluder („kišobran“) ugrađen u interatrijski septuma i defekt je zatvoren neoperacijski, dakle perkutanim putem. Vrlo je važan korektan i kvalitetan odnos unutar tima koji se svojom dinamikom i retorikom odgovorno nosi s činjenicom da su medicinske sestre neizostavan partner u svakom složenom procesu i da su izazov baš ovakvi slučajevi. Njih je potrebno strukturalno prenositi edukacijom ostalim kolegicama kako bi ojačali multidisciplanirani pristup kao egzaktnu činjenicu međusobne profesionalne edukacije i suradnje. Također je neophodan dijalog usavršavanja koji če u budučnosti osvjetliti put kvalitetnim smjernicama i postupcima kao stup sestrinske skrbi i intervencija za naše „male i velike“pacijente.