Sveučilišna klinička bolnica Mostar, Bosna i Hercegovina
Zdravstvena njega pacijenta sa Perkutanom endoskopskom gastrostomom
''14. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. lipnja. 2021.
UVOD: Perkutana endoskopska gastrostoma (PEG) je postavljanje posebnog katetera kroz mali rez u trbušnoj stijenci, koji služi prehrani pacijenta (enteralna prehrana). Ovisno o zdravstvenom stanju pacijenta, PEG može biti privremen ili trajan. PEG je namijenjen pacijentima koji zbog nemogućnosti gutanja privremeno ili trajno ne mogu unositi potrebne dnevne količine kvalitetne hrane i osigurava im dugoročno rješenje za prehranu. Psihička priprema pacijenta i obitelji je od velikog značaja za prihvaćanje ovakvog načina prehrane. Najčešće se primjenjuje kod: trauma glave, malignih bolesti, neuromišićnih bolesti, neurodegenerativnih bolesti, kao i kod produžene trahealne intubacije. Ukoliko pacijent ima prepreku u predjelu jednjaka ili na bilo koji način ne podnosi nazogastričnu sondu, primjenjuju se različite metode kojima se omogućava prehrana direktno preko želuca ili crijeva, tj. enteralna prehrana.
CILJ: Prikazati specifičnosti procesa njege bolesnika koji imaju PEG pregledom literature i relevantnih časopisa, te staviti naglasak na važnost kvalitetne zdravstvene njega i načina hranjenja bolesnika s PEG-om.
REZULTATI: Zdravstvena njega bolesnika sa postavljenim PEG-om uključuje provođenje njege kože na mjestu postavljanja sonde, održavanje sonde za hranjenje i količine obroka te pripremu pacijenta za samostalnu njegu kod kuće. Prehrana bolesnika sa PEG-om zahtjeva točno definiranu hranu. Određuje ju liječnik specijalista. Prilagođavanje je ovisno o medicinskoj dijagnozi bolesnika i nutritivnim potrebama. Neki mogući problemi koji se javljaju su: proljev, nadutost, zatvor, refluks. Ako bolesnik nije u mogućnosti normalno jesti neko vrijeme crijevu će trebati vremena da se navikne na hranu.
ZAKLJUČAK: PEG je najprihvatljivija i najsigurnija metoda za dulje hranjenje, osobito nakon ekstenzivnih kirurških zahvata u svrhu liječenja oboljelih od malignoma usne šupljine i orofarinksa, radio i kemoterapije ili pak svega navedenoga zajedno. Prednost je u tome da su usta slobodna od kontaminacije u razdoblju cijeljenja operacijske rane i omogućena je nutritivna podrška kada pacijent nije u stanju uzimati dovoljno hrane.
Ključne riječi: Perkutana endoskopska gastrostoma, sonda, želudac, prehrana, medicinska sestra/tehničar
Romana Palić, Katarina Augustin, Izv.prof. dr.sc. Zrinka Bošnjak, Prof. dr. sc. Ana Budimir
KBC Zagreb, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Unapređenje sigurnosti u bolesnika kod primjene invazivnih kardioloških zahvata
''14. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. lipnja. 2021.
Suvremeno društvo dovelo je do unaprijeđenja tehnologije, koja se sve više infitrirala i u sestrinsku praksu. Sestrinska struka zamišljena je kao interakcija između dvije kategorije ljudi, stručnjaka u svojoj djelatnosti i bolesnika kao klijenta, tj. konzumenta te stručnosti Raznolikost i napredak nove medicinske aparature prati i potreba veće i raznolikije edukacije medicinskog osoblja. Suvremena dostignuća u kardiološkoj i sestrinskoj praksi povećala su broj različitih pretraga, broj hospitalizacija, postotak preživljavanja bolesnika i uopće poboljšala kvalitetu njihovog života. Kvaliteta rada i brzina zbrinjavanja kardioloških bolesnika je neusporedivo povećana, čime se ostvaruje i njihovo temeljno pravo iz spektra prava pacijenata, a to je ono na sigurnost. Također je prisutno povremeno otuđenje od pacijenata, manjak komunikacije i emocionalne potpore. I dok se prije nekoliko desetljeća sestrinska struka bazirala na odnosu povjerenja s pacijentom, unazad dva desetljeća u skladnu se interakciju sve više umiješala tehnika koja je zamišljena kao „pomoćnica struke“. Pojavom tehnike javila se potreba otvaranja intenzivnih pogona s manje kreveta predviđenih za hemodinamski nestabilnije i vitalno ugrožene bolesnike. Utjecaj tehnologije na kvalitetu sestrinske skrbi moguće je prikazati na primjerima iz prakse invazivnih kardioloških zahvata. Promjene koje se danas događaju u sustavu invazivnih kardioloških zahvata odnose se na uvođenje automatizacije, informatizacije, definiranje stručnih standarda, dobre kardiološke prakse i dobre sestrinske prakse. Sve te promjene nužne su u cilju uvođenja sustava osiguranja kvalitete i upravljanja kvalitetom, kao osnovne pretpostavke povećanja sigurnosti invazivno kardiološki liječenih bolesnika. Prava je umjetnost uskladiti načelo učinkovitosti i djelotvornosti sustava kvalitete zdravstvene zaštite invazivno kardiološki tretiranih pacijenata, odnosno postići optimalan odnos između pozitivnih učinaka dobivenih provedenim zdravstvenim postupcima i nastalih troškova. Načelo orijentiranosti prema kardiološkom pacijentu upućuje da je polazište svih invazivno kardioloških aktivnosti dobrobit pacijenta, no tu je uvijek realno ograničenje u vidu kadrovskih, tehničkih, organizacijskih i svih drugih čimbenika.
Ključne riječi: sestrinska struka, suvremena tehnološka dostignuća, kardiološki bolesnici, invazivni kardiološki zahvati, automatizacija, stručni standardi, dobre kardiološke i sestrinske prakse, dobrobit pacijenta
Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, Zavod za anesteziju i intenzivno liječenje
Blok femoralnog živca u liječenju perioperativne boli
''14. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. lipnja. 2021.
Femoralni živac je jedan od najvećih živaca u tijelu i nalazi se u preponi, te kontrolira mišiće koji pomažu ispraviti nogu i pomicati bokove. Također, zadužen je za osjećaj u donjem prednjem dijelu bedra. Blok femoralnog živca koristi se kao oblik regionalne anestezije ili analgezije kod operativnih zahvata u navedenom inervacijskom području. Osim jednokratne aplikacije lijeka, može se postaviti i kateter s vrhom na mjesto aplikacije u slučaju potrebe za dugotrajnom analgezijom. Indikacija za primjenu femoralnog bloka su operacije kukova, koljena ili zahvata na tetivi mišića kvadricepsa. Kontraindikacije za postavljanje dijelimo na apsolutne (infekcija na mjestu uboda) i relativne (ingvinalne operacije, veliki ingvinalni limfni čvorovi, peritonealna infekcija, femoralna neuropatija). Uloga sestre kod postavljanja femoralnog katetera je da prije samog postupka pripremi pribor, upozna bolesnika sa planiranom procedurom i u dogovoru sa liječnikom pripremi odabrani anestetik. Po vizualizaciji vrha igle ukoliko se femoralni blok/ uvođenje femoralnog katetera izvodi uz ultrazvučno navođenje, ili po dobivanju traženog mišićnog odgovora u slučaju primjene neurostimulatora, sestra provjerava aspiracijom lijeka pravilan položaj vrha igle/katetera (u slučaju intravaskularne pozicije dobivamo krv). Nakon što se potvrdi adekvatan položaj igle /katetera sestra primjenjuje 1-2ml lokalnog anestetika. Također, kod snažnog otpora pri davanju anestetika sestra obavještava liječnika koji potom repozicionira vrh igle. Kod primjene pod ultrazvučnom kontrolom iglom dajemo lokalni anestetik oko živca. Ukoliko se postavi femoralni kateter on ostaje maksimalno 72h. Lokalni anestetik se daje na femoralni kateter svakih 6-8h. Sestra svakodnevno provjerava mjesto punkcije, previja u slučaju potrebe i po primjeni lijeka prati odgovor pacijenta na liječenje uz primjenu numeričke skale boli(NRS). Komplikacije femoralne analgezije mogu biti oštećenje živca iglom ili uslijed apliciranja lijeka u sami živac. Ukoliko se aplicira u krvnu žilu on odlazi do samog srca, što dovodi do aritmija (u tom slučaju primjenjuje se lijek koji blokira anestetik).
Ključne riječi: femoralni kateter, analgezija, perioperativna bol
Klinika za anesteziologiju i intenzivno liječenje, KBC Rijeka
Informiranje obitelji u doba Covid 19
''14. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. lipnja. 2021.
Promjene u doba Covid 19 odrazile su se i na način komunikacije i posjete obitelji. Našli smo se u novom neistraženom području te smo u kratkom vremenu trebali odgovoriti na nove izazove. Zadovoljiti komunikacijske potrebe obitelji i pacijenata, ublažiti osjećaj tjeskobe i ranjivosti. U cilju što bolje komunikacije s obiteljima oboljelih otvoren je telefonski Covid info centar, kasnije Ured za informiranje obitelji i pacijenata. Komunikacijski tim od dva člana svakodnevno je primao preko sto poziva.
Osnovne značajke komunikacijskog tima bile su:
prioritet komunikacije
aktivni kontinuirani rad s obitelji i pacijentima
korištenje nove tehnologije za promicanje komunikacije
Tijekom ove pandemije odgovorilo se na niz postavljenih pitanja od strane obitelji i pacijenata. Otvorila se potreba za novim menadžmentom informacija. Bilo je potrebno usvojiti nove posebne vještine u komuniciranju s agresivnim i uznemirenim osobama, poznavati tehnike priopćavanja loših vijesti ( pogoršanje ili smrt pacijenta )
Ostalo je otvoreno pitanje kako prepoznati poziv dobronamjernog člana obitelji, a ne nekog radoznalca.
Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, KBC Osijek
Port kateter
''14. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. lipnja. 2021.
Uvod. Osobe s malignim bolestima danas se uspješno liječe intenzivnom citostatskom terapijom. Budući da se ova terapija prima kroz vene, mnogi od njih doživljavaju fizičke i psihičke traume čestih uboda iglom. Kada se kroz iste vene, najčešće na rukama, daju lijekovi dulje vrijeme, može se javiti upala, začepljenje ugruškom, ili izlazak lijeka iz vene u okolno tkivo, što također uzrokuje bolove. Kako bi se izbjegli ovi problemi, postavljaju se centralni venski kateteri. Cilj. Cilj ovog rada je prikazati sestrinske aspekte skrbi za bolesnika sa trajnim port kateterom.
Rasprava. Centralni venski kateter od iznimne je važnosti za osobe kojima je potrebno dugotrajno liječenje. Za razliku od perifernog, centralni venski pristup podrazumijeva postavljanje katetera u veliku venu, najčešće na vratu ili u prsištu. Vrh tako postavljenog katetera nalazi se u desnoj pretklijetki srca. Ovakav pristup krvožilnom sustavu omogućuje često uzimanje uzoraka krvi za dijagnostičke pretrage, kao i primjenu citostatika, krvnih pripravaka, velikih količina tekućine, hranjivih tvari, antibiotika i drugih lijekova. Svi navedeni postupci izvode se bez traumatiziranja bolesnika ponovnim ubodima. Iskustvo i istraivanja pokazuju da upravo igle i ubodi predstavljaju najneugodniji dio liječenja. Postavljanje centralnogvenskog katetera nužno je zbog nadražaja koji kemoterapijska sredstva izazivaju na manjim, perifernim venama. Dodatna razlika između centralnog venskog pristupa i perifernog je i u načinu postavljanja. Centralni se venski kateter postavlja u operacijskoj Sali dok je bolesnik u općoj anesteziji. Zaključak. Postavljanje port katetere uzrokuje minimalan broj komplikacija. Zabiljeene su u manje od 1% slučajeva. Osim ekonomskih resursa ova metoda uvelike olakšava liječenje i oporavak teško oboljelih osoba.
Ključne riječi: port kateter, bol, suzbijanje, sestrinska skrb
