Zatajenje srca je kronična, progresivna bolest koju karakteriziraju česti prijemi u bolnicu i u konačnici visoka stopa smrtnosti. Zbog visokih troškova liječenja, zatajenje srca je „najskuplja“ kardiovaskularna bolest. Napredak u liječenju zatajenja srca i rana intervencija za sprječavanje dekompenzacije mogu odgoditi napredovanje bolesti i poboljšati preživljavanje. Nakon početne evaluacije, daljnjeg dijagnostičkog testiranja i provedbe standardne medicinske terapije, strategije izvanbolničkog upravljanja usredotočuju se na održavanje stabilnosti pacijenta. Savjetovanje/edukacija pacijenata, promicanje usklađenosti i planiranje otpusta mogu dodatno doprinijeti kliničkoj stabilnosti i poboljšanim ishodima pacijenata.
