Sonja Kalauz
Zdravstveno veleučilište Zagreb
Direktiva 2013/55/EU, core kompetencije, sestrinstvo
''7. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. travnja 2014. godine
Sestrinska profesija je posljednjih desetljeća doživjela značajne promjene: skrb za
zajednicu značajno se proširila, uveli su se vrlo sofisticirani terapijski postupci, nove
tehnika i tehnologije što je posljedično popraćeno sve složenijim zahtjevima u
zadovoljavanju potreba bolesnika.
Osposobljavanje za ovu profesiju u svim zemljama - članicama EU, dakle bez obzira
na nacionalnu pripadnost, trebalo bi biti utemeljeno na zajedničkim načelima, unutar
zajedničkih okvira i na zajedničkom skupu znanja, vještina i kompetencija ili
zajedničkih testova osposobljenosti. Zajednički okviri osposobljavanja, posebice za
zdravstvene profesije, trebali bi utjecati na što veću skrb za zdravlje cjelokupne
populacije i pružati sigurnost bolesnicima. Države članice bi trebale poticati stalni
profesionalni razvoj, tehnički, znanstveni, regulatorni i etički, a naglasak treba staviti
na razmjenu iskustava najbolje prakse i cjeloživotno učenje.
Izmjene Direktive 2006/36/EZ oživotvorene u Direktivi 2013/55/EU unijele su u
područje zdravstvene njege neke značajne novine. Formalna osposobljenost za
medicinsku sestru, osim osnovnih formalnih uvjeta (trajanje studija, broj sati, ECTSbodovi) trebala bi osiguravati core kompetencije, bez obzira jeli se osposobljavanje
provodilo na sveučilištima, visokoškolskim ustanovama čiji je stupanj priznat kao
istovjetan, u strukovnim školama ili kroz programe strukovnog osposobljavanja iz
područja zdravstvene njege. Puno veći značaj se daje sposobnostima medicinskih
sestara da samostalno procjenjuju potrebe za zdravstvenom njegom, postavljaju
sestrinske dijagnoze koristeći trenutačno teorijsko i kliničko znanje te aktivnostima
vezanima za planiranje, organiziranje i pružanje zdravstvene njege, propisanim
Direktivom 2005/36/EC, Aneksom 5. Također se zahtjeva od medicinskih sestara da
preuzimaju značajnu ulogu u usmjeravanju pojedinca, obitelji ili ciljanih grupa prema
zdravom načinu života i skrbi o sebi i prema što samostalnijem savjetodavnom radu.
Gotovo da se inzistira na razvijanju sposobnosti za samostalno osiguravanje
kvalitete, analizu kvalitete radi poboljšavanja vlastite stručne prakse, ali ništa manje i
na razvoju sposobnosti zajedničkog rada i sveobuhvatnoj stručnoj komunikaciji s
drugim dionicima u zdravstvenom sektoru. Sve ovo je važno kako bi se uspostavio
sustav automatskog priznavanja kvalifikacija usklađen na minimalnim uvjetima
osposobljavanja za one stručnjake koji se u drugoj državi članici žele baviti istom
profesijom. Također se razmišlja da bi za potrebe jačanja unutrašnjeg tržišta i
promicanja kretanja stručnjaka uz osiguravanje učinkovitog i transparentnijeg
priznavanja stručnih kvalifikacija izdavala europska strukovna iskaznica koja bi imala
dodanu vrijednost: pojednostavila bi postupak priznavanja te olakšavala privremenu
mobilnost. Funkcioniranje europske strukovne iskaznice trebao bi podržati
Informacijski sustav unutarnjeg tržišta (IMI). Iskaznica i IMI bi trebali osnažiti sinergiju
i povjerenje među nadležnim tijelima, istodobno oslobađajući nadležna tijela
udvostručavanja administrativnog rada i postupka priznavanja, te bi osigurali veću
transparentnost i sigurnost.