Marija Kadović
Croatia
Kvaliteta, akreditacija, brzo reagirajući sustav (RRS), obrazac ranog praćenja (MEWS)
''5. Međunarodni kongres HDMSARIST-a'' i ''8. Međunarodni kongres WfCCN-a''
Šibenik, 12.-15. travnja 2012. godine
Svaka bolnička zdravstvena ustanova treba razvijati, primjenjivati i neprekidno održavati učinkovit sustav osiguranja i poboljšanja kvalitete zdravstvene zaštite. Sustavom se promiču i prate sve aktivnosti za poboljšanje kvalitete zdravstvene zaštite sukladno zahtjevima međunarodno priznatih standarda.
Sustav se usredotočuje na kliničke pokazatelje koji su povezani s poboljšanjem ishoda liječenja, kao i na prevenciju i smanjenje neželjenih događaja. Klinički pokazatelji su sredstva mjerenja zdravstvenih postupaka. Postupak takvog procjenjivanja kvalitete rada zove se akreditacijski postupak zdravstvene ustanove. U Republici Hrvatskoj to je dobrovoljan postupak koji se provodi na zahtjev bolničke ustanove. Postoje akreditacijski standardi koji se pri tom trebaju zadovoljiti, a određeni su Pravilnikom o akreditacijskim standardima za bolničke zdravstvene ustanove.
Praćenje i provođenje standarda obuhvaća cijelu bolničku ustanovu pa tako i Jedinice za intenzivno liječenje.
Sigurnost pacijenta (patient safety) prožima se kroz sve standarde jer upravo njenim zadovoljenjem možemo doći do pozitivnog ishoda liječenja. Tu će se prvenstveno naći neočekivani neželjeni događaji koji se događaju u JIL-u.
Razvijen je sustav kojim se smanjuje učestalost neželjenih događaja i osigurava kvaliteta rada u Jedinicama intenzivne skrbi je Rapid Response System (RRS). Baziran je na monitoringu pacijenta u JIL-u te na kontinuiranom dokumentiranju vitalnih znakova na standardiziranom obrascu za praćenje (MEWS – modified early warning system) te sustavu brzog reagiranja od strane Rapid Response Team-a u slučaju pogoršanja stanja bolesnika. Boje na obrascu daju vizualni znak kada se izračuna vrijednost parametara.
Istraživanja su pokazala da RRS smanjuje smrtnost od kardijalnog aresta.
U organiziranju RRS-a treba si postaviti pitanja koja pojašnjavaju razumijevanje implementacije samog sustava.
Jednaki RRS model ne može zadovoljiti svaku Jedinicu intenzivne skrbi. Potrebno je pažljivo promatranje kliničkih pokazatelja u JIL-u prije implementiranja RRS-a da se dobiju optimalni individualni rezultati.
Propusti u organizaciji, obrazovanju, superviziji i greške u prepoznavanju kliničke hitnosti, rezultiraju smanjenom kvalitetom od optimalne skrbi za bolesnika za vrijeme liječenja u JIL-u i povećavanju smrtnost bolesnika. Edukacija je ključ u osiguranju pacijentove sigurnosti i treba poticati treniranje pružanja i osiguranja sigurnosti da bi se zadovoljili akreditacijski standardi rada u bolničkoj ustanovi.