Autori: Dolores Cikoja, Milan Arambašić

Ustanova zaposlenja: KBC OSIJEK

Ključne riječi: neinvazivna respiratorna potpora, nazalna kanila, uloga medicinske sestre, intenzivno liječenje djece

Kongres/Simpozij: ”11. Međunarodni kongres HDMSARIST-a”

Mjesto i vrijeme održavanja: Šibenik, 19.-22. travnja 2018. godine

HHFNC (Humidified High Flow Nasal Cannula) oblik je neinvazivne respiratorne potpore. To je jednostavan sustav koji putem nosne kanile isporučuje zagrijan, ovlažen plin (kisik) u visokom protoku koji generira pozitivan tlak u dišnom sustavu. Koristeći protoke od 1-2 L/kg/min spona je između konvencionalne oksigenoterapije i CPAP-a, te smanjuje potrebu za intubacijom. Također se može koristiti i kao potpora nakon ekstubacije. Sustav se sastoji od izvora kisika i komprimiranog zraka, blendera, mjerača protoka (<7kg od 0-15L/min, >7kg do 50L/min), sustava ovlaživanja(100%) i grijanja(34-37°C), odgovarajućih cijevi, nazalne kanile odgovarajuće veličine (50% promjera nosnice). Indikacije za HHFNC su umjereni do teški respiratorni distres u sklopu bronhiolitisa, pneumonije, kongestivnog srčanog zatajenja, respiratorna potpora nakon ekstubacije i mehaničke ventilacije, pri odvajanju od CPAP-a, neuromuskularne bolesti/kronična plućna bolest,apneja prematuriteta/RDS. Kontraindikacije su nazalna opstrukcija/angioedem,otrovanje/poremećaj svijesti,vitalno ugrožavajuća hipoksija/apneje/hemodinamska nestabilnost, trauma (maksilofacijalna/fraktura baze lubanje/prsni koš), pneumotoraks i aspiracija stranog tijela. Cilj rada je prikazati iskustvo s HHFNC-om kroz jednu godinu na Odjelu za intenzivno liječenje djece Kliničkog bolničkog centra Osijek i ulogu medicinske sestre u zbrinjavanju djece na respiratornoj potpori kanilom visokog protoka. To su često djeca sa složenom kliničkom slikom i teškim općim stanjem koja zahtijevaju trajni nadzor i njegu. Također, u radu je bio i cilj ukazati na moguće komplikacije i rizike koji prate djecu koja se nalaze na respiratornoj potpori kanilom visokog protoka te postupke koji su usmjereni sprečavanju njihovog razvoja. U radu je prikazan slučaj djeteta s bronhopleuralnom fistulom, pneumotoraksom, atelektazom, pneumonijom i respiratornom insuficijencijom, te s torakalnim drenovima. Nakon torakotomije i mehaničke ventilacije, dijete je stavljeno na neinvazivnu respiratornu potporu kanilom visokog protoka. Zagrijani, ovlaženi zrak s povećanim visokim protokom kisika preko nazalne kanile doveo je do znatno boljeg i bržeg oporavka spomenutog djeteta. Nakon nekoliko dana ovakvog načina liječenja dijete je respiratorno stabilan te nema potrebe za daljnom oksigenoterapijom.