MELEZ ADISA
KCU SARAJEVO KLINIKA ZA HEMATOLOGIJU
centralni venski kateteri, njega centralnog venskog katetera
''5. Međunarodni kongres HDMSARIST-a'' i ''8. Međunarodni kongres WfCCN-a''
Šibenik, 12.-15. travnja 2012. godine
UVOD: Akutna leukemija je sindrom klonalnih zloćudnih bolesti matičnih hematopoetskih stanica. Ako se ne liječi, bolest završava smrtno zbog nedostatne funkcije normalne hematopoeze unutar 3-6 mjeseci. Krvožilni pristup je od velikog značaja za liječenje oboljelih od akutne leukemije. Najčešće se primjenjuje periferni venski put, ali zbog specifičnosti hemoterapije i nadražaja koji hemoterapijska sredstva izazivaju u perifernim venama sve više je u primjeni centralni venski kateter.
CILJ RADA: Cilj ovog rada je analizirati primjenu CVK u toku provođenja terapije, vrstu terapije i dužinu primjene terapije, utvrditi pojavu infekcije kao i drugih komplikacija koje se javljaju pri primjeni centralnog venskog katetera.
METODE I MATERIJAL RADA: Studija je provedena na Klinici za Hematologiju KCU u Sarajevu u periodu od 1.1.2005 – 31.8. 2010 godine. U studiju su uključeni oboljeli od akutne leukemije kojima je bio plasiran centralni venski kateter ,sa potpunom dokumentacijom i potvrdom da su oboljeli od akutne leukemije, te da su terapiju primali preko centralnog venskog katetera. Podaci za analizu uzeti su iz medicinske dokumentacije ovih pacijenata .
REZULTATI RADA: Pacijenti oboljeli od akutne leukemije spadaju u rizičnu skupinu (infekcija, krvarenje ), kod kojih je četiri puta povećana mogućnost nastanka infekcije ,a najvažniji faktor rizika je neutropenija. U literaturi se navodi korištenje centralnog venskog katetera do 6 nedelja ,te da duža upotrebljivost nije moguća zbog neprihvatljivo visokog procenta komplikacija. Ova studija je pokazala da CVK mogu znatno duže trajati bez komplikacija, jer je dužina trajanja ovog katetera bila kod pacijenata i do 60 dana.
ZAKLJUČAK :
Za neometano provođenje terapije kod pacijenata oboljelih od akutne leukemije, neophodno je uvesti kao rutinski postupak aplikaciju centralnog venskog katetera što iziskuje edukaciju tima koji se time bavi.
S pažnjom na detalje i provjerene smjernice većina se komplikacija može izbjeći, pa čak i kod pacijenata koji spadaju u rizičnu skupinu.