Dubravka Grdešić , Jasna Horvat , Ljupka Hardi
Klinika za plućne bolesti " Jordanovac", Zagreb
ezofagektomija, jednjak, hemodinamski nadzor, plućni arterijski kateter, epiduralna analgezija, fiberbronhoskopija, mehanička ventilacija, stoma
''1. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 21.-24. travnja 2008. godine
Ezofagektomija je opsežan zahvat udružen s iznimno velikim kirurškim stresom zbog otvaranja
dviju velikih tjelesnih šupljina, trbušne i prsne, često i vratne regije, praćen velikim prometom
tekućine. Izvodi se najčešće na bolesnicima starije životne dobi koji uz malignu bolest jednjaka
često imaju oslabljen nutricijski i imunosni status, kao i pridružene bolesti respiratornog i
srčanožilnog sustava. Standardizacija resekcije i rekonstruktivnih tehnika te primjena
suvremenog perioperacijskog zbrinjavanja značajno su reducirali poslijeoperacijski morbiditet i
mortalitet ovih zahvata. Prijeoperacijski je važno ove bolesnike dovesti u optimalno nutricijsko,
respiratorno i kardijalno stanje. Intraperacijski, uz odgovarajuću dubinu an estezije, veliku važnost
ima invazivni hemodinamski nadzor uz uvođenje plućnog arterijskog katetera. Poslijeoperacijski
važnu ulogu imaju epiduralna analgezija koja omogućuje duboko disanje i iskašljavanje i rutinska
primjena fiberbronhoskopske toalete traheobronhalnog stabla. Poremećen je akt gutanja i
kašljanja s mogućom aspiracijom želučanog sadržaja. Plućne komplikacije danas su vodeće
komplikacije kod ovih zahvata, te su njihova prevencija i rano razrješavanje ključni zadaci
kliničara.
Postupak u našoj ustanovi se vrši tako da se dan prije operacijskog zahvata uvodi epiduralni
kateter, najčešće u gornju trećinu torakalne kralježnice. Nakon uvođenja plućnog arterijskog
katetera, Swan- Ganza, započinje se epiduralna analgezija. Nakon završetka operacije bolesnici
su najčešće na mehaničkoj potpori disanja u trajanju do 24 sata. Nakon fiberbronhoskopske
toalete traheobronhalnog stabla i procjene od strane liječnika da bolesnik može zadovoljavajuće
disati i iskašljavati, ekstubira se u polusjedećem položaju. Nakon toga bolesnici se više ne
polijegaju na ravno zbog velike opasnosti od regurgitacije i zalijevanja traheobronhalnog stabla iz
supstituta. Mogućnost iskašljavanja i poslijeoperacijska mobilizacija od velike su važnosti za ove
pacijente. Kod ovih pacijenata nadzire se EKG monitoring, kontinuirano se mjeri saturacija art.
krvi pulsoksimetrom, kontinuirano praćenje CO2, invazivno mjerenje art. krvnog tlaka i centralnog
venskog tlaka, mjerenje satne diureze, mjerenje temperature, mjerenje srčanog minutn og
volumena, praćenje izgleda i količine drenažnog sadržaja na nazogastričnoj sondi, te
abdominalnim i torakalnim drenovima, hranjenje pacijenta na stomu. Bitna je redovna i temeljna
njega takvih pacijenata, kao i njega usne šupljine zbog nemogućnosti uzim anja hrane i vode na
usta.