Autori: Iva Pavlačić, Ines Tutić, Emilija Lončar
Ustanova zaposlenja: KBC SESTRE MILOSRDNICE
Ključne riječi: bol, liječenje, palijativni bolesnik, opioid
Kongres/Simpozij: ”11. Međunarodni kongres HDMSARIST-a”
Mjesto i vrijeme održavanja: Šibenik, 19.-22. travnja 2018. godine
Svaki čovjek ima pravo da se bez boli i sa što manjom patnjom suočava sa svojom uznapredovalom ili terminalnom bolesti. Otklanjanje boli po svoj je prilici najstarija i još uvijek prva ambicija medicinskog zanata. Bol je neugodni, osjetilni i emotivni doživljaj povezan sa stvarnim ili mogućim oštećenjem tkiva ili opisima u smislu takvog oštećenja. Bol je uvijek subjektivna. (WHO, 1986.) Kronična bol se razvija postepeno, može trajati danima, mjesecima, čak i godinama. Dovodi do većih promjena u osobnosti, funkcioniranju i načinu života. Važno je postaviti cilj i svrhu liječenja boli zajedno s bolesnikom i njegovom obitelji kako bi se uspostavila suradnja i što prije došlo do adekvatnog riješenja čime bi se uvelike poboljšala kvaliteta života samog bolesnika. Terapija boli mora biti kontinuirana ili provedena u predviđene sate, djelomično preventivna te primijenjena već kod nižeg intenziteta boli kako se ne bi razvila jača bol s posljedicama. Procjenom intenziteta boli VAS ljestvicom određuje se način terapije. Kod slabe boli treba primijeniti neopiodine lijekove uz titraciju na individualnoj bazi, kod srednje jake boli treba primijeniti niske doze jakih opioida i neopioide prema indikaciji, a kod jake boli odmah se daje jak opioid. Invazivne procedure mogu se primijeniti kao dodatak već pri srednje jakoj boli, a adjuvantne analgetike primjenjujemo prema indikaciji kod svih intenziteta boli. Osim titriranja boli nužno je djelovati i na popratne nuspojave lijekova: respiratorne, gastrointenstinalne te psihičke simptome. Strah, tuga i samoća pojačavaju osjet boli , a smanjuju ga smirenost, ugodna okolina i suosjećanje. Palijativnim bolesnicima lijepa riječ, osmijeh dodir znače mnogo te također pripadaju u uspješne metode liječenja boli.