Stjepan Petričević, Robert Šafran
Zavod za hitnu medicinu Zagrebačke županije
MPDJ, KPR, AVD
''8. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 23.-26. travnja 2015. godine
Medicinska prijavno–dojavna jedinica (MPDJ) vitalna je komponenta sustava izvanbolničke hitne medicinske službe (HMS) i lanca preživljavanja. Hrvatski indeks prijema hitnog medicinskog poziva za MPDJ osnovni je alat za trijažu svakog poziva, te savjeta pozivatelju glede pomoći ili samo-pomoći. Jedna od bitnih uloga Hrvatskog indeksa prijema hitnog medicinskog poziva je savjetovanje pozivatelja i davanje uputa za osnovne mjere za održavanje života do dolaska tima hitne medicinske službe. Pružanje telefonskih uputa osnovnih mjera za održavanje života sukladno smjernicama Hrvatskog indeksa prijema hitnog medicinskog poziva započinje ako pozivatelj navodi je pacijent bez svijesti, te ne diše ili bez
svijesti i diše agonalno. Svakako je potrebno spomenuti bitnost dostupnosti automatskih vanjskih defibrilatora (AVD), te rane defibrilacije. Provođenje programa javno dostupne rane defibrilacije propisano je pravilnikom NN 120/13, a lokacije AVD-a dostupne su na http://www.aed.hr/index.php/lokacije.
Od iznenadnog srčanog zastoja svake 1,7 minute umire jedna osoba. AVD može drastično povećati šanse za preživljavanje (za 70%) kod iznenadnog srčanog zastoja. Iz statistike American Heart Association: < 8% oboljelih od iznenadnog srčanog zastoja prežive u izvan bolničkim uvjetima. Provođenje KPR udvostručuje ili utrostručuje šanse za preživljavanje, kada se AVD koristi za isporuku šoka u prvoj minuti – srčana akcija se postigne u 90% slučajeva. Najčešći uzrok smrti u Republici Hrvatskoj su posljedice srčano-žilnih bolesti, a smatra se da od iznenadnog srčanog zastoja godišnje premine 6000-7000 osoba. Odmah započeta KPR održava 20-30% normalne cirkulacije krvi. Time se izbjegava oštećenje mozga
i srca. Potrebno je razlučiti radi li se o iznenadnom srčanom zastoju uz pretpostavku da je srčani zastoj povezan sa srcem ili o srčanom zastoju kao posljedici hipoksije ili traume. Kod iznenadnog srčanog zastoja, uz pretpostavku da je povezano sa srcem, provodi se vanjska masaža srca, a nakon 10 minuta kreće se na klasičan KPR. Ako je pretpostavka da je uzrok srčanog zastoja kao posljedica hipoksije ili traume – provodi se klasična KPR. Vrijeme od kolapsa do početka KPR-a je ključni faktor preživljavanja u izvanbolničkim uvjetima. Uporan i dobro obučen dispečer može prepoznati srčani zastoj i započeti pružati upute za KPR preko telefona za manje od jedne minute.