Leka Alma, Komilija Amela

Zavod za hitnu medicinsku pomoć, Sarajevo

komunikacija, zdravstveni radnik, umirući bolesnik

''1. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''

Šibenik, 21.-24. travnja 2008. godine

Međuljudsku komunikaciju možemo najšire odrediti kao dinamički i složeni proces u kojem ljudi
šalju i primaju verbalne i neverbalne poruke, da bi ih drugi razumjeli i da bi drugi njih razumjeli.
Najčešća tema istraživanja komunikacije zdravstvenog osoblja i um irućih bolesnika usmjerena je
na problematiku da li priopčiti tešku dijagnozu ili ne.

Često se postavljaju pitanja:
Zašto se ne razgovara s umirućim bolesnicima?
Kada treba razgovarati s umirućim bolesnicima?
Što treba reći umirućim bolesnicima?
Tko treba razgovarati s umirućim bolesnicima?
Što se može učiniti da se unaprijedi komunikacija s umirućim bolesnicim a?

Cilj rada je predstaviti primjenu loše i dobre komunikacije te pronaći modele za unaprijeđivanje
komunikacije s umirućim bolesnicima, sve radi poboljšanja kvalitete života u borbi sa smrću koju
je nemoguće pobijediti . I u porazima na ovom polju zdravstveni djelatnici koji rade sa umirućim
bolesnicima ulaze nekada i više nego što su mislili da mogu.

Jedini način unaprijeđenja komunikacije je dodatno obrazovanje zdravstvenog osoblja koje radi s
umirućim bolesnicima putem seminara na kojima bi prisustvovali različiti profili stručnjaka, a
tokom kojih bi se vodile zajedničke rasprave o primjerima iz djelatnosti. Prijedlozi su uvođenje
vježbi - komunikacije metodom igranja uloga uz istovremeno snimanje komunikacije na video
medije. Na taj način se mogu unap rijediti i teoretska znanja i usavršavati vještine vođenja
komunikacije s bolesnicima. Uvjet je da se u organizacijskim ustanovama učine takve promjene
koje će omogučiti da se komuniciranje s bolesnicima počne konačno smatrati isto toliko vrijednim
poslom kao što su rutinski medicinski zahtjevi.

preuzmi dokument