Donald Peran, Daniela Šarić, Danica Habul
KBC Zagreb, Klinika za neurologiju
komunikacija, neurološki bolesnici, respirator
''1. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 21.-24. travnja 2008. godine
Komuniciranje s neurološkim pacijentom općenito je otežano zbog njihove dijagnoze koja utječe
na njihovo psihofizičko stanje,a posebno tijekom intubacije i ventilacije pomoću respiratora.
Najčešće dijagnoze u JIL-u neurološke klinike su: SAH (najčešće su u komi,nema komunikacije),
Myastenia gravis, Guillain-Barre, ALS
Načini na koje možemo komunicirati s pacijentima:
mimikom
djelomičnim,odnosno,ograničenim pokretima glave
pisanje po papiru
pisanje po plahtI
pokazivanje rukama na problematična mjesta
Najčešća pitanja koja im postavljamo su:
da li ih nešto boli
da li su žedni ili gladni
da li im je hladno ili vruće
da li žele promijeniti položaj
da li ih je potrebno aspirirati
Komunikacija vezana uz zahvate pacijenta kao
kupanje
unos hrane i tekućine
davanje ljekova i infuzijskih otopina
odlazak na pretrage
odvajanje od respiratora
ostalo
Najveći i najčešći problem u komunikaciji osim toga što je većina neuroloških pacijenata u komi je
i ta što su većinom psihički promijenjeni pa ponekad nemožemo shvatiti njihove želje,a nekada se
one ni ne smiju ispuniti.
Zbog toga je vrlo bitno da medicinsko osoblje prilikom svakog izvođenja, kako dnevnih, tako i
povremenih zadataka pacijentu,objasni što će se,kako i na koji način napraviti.
Jedina prava psihička pomoć koja se može pružiti u takvoj situaciji je razumijevanje i shvaćanje
pacijentovih potreba i ono što kod nas nije uobičajeno,a trebalo bi se svakako
koristiti,je upotreba audio-vizualnih pomagala kako bi im se što više olakšao njihov boravak u
bolnici i umirilo njihovo psihičko stanje.