Agneza Glavočić
KBC ''Sestre milosrdnice''
teška sepsa, septični šok, MODS, MOF, hemodinamski monitoring
''8. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 23.-26. travnja 2015. godine
Sepsa (sistemska upala uzrokovana infekcijom), teška sepsa (sepsa praćena disfunkcijom jednog ili više vitalnih organa) i septični šok (teška sepsa praćena hipotenzijom refraktornom na volumen) među vodećim su uzrocima smrti u JIL-u. U kliničkoj slici sepse najčešće dominiraju povišena tjelesna temperatura, zimica, tresavica, te pridruženi simptomi organa koji je izvor septičnog zbivanja. Nizom složenih patofiziološka zbivanja u sepsi i septičnom šoku dolazi do difuznog oštećenja endotela, povećane propusnosti kapilara, redistribucije volumena, mikrovaskularnih tromboza, ishemije tkiva, višeorganskog oštećenja i apoptoze. Cilj hemodinamskog monitoriranja je postići adekvatnu perfuziju i oksigenaciju tkiva. U tome nam uvelike pomaže invazivni i neinvazivni monitoring hemodinamike. Prema zadnjim smjernicama sepse (Surviving sepsis campaign) cilj hemodinamskog monitoriranja u teškoj sepsi i septičnom šoku jest postići za vrijeme prvih 6 sati: CVP 8 – 12 mmHg, MAP ≥65 mmHg, diurezu ≥0.5 ml/kg/h, ScvO2 ≥70% ili SvO2 ≥65%, normalizirati laktate. Za prikaz slučaja odabran je bolesnik sa ozljedom vratne kralješnice koji je u sklopu septičnog šoka razvio MODS (poremećena funkcija 2 ili više vitalnih organa), a potom i MOF (zatajivanje 2 ili više vitalnih organa), te koji je zahvaljujući provedenim potpornim mjerama intenzivnog liječenja uspješno vitalno stabiliziran.