Autori: David Bestvina, Marko Gutić
Ustanova zaposlenja: KBC OSIJEK
Ključne riječi: detekcija, selekcija i evaluacija donora
Kongres/Simpozij: ”11. Međunarodni kongres HDMSARIST-a”
Mjesto i vrijeme održavanja: Šibenik, 19.-22. travnja 2018. godine
Transplantacija predstavlja zamjenu nefunkcionalnog organa i tkiva putem kirurške intervencije. Uspješnost transplantacijskih zahvata uveliko ovisi o poznavanju imunogenetičke konstitucije donora i recipijenta. Donori organa za transplantaciju mogu biti žive ili preminule osobe (kadaverična transplantacija). U odnosu na uzrok smrti i okolnosti pod kojim je ona nastupila, postoje tri različita tipa kadaveričnih donora: donori s moždanom smrću (donori s kucajućim srcem, heart-beating donori), donori koji su umrli od kardiopulmonalnog aresta (CPA donors), donori s nekucajućim srcem (non-heart-beating donori, NHB donori). Etika se na polju transplantacijske medicine bavi pitanjima kao što su dijagnoza moždane smrti, transplantacija organa od umrlih osoba, raspodjela organa, lista čekanja i dr. Hrvatski organizacijski model temelji se na mreži bolničkih i nacionalnih koordinatora, a uvođenje ovog modela znatno je povećalo broj darivatelja. Porastu broja darivatelja također je pogodovalo članstvo u Eurotransplantu. Eksplantacijsko – transplantacijski proces započinje detekcijom potencijalnog donora organa, a pritom razlikujemo kadaveričnog i živog darivatelja. Veliku ulogu u detekciji potencijalnog donora imaju bolnički transplantacijski koordinatori. Kod selekcije i evaluacije donora bitna je opća procjena donora te procjena pojedinačnih organa. Nakon pozitivne procjene kreće se s eksplantacijskim procesom. Održavanje donora organa može se jedino provoditi u jedinici intenzivnog liječenja i najčešće traje do 72 sata. Pravilno održavanje donora bitno je zbog smanjenja nastanka komplikacija ili smrti donora te povećanja broja organa koji su podobni za transplantaciju. Opće održavanje potencijalnog donora uključuje: monitoring, ventiliranje, održavanje tekućine, održavanje kardiovaskularnog stanja, termoregulaciju, kontrolu infekcija, kontrolu endokrinih poremećaja i kontrolu spinalnih refleksa.