Marica Jerleković
KBC ''Sestre milosrdnice'', Zagreb
bolesnik, bol, analgezija
''10. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 20.-23. travnja 2017. godine
Općenito govoreći, analgezija koju kontrolira bolesnik odnosi se na proces u kojem bolesnik može
sam odrediti kada i koliko lijeka dobiva, bez obzira na metodu analgezije. Međutim, termin se češće
koristi za opisivanje metoda ublažavanja boli koje koriste jednokratne ili elektroničke infuzijske
uređaje i omogućuju bolesniku da samostalno primjeni analgetik, obično opioid, prema vlastitim
zahtjevima. (Macintyre, 2001.)
PCA najčešće se koristi u liječenju poslijeoperacijske boli ili posttraumatske boli iako se pokazala
učinkovita primjena i kod karcinomske boli. Najčešći put primjene je intravenski iako se može
primijeniti epiduralno te subkutano.
Primjenjuju se opioidi ili lokalni anestetici tako da su nuspojave iste kao i kod drugih načina analgezije
gdje se isti primjenjuju. Međutim kontinuirana koncentracija analgetika, mogućnost brzog djelovanja
kod povećanja intenziteta boli ( ne mora se čekati sestra koja će dati bolus dozu ) te sam psihološki
učinak da bolesnik sam može sudjelovati u liječenju svoje boli imaju značajan učinak u smanjenju
intenziteta boli.
Preoperativna edukacija bolesnika rukovanja pumpom ima daleko veći učinak od same
perioperativne edukacije.
Bol je subjektivni osjećaj i u liječenju boli svakom se bolesniku pristupa individualno te ovisi i o nizu
drugih faktora ( vrsta operacije, kognicija, komorbiditet …) , te ne možemo govoriti o superiornosti
jedne vrste analgezije spram druge. Najvažnije je da je bol prepoznata i da se liječi.