Cecilija Grgas-Bile
KBC ''Sestre milosrdnice''
akupunktura, metoda liječenja, kronična bol, medicinska sestra/ tehničar
''7. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 24.-27. travnja 2014. godine
Akupunktura (acus = igla,pungere = zabadati) je starokineska metoda liječenja.
Termin akupunktura, prvi je upotrijebio Nizozemac Wilhelm Ten Rijn. Jedna je od
glavnih metoda liječenja u tradicionalnoj kineskoj ali i tibetanskoj i ajurvedskoj
medicini. Svjetska zdravstvena organizacija priznaje ju kao metodu liječenja boli tek
1967. godine.
Akupunktura je terapeutska tehnika koja se zasniva na ubadanju sterilnih igala na
specifičnim lokalnim i udaljenim točkama na koži, čime se uspostavlja ravnoteža (Qi)
vitalne energije koja struji kroz tijelo. Tradicionalna kineska medicina drži da energija
prolazi organizmom putem dvanaest meridijana.
U Ambulanti za bol, Klinike za traumatologiju, KBC Sestre milosrdnice Zagreb,
liječenje akupunkturom prakticira se posljednje četiri godine, putem grupnog
tretmana prema spolu i dijagnozi, u trajanju pola sata, svakodnevno kroz deset dana.
Temeljna indikacija za ovu vrst liječenja su bolesnici s kroničnom bolnom
simptomatologijom lokomotoronog sustava kojima su kontraindicirani operativni
zahvati ili pak liječenje postoperativne boli nakon neuspješnih postoperacijskih
zahvata (fail back surgery syndroma – FBSS). Najčešće su to bolesnici s bolovima u
kralježnici, ramenima, kukovima ili koljenima.
Medicinska sestra kao član zdravstvenog tima u Ambulanti za bol ima važnu zadaću
u procesu liječenje boli tretmanima akupunkturom. Njezina zadaća je da bolesnika
prije početka liječenja educira o samoj metodi liječenja, pouči ga kako kvantitativno i
kvalitativno procjeniti i opisati intenzitet boli te ga upozoriti na moguće komplikacije
liječenja. Tijekom samog postupka, medicinska sestra asistira liječniku prilikom
plasiranja igle, prati stanje bolesnika tijekom tretmana te vadi igle nakon završenog
tretmana.
Posebna je zadaća medicinske sestre načiniti VAS procjenu boli pacijenta prije i
nakon akupunkturnog tretmana, jer se jedino na taj način može objektivizirati
uspješnost liječenja, te dugoročno pratiti i procjenjivati kvalitetu postavljanja
indikacije za tretman po pojedinim dijagnozama ali i po liječnicima-terapeutima.
Vodjenje adekvatne sestrinske dokumentacije pruza nam mogućnost stručnog i
znanstvenog valoriziranja ove značajne terapeutske tehnike. Važna je i edukativna
uloga medicinske sestre jer pacijenta koji trpi kroničnu bol educira VAS skali kako bi i
ubuduće znao sam procijeniti i valorizirati bol.