Dijana Javor
KBC Zagreb
respiratorna fizioterapija, mehanička ventilacija, fizioterapijske intervencije, multidisciplinarni pristup
''8. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 23.-26. travnja 2015. godine
Mehanički ventilator (MV) je uređaj koji se koristi kao potpora ventilaciji pluća. Za primjenu ventilatora (respiratora) neophodan je minimum očuvane uredne plućne ventilacije. Svrha mehaničkog ventilatora je proizvesti silu inspirija, koju pri spontanom disanju proizvode dišni mišići. To se potiže osiguravanjem potrebnog volumena i ravnomjernom raspodjelom zraka u svim dijelovima pluća te izmjenom respiratornog volumena određenim ritmom.
Pozitivna komunikacija, podrška unutar tima, suradnja s multidisciplinarnim timom stručnjaka, usvajanje novih znanja, te razvijanje potrebnih vještina osiguravaju kvalitetnu i sigurnu skrb za kardiokirurškog bolesnika. Multidisciplinarnim pristupom rada i timskom suradnjom
pristupamo bolesniku u svrhu što ranijeg odvajanja od mehaniče ventilacije.
Fizioterapijski postupci kod bolesnika na dugotrajnoj mehaničkoj ventilaciji (MV) :
- Pozicioniranje bolesnika, Facilitacija disanja i kašlja, Drenažni položaji, Manualna perkusija i vibracija, Forsirano asistirano iskašljavanje, Aspiracija, Mobilizacija bolesnika po principu facilitacije normalnog pokreta, Facilitacija okretanja i posjedanja u krevet
Pozicioniranje bolesnika provodi se cjelodnevno, provode ga fizioterapeuti i medicinske sestre koje su educirane o položajima koje bolesnik treba zauzimati ovisno o kliničkom i funkcionalnom statusu. Pravilno pozicioniranje bolesnika na mehaničkoj ventilaciji i često
mijenjanje položaja ima bitnu ulogu u transportu kisika, što djeluje na poboljšanje alveolarnog volumena, ventilacije, perfuzije i difuzije te smanjuje otpor u dišnim putovima. Facilitacija podrazumjeva olakšavanje, usmjeravanje, vođenje i stimuliranje pravilnih, kao i inhibiranje
nepravilnih obrazaca pokreta. Drenaža dišnih putova uključuje različite drenažne položaje i perkusiju. Mijenjanjem položaja tijela mijenja se i prokrvljenost pluća kao i količina zraka u plućima. U isto vrijeme perkusija pomaže mobilizaciji i eliminaciji sluzi iz dišnih putova. Rana
mobilizacija je definirana kao terapijski propisana doza niskog intenziteta vježbanja u području kardiopulmonalnalnih odstupanja. Prvenstveno cilj mobilizacije je iskoristiti akutne učinke vježbanja kako bi optimizirali transport kisika. Čak i relativno niskog intenziteta podražaja mobilizacija može dati znatan metabolički utjecaj na pacijenta s kardiopulmonalnim smetnjama. Mobilizacija se izvodi u uspravnom položaju,fiziološkom položaju, kad god je to moguće, kako bi se optimizirao učinak na središnji i periferni sustav, te da se izazove
gravitacijski poticaj kao i poticaj za vježbanjem. Vježba je izraz koji se koristi za opisivanje terapeutske preskriptivne primjene vježbe u akutnom i kroničnom odstupanju kardiovaskularnih, kardiopulmonalnih smetnji. Prvenstveno cilj vježbe je iskoristiti kumulativne učinke prilagodbe na kraju dugotrajnog vježbanja, a time i optimizirati funkciju svih koraka na putu prijenosa kisika.
Fizioterapijskim postupcima značajno utječemo na poboljšanje fizioloških i kliničkih ciljeva mehaničke ventilacije, kao i na spriječavanje komplikacija kod kardiokirurških bolesnika na dugotrajnoj mehaničkoj ventilaciji (MV). Dean (1996.) je nakon brojnih istraživanja zaključio
da rana mobilizacija i pozicioniranje tijela spadaju među prve intervencije kod bolesnika sa kardiopulmonalnom insuficijencijom.