Autori: Renata Vinski, Mara Tomac, Đurđica Lukanić
Ustanova zaposlenja: KB SVETI DUH
Ključne riječi: palijativna skrb, bolesnik, specijalizirana osoba, komunikacija
Kongres/Simpozij: ”11. Međunarodni kongres HDMSARIST-a”
Mjesto i vrijeme održavanja: Šibenik, 19.-22. travnja 2018. godine
Kako je u palijativnoj skrbi važan odnos bolesnika i odgovarajuće specijalizirane osobe, tako je i važna njihova međusobna komunikacija. Dobre komunikacijske vještine bitan su preduvjet za kvalitetnu palijativnu skrb. Temelj palijativnog pristupa je odnos koji je utemeljen na razumijevanju, poštivanju, brižnosti, velikodušnosti, srdačnosti, nesebičnosti, strpljivosti, tolerantnosti te kvalitetnoj dvosmjernoj otvorenoj komunikaciji specijalizirane osobe i bolesnika. Najvažniji zadatak specijalizirane osobe je objasniti bolesniku da „ima smisla“ da je svaki dan, svaki sat važan i da ga treba iskoristiti bez obzira što dolazi sutra. Znati slušati i čuti jedna je od najvažnijih vještina. Takvim se slušanjem bolesniku pokazuje da se doista sluša ono što on govori, pita i osijeća. Načelo življenja u sadašnjem trenutku„ ovdje i sada“ malo gdje je toliko značajno kao kada se sretnete sa bliskom smrću. Uz informacije o bolesti i liječenju davanje emocionalne podrške važan je oblik komunikacije te se tako bolesniku omogućava izražavanje vlastitih osjećaja, povećava se njegov doživljaj osobne vrijednosti, smanjuje se osijećaj otuđenosti, stanje izoliranosti, bespomoćnosti i zanemarenosti. Kako se smrt približava prisutnost dobiva na važnosti jer verbalna komunikacija obično prestaje, ali ostaje zajedništvo u tišini i dodiru. U neverbalnoj komunikaciji bolesnik razumije kada je pomagač prema njemu topao, iskren i empatičan. Važno je osposobljavanje djelatnika za odnos ne simpatije, ne antipatije već empatije.