Stela Levak, Čerkez Martina
KBC Zagreb
komunikacija u zdravstvenom timu, konstruktivna komunikacija, destruktivna komunikacija
''6. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 25.-28. travnja 2013. godine
Svrha ovog rada je ukazati na važnost komunikacije i na stvaranje
kvalitetnih odnosa u zdravstvenom timu. Svakodnevno komuniciramo
na različite načine jer je nemoguće ne komunicirati. U obitelji, na
radnom mjestu, u društvu prijatelja, svjesno ili nesvjesno šaljemo razne
verbalne i neverbalne poruke te ostvarujemo komunikaciju.
U komunikaciji unutar zdravstvenog tima, stručnjaci se moraju
nadopunjavati.
U takvoj komunikaciji uvijek postoji netko tko nešto ne zna, a želi
doznati, kao I netko tko nešto zna i želi to podijeliti s drugim.
Bez spremnosti na dopunjavanje, bez želje da se sazna nešto novo,
bez
prihvaćanja nepotpune osobne informiranosti i znanja, nema kvalitetne
komunikacije.
Komplementarnost komuniciranja temelji se na priznavanju različitosti
na
sadržajnoj razini, i simetričnosti u prihvaćanju jednakosti osobe s kojom
komuniciramo, odnosno veće znanje i stručnost jedne osobe ne bi
smjeli biti
razlog za pretvaranje druge osobe u pasivni objekt.
Ako samo šaljemo, a ne želimo primati poruke, ako samo govorimo, a
nismo u stanju slušati, komunikacija je jednosmjerna, karakterizirana
zapovjednim I omalovažavajućim odnosom prema suradnicima.
Nužni preduvjet za kvalitetnu komunikaciju u zdravstvenom timu je
dvosmjerna komunikacija u kojoj sugovornici šalju i primaju poruke te
dobivaju pozitivne ili negativne povratne informacije.
Važna karakteristika komunikacije je i konstruktivnost, odnosno
destruktivnost.
Kada se misli na odnose u zdr. timu onda treba naglasiti da je
konstruktivna
komunikacija kreativna i koncentrirana na rješenje problema,
sugovornici se
poštuju, priznaju se različitosti, dozvoljava se neslaganje, razgovor je
otvoren i taktičan. U navedenom se bitno razlikuje od destruktivne
komunikacije koja nije kreativna, koja je lažna, nepoštena i gruba, a
energija se troši na optuživanje, vrijeđanje, zbunjivanje i ignoriranje.
Sugovornik se obezvrjeđuje i ismijava, prisiljava na obranu čime se
pogoršavaju međuljudski odnosi a umjesto rješenja konkretnog
problema, poraz sugovornika se očituje kao uspjeh.