Varikoziteti jednjaka predstavljaju proširenje krvnih žila na nivou distalnog dijela jednjaka i kardije.
Javljaju se kao komplikacija povišenog pritiska u cirkulaciji vene portae.
Cilj je prikazati značaj rada med. sestre/tehničara kod bolesnika sa ovim oboljenjem .
Metode su analiza dokumentacije,inspekcija.
Rezultati nam prikazuju značajan doprinos adekvatnog tretmana med. sestre/tehničara.
Dobro educirana med. sestra/tehničar u visokom stupnju doprinosi bržem oporavku pacijenta i
smanjenju stope mortaliteta.
enteralna prehrana, medicinska sestra, nutritivni status, prednosti, nadzor
''1. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 21.-24. travnja 2008. godine
Osiguravanje adekvatnog nutritivnog statusa jedan je od prioriteta sestrinske skrbi s ciljem
sprečavanja pothranjenosti i njenih posljedica kao što su slabljenje imunološkog sustava,
povećana mogućnost bakterijske translokacije, produženo vrijeme cijeljenja tkiva, duža
hospitalizacija. Enteralna prehrana je unošenje hranjivih tekućih pripravaka putem sonde u
želudac ili tanko crijevo. Specijalizirana nutricijska potpora u tom obliku danas se široko
primjenjuje od jedinica intenzivnog liječenja sve do kuće bolesnika i pruža brojne prednosti pred
parenteralnom. Prehrana putem crijeva smatra se najsigurnijom i najfiziološkijom, održava
integritet crijevne sluznice, potpora je imunitetu, održava normalan metabolizam, jednostavna je u
primjeni i jeftinija. Enteralna prehrana može se primijeniti u svakog bolesnika koji hranu ne smije,
neće ili ne može uzimati na usta. Važno je individualno procijeniti kalorijske potrebe, sastav i
volumen hrane koji stanje bolesnika zahtijeva. Hranu putem sonde može se davati u bolusima
pomoću šprice ili kontinuirano pomoću enteralne pumpe. Osim homogenizirane hrane iz bolničke
kuhinje, postoji velik broj gotovih industrijskih pripravaka za potrebe organizma kod određenih
bolesti. Cjelokupni proces enteralne prehrane može dovesti do mnogih komplikacija : opstrukcija
sonde, dislokacija sonde, erozija sluznice, retencija želučanog sadržaja, mučnina, povraćanje,
distenzija abdomena, plućna aspiracija, dehidracija, proljev, opstipacija, metabolički poremećaji.
Zbog toga je izuzetna važnost medicinske sestre u tome da provodi kontinuiran nadzor nad
provođenjem prehrane te pruži bolesniku sigurnost.
maligna bol, liječenje, analgezija, psihološka pomoć
''1. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 21.-24. travnja 2008. godine
“Bol je pridruženi partner rađanju i razvoju, bolesti i smrti, fenomen čvrsto povezan
sa mnogim pitanjima humanog postojanja. ”John J. Bacon
Maligna bol je jedan od oblika kronične boli koja se javlja u završnoj fazi neke
teške bolesti (Tumori, bolesti motornog neurona, imunodeficijencija)
Moderni pristup liječenja maligne boli baziran je na načelima Palijativne
medicine, a prihvatila ih je i SZO. Također je ukazano na pojam “totalne boli”
kod pacijenata sa malignom boli gdje se naglašava potreba multidisciplinarnog
pristupa liječenja.
Pravilan pristup liječenja maligne boli zasniva se na:
-shvaćanju simptoma kao psihosomatskog fenomena čiju ozbiljnost ne određuje
samo stupanj fizičkog oštećenja već i psihičko stanje osobe u to vrijeme
-postavljanje točne dijagnoze simptoma, kako bi se moglo provesti primjereno
liječenje
-primjena analgetičke ljestvice za bol SZO-e koja je temelj suvremene
farmakoterapije
U liječenju svake boli osnova je procjena boli gdje je prisutan bolesnikov
izvještaj o boli, VAS skala i druge skale, a krajnji cilj je olakšavanje boli na
zadovoljstvo bolesnika. Uz to, vrlo je važno suosjećanje, emocionalna potpora i
empatija.
Osmijeh i blaga riječ pojačavaju djelovanje lijeka, uvijek su pri ruci, nemaju
nuspojave i ne koštaju ništa.
karcinom hipofarinksa, operiracija, postoperativna njega i rehabilitacija
''1. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''
Šibenik, 21.-24. travnja 2008. godine
Karcinom hipofarinksa i njegovo operativno lij ečenje predstavlja izazov u dijagnostici,
operativnom zahvatu i intenzivnom postoperativnom toku, kako za kirurga, anesteziologa, tako i
za medicinsku sestru/ tehničara.
Kod ovog oboljenja tumor zahvaća hipofarinks, lokalno se šireći prema larinksu i cervikalnom
jednjaku, dajući limfogene metastaze u cervikalne limfne čvorove.
Radi se o dugotrajnoj operaciji. Operativni pristup je cerviko-abdominalni.
Prva operacija na Prvoj kirurškoj klinici KCS izvršena je 1978. godine.
Na našoj klinici se godišnje izvodi 2-8 operacija karcinoma hipofarinksa, prosj ečna životna dob
bolesnika je 47,5 godina , a odnos broja žena i muškaraca je 4:1. Od 1978. -2007. izvedeno je 68
radikalnih operacija.
Uloga medicinske sestre/ tehničara je značajna, pa o takvim pacijentima brine visoko
profesionalno i stručno osoblje sa dosta iskustva. Pacijenti provode u JIL-u 7- 10 dana.
Po dolasku iz operacijske sale bolesnik se stavlja u bolesnički krevet , stavlja se u visoki
Fowlerov položaj, postavlja se monitoring, uključuje se oksigenoterapija, venski put se
neprekidno održava, daje se redovita terapija analgeticima.
Ovako kritično operirani pacijenti zahtijevaju: stalni monitoring vitalnih funkcija, monitoring
biokemijskih parametara, posebnu njegu traheostome i kanile, nutritivnu potporu, njegu i
rehabilitaciju bolesnika i ostalu opću njegu.
Moguće komplikacije koje se mogu javiti kod ove operacije su: dehiscijencija faringealne
anastomoze, komplikacije u vezi traheostome, kardiološke komplikacije, respiratorne
komplikacije, infekcija.
Medicinska sestra/tehničar kao član tima prim jenom svih standarda u njezi i prevenciji
komplikacija, doprinosi uspješnom postoperativnom oporavku pacijenta.
Prisutnost kompjuterske tehnologije je na području medicine kao i na drugim područjima znanosti
sve veća. U dijagnosticiranju i liječenju se otvaraju nova područja i novi načini koji su se pred
samo par desetljeća činila nemogućim. Jedno od takvih dostignuća moderne medicine je i
elektrostimulator srca, koji je od svoje prve implantacije godine 1958 (Senning, Švedska) doživio
nevjerojatan razvoj. Mali kompjuter koji se implantira u tijelo i prati srčane električne aktivnosti te
isporučuje pravilne električne impulse.
U prošlosti su elektrostimulatori postavljani kako bi spasili život, a danas i da bi poboljšali kvalitetu
života. Pacemaker [peismeika:], odnosno elektrostimulator, elektronički je uređaj napajan
baterijom čija je svrha trajno stimulirati srce. Elektrostimulator se sastoji od pacemakera
(generatora impulsa) elektroda koje provode impulse do srca.
U Sveučilišnom kliničkom centru Maribor, koji je pored Ljubljane najveći medicinski centar za
implantaciju elektrostimulatora srca, imamo u prosjeku godišnje 350 impla ntacija
elektrostimulatora srca i oko 40 zamjena baterija elektrostimulatora srca(podatak 2007).
Zbog velikog broja pacijenata, organizacija vođenja tih pacijenata mora bit adekvatna i učinkovita.
Veliku ulogu u svim fazama boravka pacijenta u bolnici ima medicinska sestra, koja je sa njime
od prijema do odlaska kući. Medicinska sestra mora pacijenta pripremiti na zahvat, dati mu
korisne informacije u vezi njegovog trenutnog stanja i postupaka nakon zahvata i života nakon
odlaska iz bolnice.
Članak prikazuje rezultate ankete koja je bila provedena u sklopu diplomskog rada i pokazuje
zadovoljstvo pojedinih slučajno izabranih pacijenata koji su dobili elektrostimulator srca u UKC
Maribor na Odjelu za intenzivno liječenje. U anketi je sudjelovalo 40 pacijenata koji imaju
namješten elektrostimulator srca.
Rezultati ankete su pokazali kako pacijenti doživljavaju svoju bolest, način liječenja, kako
prihvaćaju informaciju, da im je potreban elektrostimulator srca, da moraju do kraja života živjeti
sa njim i na kraju pokazuje zadovoljstvo pacijenata sa radom medicinskog osoblja i životom
nakon odlaska iz bolnice.
