Kontinuirana epiduralna analgezija u kirurgiji

Dejan Mikulic, Vesna Ostojic, Rajka Mugosa, Ljubinka Boljevic

Klinicki centar Crne Gore, Podgorica

analgezija, epiduralni kateter, komplikacije.

''1. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''

Šibenik, 21.-24. travnja 2008. godine

Jedna od metoda analgezije u kirurgiji je preko p ostavljenog epiduralnog katetera za kontinuirano
davanje lokalnog anestetika, bilo samog ili u kombinaciji sa opoidnim analgeticima.
Cilj rada je ustanoviti kolika je zastupljenost na Klinici za anesteziju,invazivnu terapiju i terapiju
bola ove metode,u odnosu na kontinuiranu sistemsku intravensku analgeziju putem intravenskih
ili intramuskularnih bolus doza analgetika.
Retrospektivnom metodom analizirane su anestezijski listovi i liste intezivne terapije pacijenata
operiranih u KCCG u periodu od 01.08.2005 do 31.12.2007god.
Praćen je nastanak mogućih komplikacija epiduralnih katetera, lijekova kao i stupanj analgezije
pomocu vizualne analogne skale i potreba za dodatnim analgeticima.
Analizirano je 45 bolesnika u navedenom periodu. Svi pacijenti sa epiduralnim kateterom nalazili
su se na odjelu intezivne terapije zbog potrebe za stalnim nadzorom u postoperativnom tijeku
liječenja.
Komplikacije nisu zapažene,a potreba za dodatnom analgezijom postojala je u početnom periodu
zbog subdoziranja lokalnog anestetika i analgetika kao i monoterapije samo lokalnim
anestetikom.Nije bilo kardiovaskularnih komplikacija, a kako su svi pacijenti imali urinarni kateter
problema sa retencijom urina nije bilo.
Naša iskustva su u skladu sa iskustvima drugih,vezano za odgovarajuću analgeziju u
postoperativnom toku. Manji broj komplikacija u odnosu na podatke iz literature možemo objasniti
jos uvijek nedovoljn om zastupljenosću ove vrste analgezije na našoj klinici.

preuzmi dokument

LOKALNA ANESTEZIJA SREDIŠNJI I PERIFERNI BLOKOVI

Dajana Bertić

OB Vinkovci

anestezija, lokalna, periferna, blok.

''1. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''

Šibenik, 21.-24. travnja 2008. godine

Lokalna anestezija nudi niz prednosti i povoljnih učinaka, kako za bolesnika, tako i za
anesteziologa.
Pored već uhodanih načina izvođenja lokalne anestezije (SAA, infiltracijska), sve češće se izvode
tehnike perifernih blokova. Kao što ćemo vidjeti njihov broj je mali, ali se radi na tom da se on
poveća.
Broj ukupnih anestezija za obrađivano razdoblje, siječanj 2007.- listopad 2007 je 3540, od tog
185 je spinalnih, odnosno 5,2%, dok je 18 broj drugih regionalnih blokova, odnosno 0,5%.
Pad vrijednosti tlaka krvi, pri izvođenju SAA, veći za više od 20 % početne, zabilježen je kod 46
bolesnika, što je 24,8%.
Da bi se izbjegla ova komplikacija i umanjila ukoliko je nastala, bolesnicima je u 83 slučaja (44%)
dana infuzija haes-a 6%.
Efedrin ,kao snažan vazoaktivni lijek primijenjen je u 12 slučajeva, što je 6% ukupnog broja.
U 102 slučaja (55%) za postići SAA upotrebljen je samo anestetik (chirocain 0,5%), a u 83
slučaja (44%) anestetik u kombinaciji sa opioidom (fentanyl ili sufentanil).
Od 185 napravljenih SAA ,njih 6 (3,2) se smatra neuspješnim.
Najčešće izvođen periferni nervni blok u našoj ustanovi, za obrađivano razdoblje, siječanj 2007. -listopad 2007., je aksilarni blok.
U razdoblju siječanj 2007.- listopad 2007. napravljeno je17 perifernih blokova, 15 uspješnih i 2
neuspješna.
U 13 slučajeva pacijent je sediran, u 2 slučaja nije dobio ništa osim anestetika.
Anestezija se spušta na periferiju. Tendencije su jasne. U kolikoj mjeri će se to desiti i u našoj
ustanovi možda ćemo moći izvesti zaključak uspoređujući neke nove rezultate nekog novog rada
s ovim postojeći.

preuzmi dokument

ZDRAVSTVENA NJEGA DJETETA NAKON TRANSPLANTACIJE MATIČNIH STANICA

Tanja Vukas , Ivana Horvat

Dječja bolnica Srebrnjak, Zagreb

transplantacija matičnih stanica, zdravstvena njega, medicinska sestra, dijete

''1. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''

Šibenik, 21.-24. travnja 2008. godine

Transplantacija matičnih stanica je proces uzimanja stanica iz koštane srži za reinfuziju u
pacijenata poslije velikih doza kemoterapije i/ili radioterapije. Razlikujemo tri tipa transplantacije
matičnih stanica: autolognu, singenu i alogenu.. Transplantacija matičnih stanica u djece danas
zauzima veliki značaj kao terapijsko liječenje hematoloških bolesti leukoza i aplazija, i u liječenju
solidnih malignih tumora dječje dobi. Postupak transplantacije u djece je vrlo osjetljiv i rizičan te
zbog toga zahtjeva posebnu predtransplantacijsku, taransplantacijsku i posttranplantac ijsku
pripremu i odgovarajuću zdravstvenu skrb.
Važan dio tima zauzima medicinska sestra koja je uz dijete i roditelje od same pripreme za
transplantaciju pa sve i do nekoliko tjedan nakon nje. Vrlo važan aspekt njega je izolacija te
sterilnost uvjeta u kojima dijete boravi, kao i osoblja koje dolazi u doticaj sa djetetom. Osim
zdravstvene skrbi za dijete sestra zauzima i važnu ulogu u psihološkoj pripremi i podršci djetetu i
roditeljima za vrijeme i nakon transplantacije.

preuzmi dokument

OBRADA I POHRANA KRVI IZ PUPKOVINE

Ana Marija Šimatović, Tanja Filipčić, Ivana Žiger, Ivana Vukičević

KBC Zagreb

krvi iz pupkovine, transplantacija krvotvornih matičnih stanica

''1. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''

Šibenik, 21.-24. travnja 2008. godine

U krvi koja preostane u krvnim žilama pupkovine i posteljice nakon poroda djeteta nalaze se
krvotvorne matične stanice (KMS), koje se danas koriste kao alternativa koštanoj srži u
transplantacijskom liječenju hematoloških i onkoloških bolesti. Krv iz pupkovine prikuplja se
neinvazivnom i jednostavnom tehnikom nakon nekompliciranog poroda vaginalnim putem ili
carskim rezom, a sam postupak ne šteti niti novorođenčetu niti majci. Ukupni volumen prikupljene
krvi je u rasponu je od 30 do 200 mL i ovisi o primjenjenoj tehnici prikupljanja. Prikupljanju se
pristupa nakon poroda djeteta poslije podvezivanja i presijecanja pupkovine. Pupkovina se
pažljivo dezinficira i punktira se umbilikalna vena, nakon čega krv iz posteljice pod djelovanjem
sile teže istječe u sterilnu vrećicu s antikoagulantnom otopinom. Obradom na automatskom
staničnom separatoru se iz prikupljene krvi izdvaja frakcija leukocita unutar koje se nalaze
krvotvorne matične stanice. Koncentrat stanica krvi iz pupkovine se zamrzava u kontroliranim
uvjetima uz dodatak krioprotektivne otopine dimetil sulfoksida. Zamrznuti transplantati krvi iz
pupkovine čuvaju se u spremnicima s tekućim dušikom na –196
0
C. Laboratorijskim ispitivanjem
krvi iz pupkovine provjerava se sigurnost transplantata s obzirom na prijenos krvlju prenosivih
zaraznih bolesti, klinička učinkovitost i HLA podudarnost transplantata s primateljem.
Banke krvi iz pupkovine pohranjuju krv za potrebe nesrodne i srodne alogene te autologne
transplantacije, a do danas je učinjeno preko 10 000 transplantacija KMS iz pupkovine. Najnovije
spoznaje o plastičnosti matičnih stanica krvi iz pupkovine privukle su još veću pozornost i na
mogućnost njihove primjene u staničnoj terapiji za obnovu funkcija ne samo koštane srži, već i
drugih tkiva i organa. U Zavodu za transfuzijsku medicinu i staničnu terapiju KBC Zagreb djeluju
Banka krvi iz pupkovine Ana Rukavina u kojoj se pohranjuju transplantati za potrebe nesrodne
transplantacije kao i Banka krvi iz pupkovine za osobne potrebe.

preuzmi dokument

AUTOLOGNA TRANSPLANTACIJA PERIFERNIH MATIČNIH STANICA U DJECE

Draženka Maras, Užbolt Jasnica

Klinika za pedijatriju, Klinika za dječje bolesti Zagreb

leukafereza,reinfuzija,dijete

''1. Međunarodni kongres HDMSARIST-a''

Šibenik, 21.-24. travnja 2008. godine

Autologna transplantacija je terapijska metoda kojom se manje vrijedne i bolesne krvotvorne
matične stanice zamjenjuju zdravim. Matične stanice su CD 34 pozitivne stanice iz koštane srži
koje su multipotentne. Iako ih u perifernoj krvi ima u malom broju, on se može povećati umjetnom
stimulacijom. Matične stanice se prikupljaju procesom leukafereze putem staničnog separatora.
Nakon leukafereze i oporavka bolesnika slijedi megaterapija i transplantacija. Neposredno prije
megaterapije provodi se informativni razgovor s roditeljima i samim bolesnikom te potpisivanjem
pristanka za autolognu transplantaciju. Pristanak potpisuju oba roditelja, liječnik i medicinska
sestra.
Na megaterapiju se nastavlja transplantacija, i to obično 36 sati nakon zadnjeg citostatika. Na
sam dan reinfuzije matičnih stanica premješta u sobu za obrnutu izolaciju.
Prije nego što se preseli u izolaciju, dijete se okupa i svi mu se pregibi premažu betadinom. Pola
sata prije reinfuzije matičnih stanica daje se premedikacija prema liječničkoj perskripciji, tek tad
se transplantat vadi iz tekućeg dušika i otapa neposredno uz bolesnički krevet. Reinfuzija može
trajati od 15 minuta do najduže 6 sati. Dijete se zadržava u izolaciji dok apsolutni broj leukocita ne
bude 500 / mm³, 2 dana zaredom. Kad se to postigne, dijete ne mora više biti u obrnutoj izolaciji
pa se priprema na odlazak kući.
Budući da je liječenje autolognom transplantacijom vrlo specifično i kompleksno te zahtijeva
dobru timsku suradnju različitih zdravstvenih profila, svaki od njih nastoji svoj dio posla obaviti na
najbolji mogući način. Iako ishod liječenja ovisi i o materijalnoj strani, mnogo bitniji su naše
iskustvo i ustrajnost. Kad sve to uskladimo, uspjeh je neizostavan.

preuzmi dokument